(kad si ljubila istinski) � �eljko Krznari� (original) (raw)

kad si ljubila istinski
onako kako zelis
znas kako
svijece vino vecera

kad si ljubila

mozes li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao

sad mi je smijesno
casna rijec
nezamislivo mi je

a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe

proslo je mjesec dana
od tvog rodjendana
zao ti je sto ti nisam cestitao
ali nisam stigao vjeruj
znas da je uvijek neka guzva

veceras sjedim sam
znam da te cudi ali sam sam
cini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima

a ljubio bih te nocas
pozelim to

nedostaje mi ponekad neka ludost
nesto izmedju bola i srece
muzika s kasetofona

i sjecas li se samo
kako smo iskljucili telefon i zvono
a bilo te je sram u pocetku
ugrizla si mi usnu
iscjedila dva limuna u caj
i prolila kavu na cistu bijelu plahtu

znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati

ali nema smisla

mozda si vec zaspala
a mozda radis i neke druge stvari

mozda si sada i bolje izabrala

nisi vise onako neozbiljna
ne slusas valjda samo neke gluposti

i znam da si govorila kako bi voljela
da razumijes Zaratrustu
da gledas Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to mozes kad hoces

a ljubio bih te nocas

znam da je nemoguce

i kazem to tek tako
da shvatis kako mi nije svejedno

zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog jos puno sitnica
koje zivot zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene

kad se sretnemo
volio bih da imas onu istu haljinu
cini mi se da je bila plava
zguzvali smo je bar deset puta

i nikad nemoj reci nesto
sto bi nas moglo zaboljeti

vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela

sad cu otvoriti prozor
i viknuti volim te

grad spava

a snijeg pada

volim te