Svi predsjednici HNS-a: Osam godina stvaranja, dvanaest godina rušenja (original) (raw)

HRVATSKI nogometni savez osnovan je 1912. godine i od tada ga je vodilo 30 predsjednika, ali sedam je ljudi imalo tu čast nakon osamostaljenja Hrvatske 1990. godine.

Mladen Vedriš (rujan 1990 – srpanj 1994)

Predsjednik HNS-a u ključnom trenutku osamostaljenja od Fudbalskog saveza Jugoslavije bio je Mladen Vedriš, hrvatski političar i ekonomski stručnjak.

"Tada smo bili na prekretnici i radili smo samo na tome. Nismo se bavili istim problemima kao danas. Prije dvije godine natjecali smo se za domaćinstvo Eura 2012., a 90-ih smo se borili za nastup na jednom takvom natjecanju", rekao je Vedriš u emisiji HTV-a komentirajući izbornu kampanju Vlatka Markovića i Igora Štimca.

Najveći uspjeh pvog predsjednika HNS-a bilo je upravo osamostaljnje HNS-a i primanje u međunarodne organizacije Fifu i Uefu. Za njegovog mandata odigrana je i povijesna prva međunarodna utakmica protiv SAD-a na Maksimiru u listopadu 1992. godine.

Damir Matovinović (srpanj 1994 – ožujak 1995)

Vedriša je naslijedio Damir Matovinović, koji je obavljao funkciju vršitelja dužnosti predsjednika HNS-a jedva devet mjeseci do izbora Đure Brodarca, u to vrijeme nedodirljivog sisačkog moćnika.

Matovinović je imao čast biti na čelu hrvatskog nogometa u trenutku odigravanja prve službene kvalifikacijske utakmice. U rujnu 1994. Hrvatska je u Tallinu slavila protiv Estonije 2:0 uz dva pogotka Davora Šukera. Uslijedile su utakmice s Litvom i Italijom i Ukrajinom koje su također završile pobjedama Hrvatske.

Đuro Brodarac (ožujak 1995 – lipanj 1995)

Ratni načelnik sisačke policije, a kasniji župan sisačko-moslavačke županije i bivši predsjednik NK Segeste Đuro Brodarac bio je treći čelnik HNS-a, ali samo dva mjeseca.

Nadan Vidošević (lipanj 1995 – kolovoz 1996)

Godinu dana trajao je mandat Nadana Vidoševića koji je u to vrijeme bio vrlo uspješan predsjednik Hajduka. Splićani su pod njegovim vodstvom osvojili devet trofeja i igrali četvrtfinale Lige prvaka.

U povijesti će ostati zapisan kao prvi predsjednik Saveza koji je reprezentaciju doveo u Split. Hrvatska je u listopadu 1995. protiv Italije odigrala 1:1. Prvi je predsjednik HNS-a koji je doživio nastup Hrvatske na velikom međunarodnom natjecanju. Budući "Vatreni" na Euru 1996. ostvarili su tada veliki rezultat izborivši prolazak skupine pobjedama protiv Danske i Turske uz poraz od Portugala. U nokaut-fazi izbacila ih je Njemačka.

Josip Šoić (kolovoz 1996 – lipanj 1997)

Josip Šoić HNS je preuzeo nakon ispadanja s Eura 1996. godine, naslijedivši reprezentaciju punu kvalitetnih igrača na čelu s izbornikom Ćirom Blaževićem s kojim su započeli novi kvalifikacijski ciklus za Svjetsko prvenstvo 1998. godine.

Za njegovog mandata još su se dvije službene kvalifikacijske utakmice odigrale u Splitu. U kvalifikacijama za SP 1998. Hrvatska je remizirala sa Danskom i Slovenijom.

Šoić je kratko bio i predsjednik NK Dinamo 1991-1992., a poznat je i po aferi s "Komercijalnom bankom" krajem 90-ih godina. Preminuo je prošle godine nakon srčanog udara.

Branko Mikša (lipanj 1997 – listopad 1998)

Najsretniji od svih dosadašnjih predsjednika HNS-a sigurno je Branko Mikša. Savezom je predsjedovao u vrijeme najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa - svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine.

Bivši političar i gradonačelnik Zagreba preuzeo je Savez godinu dana prije SP-a kada je reprezentacija tek morala izboriti plasman na veliko natjecanje. Kvalifikacije su zaključene dokvalifikacijama protiv Ukrajine koje je Hrvatska riješila sa ukupnih 3:1 nakon dvije utakmice. U Parizu je pobjedom protiv Nizozemske 2:1 osvojeno treće mjesto na Svjetskom prvenstvu, što je do danas ostao najveći rezultat hrvatskog nogometa.

Vlatko Marković (prosinac 1998 - )

U prosincu 1998. godine na čelo HNS-a došao je Vlatko Marković, bivši nogometaš, trener i nakratko izbornik Hrvatske.

U dvanaest godina njegove vladavine hrvatska je nogometna liga dotaknula dno, a domaće natjecanje već se godinama održava na rubu regularnosti. Obećao je Hrvatskoj organizaciju Eura 2012. ali na kraju nije dobio niti jedan glas. Obećao je gradnju nogometnog kampa reprezentacije, ali Hrvatska se i dalje priprema u susjednoj Sloveniji, dok klubovi traže odredišta od Turske do Španjolske. Reprezentacija se usidrila u Zagrebu na derutnom Maksimiru te su zaboravljena vremena kada je najbolja hrvatska vrsta nastupala u Splitu, Osijeku i drugim gradovima širom "lijepe naše". Reprezentacija je postala poligon za prodavanje igrača, ali unatoč Hrvatima koji igraju u jakim europskim ligama, A-selekcija nije uspjela ostvariti veliki rezultat na velikim natjecanjima.

Marković je još dva puta izabran za predsjednika HNS-a, ali skupština nije imala drugog kandidata kojemu bi dali svoj glas. Popularno van "El presidente" zbog svoje dugovječnosti na toj poziciji, jasno je rekao kako će se na toj funkciji zadržati dok god bude htio. Nakon ovih izbora, čini se kako će se to ostvariti.