Montenegro Crna Gora Montenegro (original) (raw)
CRNOGORSKI ZELENA�I SU ČETNIKE SMATRALI NAJVEĆIM ZLOM ZA CRNU GORU
DANAS U CRNOJ GORI, KAO SVOJ PROGRAMSKI POLITIČKI CILJ, IDEOLOGIJU RAVNOGORSKOG ČETNIČKOG POKRETA BA�ITINE SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U CRNOJ GORI NA ČELU SA AMFILOHIJEM, A OD PARLAMENTARNIH POLITIČKIH PARTIJA U CRNOJ GORI: SRPSKA NARODNA STRANKA, DEMOKRATSKA SRPSKA STRANKA I DOBRIM DIJELOM NARODNA STRANKA. U NEVLADINOJ ORGANIZACIJI �POKRET ZA OČUVANJE DR�AVNE ZAJEDNICE SRBIJE I CRNE GORE�, NA ČIJEM SU ČELU DR ČEDOMIR VUKMANOVIĆ I ZORAN �I�IĆ, ITEKAKO JE ZASTUPLJENA IDEOLOGIJA I POLITIKA KOJA SE TEMELJI NA ČETNI�TVU. A O BEOGRADSKOM POKRETU POSRBLJENIH TERAZIJSKIH CRNOGORACA, U KOJEMU JE MATIJA BEĆKOVIĆ JEDAN OD VODEĆIH PROTAGONISTA, DA I NE GOVORIMO. EVO NEKOLIKO SJEDOČANSTAVA O ODNOSU CRNOGORSKIH ZELENA�A -INDIPENDISTA PREMA ČETNIČKOM VELIKOSRPKOM POKRETU OD 1941-1945. GODINE.
PI�E:Novak AD�IĆ
Crnogorski suverenisti, indipendisti (zelena�i-nacionalisti) su, u periodu od 1941 do 1945. godine smatrali za najveće neprijatelje Crne Gore i crnogorskog naroda pripadnike vojno-političkog ravnogorskog četničkog velikosrpskog pokreta Dra�e Mihailovića, koji su u Crnoj Gori počinili masovne ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, zločine genocida, zločine protiv civilnog stanovni�tva, bolesnika, zarobljenika, ranjenika itd.
Ravnogorski četnički nacistički i �ovinistički pokret Dra�e Mihailovića imao je u Crnoj Gori svoje vojno-političke strukture i snage, čiji su najpoznatiji komandanti bili general Bla�o Đukanović, pukovnik Bajo Stani�ić, potpukovnik vojvoda Pavle Đuri�ić i major Đorđe La�ić.
O njima i njihovoj zločinačkoj anticnogorskoj aktivnosti su crnogorski zelena�i, suverenisti i nacionalisti pozitivnog tipa (odbrambenog profila) ostavili mno�tvo pisanih tragova, od kojih ovom prilikom izdvajam sljedeće:
Dr Sekula Drljević, utemeljivač, ideolog i politički lider Crnogorske stranke (federalista) od 1919. do 1941. godine, koji je od 1941. do 1945. godine, pripadao tvrdom ili radikalnom krilu crnogorskih indipendista, u su�tini bio je antikomunista, ali je bio daleko veći protivnik četničkog ravnogorskog pokreta, koji su mu na kraju i oduzeli �ivot. Treba reći da je dr Sekula Drljević imao razumijevanja i riječi opravdanja, kao i osjećaj zadovoljstva kada su crnogorski partizani ostvarivali uspjehe u ratnom vojnom obračunu sa četnicima, pripadnicima ravnogorskog velikosrpskog projekta, koje je, inače, Drljević smatrao najvećim neprijateljima Crne Gore.
Na primjer, kad su pripadnici Pete crnogorske brigade oktobra 1943. godine razbili četničke snage iz Crne Gore u manastiru Ostrog i likvidirali njihove vođe generala Bla�a Đukanovića i pukovnika Baja Stani�ića, dr Sekula Drljević je pozdravio taj partizanski uspjeh. Dr Savo Ba�ović, crnogorski suverenista koji je sarađivao sa Sekulom Drljevićem i koji je kasnije postao blizak sa NOP-om i komunistima, u izjavi na saslu�anju, koju je dao u Sarajevu 7. juna 1945. godine, s tim u vezi, navodi i to da mu je �Sekula Drljević govorio da se nerado izja�njava protiv partizana i da savjetuje svim prijateljima da to isto čine. Vjerujem da je precjenjivao snagu četnika i čvrstoću njihovih vanjsko-političkih upori�ta, a to i po tome �to je znao reći da u datom momentu bi mogao postati saveznik partizana. Prilikom događaja u Ostrogu napisao je članak u kojem je rekao da Sveti Vasilije ka�njava Đukanovića i drugove za 1918. godine, i da tu kaznu izvr�uje crnogorski narod�, tvrdi dr Savo Ba�ović o stavu dr Sekule Drljevića prilikom pogibije četničkih komandanata iz Crne Gore u Ostrogu krajem 1943.- godine.
General crnogorske vojske Krsto Zrnov Popović, vojni vođa Bo�ićnjeg ustanka januara 1919. godine protiv srpske okupacije i nasilne aneksije Crne Gore i lider Petrovdanskog ustanka jula 1919. godine, podignutog opet protiv srpske vojske, �andarmerije i bjela�a, čovjek i oficir koji je bio vrhovni komandant svih crnogorskih komita od 1919. do 1922. godine, kada je emigrirao u Argentinu, bio je od početka 1942. do druge polovine 1944. godine, kao predstavnik umjerenog krila crnogorskih indipendista, na čelu crnogorske nacionalne zelena�ke vojske i komandant njene �Lovćenske brigade�. General Krsto Zrnov Popović (koji po ideolo�kim uvjerenjima nije bio komunista, niti se slagao sa revolucionarnim i stihijskim �crvenim terorom� za kojega se ne mo�e sporiti da je vr�en u Crnoj Gori od 1941. do 1945. godine) je crnogorske četnike smatrao najvećim neprijateljima Crne Gore i njene slobode.
General Krsto Zrnov Popović je 6. marta 1942. godine na Cetinju, na formiranju �Crnogorske nacionalne komande� i �taba �Lovćenske brigade� odr�ao politički govor u kojemu je istakao i ovo: �Opet organizujemo crnogorski pokret da ne dozvolimo ponovnu aneksiju Crne Gore od strane izdajničke jugoslovenske vlade u Londonu, �to ona hoće da ostvari preko svog vojnog ministra Dra�e Mihailovića, komandanta srpsko-crnogorskih četnika-bjela�a. Braćo moja, pozvao sam Vas na ovaj skup da Vas upoznam sa situacijom, pa Vas sad pozivam da odlučite - hoćemo li da dozvolimo novim Besarabićima i Vukanovićima da ponovo pale i �are po Lovćenu kao 1918. godine ili ćemo se tome oduprijeti�.
Ove riječi Krsta Popovića zabilje�io je u svojim �Memoarima�Bla�o Marković, komandir stare crnogorske vojske iz Pipera, koji je tokom drugog svjetskog rata bio, u rangu pukovnika, načelnik �taba �Crnogorske nacionalne komande� i �Lovćenske brigade�.
General Krsto Zrnov Popović je tokom drugog svjetskog rata, politički preferirajući obnavljanje nezavisne dr�ave Crne Gore i njenu neutralnost u međunarodnom ratnom sukobu (�to je bila u tada�njim okolnostima nemoguća misija i romantizam) govorio svojoj vojsci i pristalicama i ovo: �Nije velji rat za male narode. Mali su gubitnici i kad su na strani pobjednika. Nama je Crna Gora najva�nija. Učinimo sve da je spasimo. Budite Crnogorci i mislite Crnogorski. Spas naroda je iznad svega�.
U toku četničke kampanje i mobilizacije za pohod na Bosnu decembra 1942. godine, crnogorski zelena�i-nacionalisti, okupljeni oko onog krila vojno-političkog vođstva Crnogorske stranke u domovini, i �Lovćenske brigade�, vr�ili su agitaciju i propagandu protiv ove akcije. Februara 1943. godine crnogorski zelena�i otvoreno su istupili protiv pohoda na Bosnu i �estoko su napali i osudili četničko vođsvo. Crnogorski zelena�i odbili su da idu u Bosnu da se bore protiv partizana i aplaudirali su partizanskoj pobjedi i slomu četničke vojske u bici na Neretvi. Februara 1943. godine general Krsto Popović, biv�i crnogorski ministar Mihailo Ivanović, akademik prof. dr Novica Radović, biv�i crnogorski ministar Petar Plamenac, biv�i crnogorski generalni konzul dr Ivo Jovićević, advokat dr Bo�o Vukov Krivokapić, biv�i crnogorski ministar Pero Vučković i drugi obznanili su jedan proglas, kojeg su rasturali po Crnoj Gori u formi letka, u kojemu su jasno rekli �to misle o četničkim vođama u Crnoj Gori Bla�u Đukanoviću, Baju Stani�iću i Pavlu Đuri�iću. U tome proglasu oni su energično osudili čentički pohod u Bosnu, pokolje i druge zločine koje su nad Muslimanima u San�aku izvr�ile četničke oru�ane formacije, kao i generalnu politiku jugoslovenske vlade u emigraciji i ravnogorskog pokreta. Protiv četničkog pohoda na Bosnu crnogorski suverenisti, okupljeni oko generala Krsta Popovića, odr�ali su i nekoliko javnih protestnih zborova. Pod zelena�ki barjak Krsto Popović je primao sve one koji su se sklanjali od četničkog terora i pogroma, kao i one koji su izbjegavali četničku mobilizaciju za pohod na Bosnu. Tada su se mnogi pripadnici i simbatizeri NOP-a i partizana sklanjali na teritoriji koju je kontrolisala vojska generala Krsta Popovića i bili pod njegovom za�itom.
U manifestu crnogorskog zelena�kog vođstva okupljenog oko generala Krsta Popovića, povodom četničke mobilizacije u Crnoj Gori za pohod na Bosnu, ističe se i ovo:
�Crnogorci, iz izlo�enog Vi vidite i iskusili ste na svojim �ivotima, ča�ću i imanju ko se sve krije pod imenom nacionalnog pokreta. Bla�o Đukanović, Bajo Stani�ić i Pavle Đuri�ić i njihovi plaćenici, oni �ele da pomoću terora pod okupatorom da primoravaju narod za ostvarenje svojih ciljeva, uspostavljanjem onakve dr�ave, prostituisane, lupe�ke Jugoslavije, sa trgovačkom dinastijom Karađorđevića koja je u ostvarivanju svojih �elja zagazila u nedjela ravna najobičnijim zločinima. Mo�ete misliti kakva bi bila dr�ava u kojoj bi bili ministri ravni Đukanoviću, Stani�iću i Đuri�iću i njima sličnim zločincima.
Uvijek imajte na umu da ste Crnogorci i mislite crnogorski. Grupi�ite se i slo�no odbijte od sebe izdajničku propagandu Dra�e Mihailovića i njegovih pomoćnih ageneta kojih je prepuna Crna Gora�.
General Krsto Popović je prilikom susreta sa italijanskim okupacionim guvernerom Crne Gore armijskim generalom Alesandrom Pircijom Birolijem na Cetinju 19. oktobra 1942. godine odbio njegov zahtjev da stavi 1000 Crnogoraca na raspolaganje Italijanima i četnicima radi pohoda na Bosnu. Tada je Krsto Popović rekao Pirciju Biroliju: �Nijednoga Crnogorca ne dam. Ja sam formirao Crnogorski pokret protiv izdajničke jugoslovenske vlade u Londonu, odnosno, njenog ministra na terenu Dra�e Mihailovića. Glavu dajem - Crnogorca ne dam�. Na to mu je Pircio Biroli odgovorio: �Gospodine đenerale, Vi ste kompromitovani. Cetinje ne smijete napustiti�
(O tome vidjeti pomenute �Memoare� Bla�a Markovića).
Glavni politički savjetnik generala Krsta Zrnova Popovića od kraja 1941. do druge polovine 1944. godine bio je prof. Dr Novica Radović iz Martinića. U zapisniku sa saslu�anja dr Novice Rsdovića, koje je vr�eno pred Vojnim sudom na Cetinju 31. decembra 1944. godine, stoji i to da je vođstvo crnogorskih zelena�a (suverenista): Krsto Popović, dr Ivo Jovićević, Petar Plamenac i Novica Radović bilo protiv četničkog pohoda na Bosnu, zbog čega su u Miločeru od strane Italijana bili internirani Novica Radović, Ivo Jovićević i Petar Plamenac, a Krsto Popović bio u svojevrsnom zatočenju (kućnom pritvoru) na Cetinju. dr Novica Radović navodi da je tada zastupniku okupacionog italijanskog guvernera generalu Menstati rekao da bi �crnogorski zelena�i bili plaćenička vojska ako bi po�li da se bore na tuđoj zemlji� i zato su odbili da učestvuju u pohodu na Bosnu (O tome vijdeti: Zapisnik sa isljeđenja Novice Radovića, priredio Slavko Burzanović, časopis �Matica�, broj 15/16, jesen /zima 2003, strana 283).
O komandnatu crnogoorskih četnika Bla�u Đukanoviću je dr Ivan-Ivo Jovićević, biv�i generalni konzul Kraljevine Crne Gore, crnogorski federalista između dva rata i član �taba �Crnogorske nacionalne komande� Krsta Popovića i jedan od njegovih glavnih političkih savjetnika, na isljeđenju 14. oktobra 1944. godine, rekao i to da je 1918. godine �Bla�o Đukanović izdao slobodu crnogorskog naroda, pa će kao stari izdajnik, mislili smo mi, raditi na tome da sloboda Crne Gore nikada ne vaskrsne�. O četnicima iz Crne Gore dr Ivo Jovićević je zborio i ovo: � Mi smo crnogorski federalisti znali �to znače četničke organizacije za slobodu crnogorskog naroda, ali na �alost nijesmo mogli spriječiti njihovo formiranje, iako smo na razne načine kod Italijana poku�ali da spiječimo četničke organizacije�. O odnosu između vojske Krsta Popovića i četničke vojske koja je bila pod komandom Bla�a Đukanovića, Ivan - Ivo Jovićević je govorio: �Organizacija Bla�a Đukanovića i organizacija Krsta Popovića jedna drugu gledale su krvničkim očima, jer su njine ideologije stajale u potpunoj suprotnosti, budući da je prva imala za cilj uni�tenje crnogorske slobode, a druga, naprotiv, za cilj slobodu crnogorskog naroda�. Ivo Jovićević ističe i ovo**_: �Četnici su dolazili u masama na Cetinje, u automobilima na kojima su se nalazili pu�komitraljezi, njihova crna zastava sa mrtvačkom glavom, a oni svi sa četničkim kapama, na kojima su bile mrtvačke glave, naravno, svi bradati, crni i stra�ni, crnji i stra�niji i od samih fa�ista, tako da ulijevaju strah i trepet kod narodnih masa i da doka�u narodu da su oni sila, da su oni vlast u Crnoj Gori i da narod mora prilaziti njima i nikome drugome�_**. Ivo Jovićević navodi da je Krsto Popviić odbio sve pritiske Pircija Birolija da po�alje pripadnike svoje vojske u pohod protiv partzizana u Bosnu. U vezi sa s tim on tvrdi: �Bla�o Đukanović i kompanija bili su razjareni, pa su predlo�ili Biroliju da odmah uhapsi Petra Plamenca i mene, a tako isto i Novicu Radovića, budući da je on savjetnik Krstov glavni, pa kad Krsto ostane sam, bez savjetnika i bez pomagača, da će onda mo�da i popustiti. I tako su nas trojicu poslali u Miločer, ali sa tim nijesu ni�ta dobili, jer Krsto Popović je ostao čvrsto pri donesenoj odluci, to jest da se ne �alje nijedan vojnik iz njegove brigade u Bosnu. A kad smo u Miločer doznali da su partizani potukli četnike i Italijane to je za nas bila velika radost i te večeri su Petar Plamenac i Novica Radović dobro se ponapili vina, a ja ga uop�te ne pijem� (Dokumenta sa isljeđenja Iva Jovićevića, Novice Radovića, Jova Popovića i Du�ana Vučinića nalaze se u Odjeljenju za sređivanje i obradu arhivske građe-novi period-Podgorica, radi se o ranijem Arhivu Istorijskog instituta Crne Gore u Podogirci, zavedena su pod signaturom br. 1163/7a-1(44).
