Bolnica Josip Ben�evi� - Povijest (original) (raw)

Po�etak rata u Bosanskoj posavini naglo prekida ulogu pozadinske bolnice i gotovo preko no�i stavlja cijelu Op�inu Slavonski Brod i Medicinski centar u neposrednu blizinu boji�nice, �to �e potrajati gotovo sedam mjeseci. Bilo je to vrlo intenzivno su�eljavanje s velikim brojem mrtvih i ranjenih me�u vojnicima, me�u civilima i me�u djecom. U jutarnjim satima 25. o�ujka 1992., pala je prva granata na ogradu Bolnice u neposrednoj blizini glavnog ulaza. Toga dana moralo se otpustiti gotovo 600 bolesnika i kompletnu Bolnicu preseliti u za�ti�ene prostore, uglavnom u podrum. Tako se po�elo raditi s prosje�no 400 do 420 kreveta dnevno, od kojih je vi�e od 300 bilo u funkciji ratnih ozljeda, a svi ostali slu�ili su se ostatkom od stotinjak kreveta.

Odmah je organizirana Prijemno-trija�na ambulanta na ulaznoj rampi, koja je sre�om bila dobro za�ti�ena jer je okrenuta prema sjeveru, a sva granatiranja grada i Bolnice dolazila su s juga i preko rijeke Save. Na toj Prijemnoj ambulanti de�urao je iskusan kirurg uz dva lije�nika op�e medicine. Za te su potrebe aktivirani umirovljeni kirurzi dr. Stanko Brun�i� i dr. Dragutin Mi�ki� te umirovljeni ginekolog dr. Dragutin Hausknecht. Odmah uz ambulantu bio je dijagnosti�ki centar s de�urnim rentgenolozima i in�enjerima medicinske radiologije, koji su mogli napraviti hitne Rtg snimke ili hitni CT pregled. Hitni ultrazvuk i hitnu endoskopiju radili su de�urni internisti. Iz prijemne trija�ne ambulante ranjenici su upu�ivani u dva smjera: u Kirur�ku ambulantu svi lak�i ranjenici za koje se o�ekivalo da �e biti dovoljan samo ambulantni kirur�ki tretman, a te�i ranjenici su upu�ivani u reanimacijsku prijemnu ambulantu gdje je stalno bio de�uran anesteziolog i ostalo reanimacijsko osoblje. Ovdje se odlu�ivalo ide li ranjenik odmah u kirur�ku salu na hitnu operaciju ili se upu�uje na reanimacijski postupak na Intenzivnu njegu.

U podrumskim prostorima adaptirano je 6 operacijskih sala s osam stolova, dok je jedna sala s jednim stolom adaptirana u prizemlju u prostoru Ortopedske ambulante. Sve je bilo kompletirano s kirur�kim timovima, anesteziolozima i srednjim medicinskim kadrom, tako da se odjednom moglo raditi na svih devet operacijskih stolova.

Operacijski timovi su bili polivalentno sastavljeni, a operaciju je vodio onaj kirurg �ije je podru�je najja�e bilo zahva�eno ozljedom. Abdominalni kirurg kod ozljeda u trbuhu, vaskularni kirurg kod povreda krvnih �ila, traumatolog ili ortoped kod ozljeda kostiju ili lokomotornog aparata, a neurokirurg kod ozljeda CNS-a. Posebno su bili organizirani otorinolaringolo�ki, oftalmolo�ki i urolo�ki timovi, ili su se kolege iz tih timova skupa s ginekolozima pridru�ivali kao asistenti kod svih vrsta operacija.

Broj ranjenih je bio svaki mjesec sve ve�i. Obi�no se radilo na gotovo svim operacijskim stolovima i po 16 do 20 sati dnevno, a bilo je dana kada je napravljeno i blizu stotinjak operacija u op�oj anesteziji za 24 sata. Kako su kompletne ekipe bile podijeljene u dvije smjene, od kojih je jednu vodio dr. Vladimir Jerkovi�, kao rukovoditelj Kirurgije, a drugu dr. Kre�imir Ragu�, kao njegov zamjenik, radilo se 24 sata sa 24 sata odmora nakon toga. Posao je bio organiziran po smjenama ali se obi�no nastojalo nekoliko smjena spojiti zajedno, kako bi se prorijedilo dolaske i odlaske na posao i time smanjila opasnost. Velik je dio sestara premje�ten s konzervativnih struka na njegovanje ranjenika, a dio Internog odjela slu�io je za lije�enje onih ranjenika koji nisu bili predvi�eni za transport u druge ustanove, ve� se o�ekivalo da bi mogli u ku�nu njegu nakon kra�eg bolni�kog lije�enja.

Do ljeta 1992. radilo se na sli�an na�in, ali su nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada tijekom 1992. nastupili znaci umora, a bilo je jasno da nema brzog zavr�etka rata. Velike oscilacije u broju ranjenih po mjesecima, danima ili satima, zna�ajka su svih ratnih zbivanja. Bilo je mjeseci s preko 1000 ranjenih u mjesecu, ili dana sa preko 100 ranjenih, ali ipak je najte�e kada unutar sat ili dva vremena do�e tridesetak ranjenika koji svi zahtijevaju hitni reanimacijski ili kirur�ki postupak.

Tijekom najte�e ratne 1992. u Op�oj bolnici "Dr. Josip Ben�evi�" je napravljeno oko 9800 ratno- kirur�kih operacija kod oko 5678 ranjenika. Vidljivo je da je od svibnja do listopada 1992. svakog mjeseca primljeno oko 900 ranjenika. Mnogi od njih operirani su vi�e puta u op�oj anesteziji, a manji je broj samo ambulantno operiran ili kirur�ki obra�en. Posebice te�ki mjeseci bili su svibanj i kolovoz kada je broj ranjenih pre�ao 1000.

Ponekad je me�utim dan sa 40 ranjenih bio znatno te�i od onoga s blizu 100, jer to ovisi o te�ini ranjenika i, naravno, dnevnom rasporedu, jer kad do�e 15 ranjenih u pola sata, onda je potrebna jako dobra organizacija i trija�a da bi se svima na vrijeme pru�ila adekvatna pomo�. U prosjeku je oko 15% ranjenika lije�eno u intenzivno-anesteziolo�koj jedinici, �to ne zna�i da su svi koji su trebali biti intenzivno lije�eni mogli biti smje�teni u toj jedinici, ve� je dio te�ko ranjenih lije�en i izvan te jedinice kod tima za intenzivno lije�enje. Broj mjesta je bio limitiran a �esto gotovo popunjen. Imali smo oko 15 mjesta s ukupno 10 respiratora u funkciji. Koliko je velik bio operativni program dobro ilustriraju brojke za neke vrste operacija. Tako je napravljeno 383 anastomoza krvnih �ila, implatirano je 589 vanjskih fiksatora zbog ozljeda kostiju. Napravljene su 174 kraniotomije, uz 682 eksplorativne laparatomije, uz oko 160 ozljeda jetre, 240 torakocenteza i 178 torakotomija.

Na Otorinolaringologiji je napravljeno 1150 ratno-kirur�kih operacija, a na Okulistici 210 operacija. Tijekom rata smrtnost u bolnici iznosila je 2,58% od ukupnog broja ranjenih ali ako se uzmu u obzir samo hospitalizirani ranjenici onda je smrtnost bila 4,5%. Od ukupnog broja ranjenih u bolnici je umrlo 189 ranjenika.

Veliku obavezu i veliki posao u najte�im, vrlo opasnim okolnostima, morali su obaviti patolozi dr. Mato Vukeli�, dr. Tratin�ica Jakovina i dr. Krunoslav Jakovina jer je sudsko- medicinski trebalo pregledati 867 poginulih, koji su s rati�ta ili s podru�aja grada i op�ine, mrtvi dopremljeni u na�u Bolnicu.

Od ukupnog broja �rtava dopremljeni tijekom 1992. u Op�u bolnicu "Dr. Josip Ben�evi�", bilo je �ak 789 mrtvih. Me�u �rtvama 70,3% su bili vojnici HV i HVO, 22,1% su bili odrasli civili, a 4,6% su bili djeca, dok 3% poginulih nije identificirano. Uzroci smrti su u 74,9% bile eksplozivne rane od raznih vrsta granata, u 22,1% strijelne rane, u 2,2% nagnje�enja i u 0,6% opekline.

Kod 31,5% poginulih uzrok je bio pogodak u glavu, kod 4,1% u vrat, 23,1% u prsni ko�, 9,2% u trbuh, 3,5% u ekstremitete, a kod 28,8% uzrok je bila te�ka politrauma odnosno vi�estruki pogoci u razne dijelove tijela.

Vrlo va�na to�ka u organizaciji lije�enja bila je posebna Ambulanta za hitni prijem najte�ih ranjenika koju je vodio anesteziolog (organizirana u prostoru Urolo�ke ambulante), a odmah do nje Jedinica za intenzivno lije�enje smje�tena na Ortopediji (radi centralnih plinova), u kojoj se radilo na 12 do 15 pa i 20 kreveta uz 10 respiratora. U toj je Jedinici tijekom rata lije�eno oko 1300 ranjenika, a taj su posao tijekom najte�e 1992. godine radili pod voditeljstvom dr. Josipa Jeli�a sljede�i lije�nici: dr. Slavica Marinovi�, dr. Vesna Kod�oman- He�imovi�, dr. Mirko Matkovi�, dr. �eljko �ar�evi�, dr. Blanka Saboli�-K�rmendy, dr. Jasminka Kopi�, dr. Mladen Zemba, dr. Marica Teskera, dr. Ivan Lu�i�, dr. Nevenka Domazet i dr. Gordana Peri�.

Prosje�no je 32% ranjenih lije�eno krvlju i krvnim derivatima. Istovremeno je bio znatno pove�an rad s davateljima, pa je npr. tijekom 1992., prikupljeno u na�oj Transfuziji dvostruko vi�e krvi nego 1990. Bolesnici, koji su lije�eni transfuzijama, prosje�no su lije�eni sa 7,4 doze krvi po ranjeniku. Dnevne rezerve krvi cijeli rat su pove�ane za 25% i obi�no su iznosile oko 500 doza, kako bi se moglo uvijek imati krvi na raspolaganju. Vrlo zna�ajna je bila dobra suradnja s Republi�kim zavodom za transfuziologiju, te okolnim bolnicama u Slavoniji, koje su cijelo vrijeme rata zna�ajno pomagale i u ovom segmentu. Slu�ba je zahvaljuju�i dr. Marici Piplovi� i dr. Berki Muj�in-Mileti� u najte�im ratnim okolnostima radila osim za potrebe ratne kirurgije, i sve drugo �to je bilo potrebno. Tako su cijelo vrijeme radili i Imunohematolo�ki laboratorij i Odjel za koagulaciju, uz pra�enje svih bolesnika kao u mirnodopskim uvjetima.

Konzervativna medicina je u najte�im ratnim uvjetima smanjila svoje kapacite na tre�inu normalnog stanja. Zarazni odjel i Pulmologija radili su u za�ti�enim prostorima u zgradi za zarazne bolesti, Dje�ji odjel je premje�ten u podrum, a Interni odjel je zadr�ao samo sjeverno krilo zgrade u kojoj se i ina�e nalazi. Rodili�te i Ginekologija tako�er su radili samo u podrumu.

Neuropsihijatriju se, kao �to je ve� spomenuto, zajedno s Dermatovenerologijom moralo premjestiti u selo Grabarje. Hemodijaliza je uz velik rizik (jer je okrenuta prema jugoistoku) radila sve dok nisu po�eli �e��i pogoci u bolni�ki krug i u bolni�ke zgrade, kada je glavnina odjela s osobljem premje�tena u Bolnicu Slavonska Po�ega. Od kolovoza su drugi bolesnici, koji nisu mogli biti prihva�eni u Po�egi, bili premje�teni, i to u Osijek 19 bolesnika, Vara�din 13 bolesnika u Koprivnicu 9 bolesnika, Zagreb 2 bolesnika, te po jedan bolesnik u Rijeku i �ibenik. U Medicinskom centru Po�ega osigurali su cijelu smjenu za bolesnike, ali su uz to osigurali i smje�taj medicinskog osoblja, �to je bila posebice velika pomo� medicinskim sestrama, jer im je osiguran smje�taj zajedno s djecom, tako da su i djeca imala sigurnost kako bi majke mogle mirnije raditi svoj posao.

Mora se napomenuti da je u prvoj fazi rata Hemodijaliza prihvatila velik broj bolesnika iz Vinkovaca, �akova, Gradi�ke i Vukovara, a kasnije i iz Bosne s podru�ja Od�aka, tako da su dio 1991. pa do kolovoza 1992. radili u 4 smjene 24 sata dnevno bez prestanka, a mjese�no je broj hemodijaliza narastao na 1150. Sav taj posao obavljalo je samo tri lije�nika specijalista i 14 medicinskih sestara i tehni�ara.

Nakon premje�taja u podrum, Dje�ji odjel je reduciran na svega 15 do 20 kreveta i samo 3 inkubatora u intenzivnoj njezi. Velik dio sestara premje�ten je na rad za potrebe Kirurgije. U Bolnicu su se primala samo vitalno ugro�ena djeca, a dispanzeri za djecu su radili na rezervnim lokacijama izvan grada. I pored toga �to je ve�i dio djece bio evakuiran iz grada, u Slavonskom i Bosanskom Brodu je ranjeno 215, a poginulo 45 djece.

Cijelo vrijeme rata, ve� od ljeta 1991., svaki su tjedan, po nare�enju Ministarstva i Kriznog sto�era zdravstva, trajno dolazili kao ispomo� neurokirurzi iz Zagreba. Vrijeme koje bi proveli u Bolnici bilo je trajno de�urstvo u trajanju od tjedan dana. Na tom poslu mijenjalo se 13 zagreba�kih neurokirurga i to doc.dr.sc. Josip Paladino, dr. Rajko Kova�evi�, doc.dr.sc. Pavle Mikli�, dr. Ante Melada, dr. Ninoslav Pirker, doc.dr.sc. Velebit Ivekovi� sa KBC Rebro, prim.dr. Damir Kova�, dr. Boris Arseni�, dr. �ivko Gnjidi�, prim.dr. Andrej Kogler i dr. Danko Smiljani� iz Klini�ke bolnice Sestre milosrdnice te dr. Ranko Broz i dr. Marin Grgas iz Sredi�njeg instituta za tumore. Za vrijeme akcija "Bljesak" i "Oluja", potrebe za neurokirurgom pokrivala je Klini�ka bolnica Osijek. Prvi dragovoljci me�u lije�nicima koji su pomagali ve� u svibnju 1992., bili su dvoje mladih anesteziologa iz KBC Rijeka i to dr. Marija Cindri� i dr. Alen �usti�. Oboje su se istakli velikim �arom i po�rtvovno��u rade�i u ovoj Bolnici za vrijeme jednog od najte�ih ratnih mjeseci. Odlukom Ministarstva i Kriznog sto�era zdravstva od polovice srpnja 1992. godine, svakih osam dana dolazila je nova grupa kirurga, anesteziologa, medicinskih sestara, instrumentarki i transfuziolo�kih tehni�ara iz zagreba�kih klinika. Oni su dolazili redovito, sve do kraja listopada 1992. godine, a za vrijeme dok su radili, predstavljali su zna�ajnu pomo� koja je omogu�ila svima bolji odmor, ali i ve�u motivaciju za rad svih ljudi.

Tijekom 1992., u Bolnici su tako radili anesteziolozi, dr. Robert Vuli� i dr. Bo�idar Krstulovi� iz KBC Rijeka, dr. Mladen Ru�i�, dr. Suzana Ani�, dr. Josip Kova�, dr. Davorin Zeli�, dr. Nenad Stupari�, dr. Bojan Rode, dr. Lidija Cvrk i dr. Aleksandar Gob�evi� iz Klini�ke bolnice Sestre milosrdnice u Zagrebu, dr. Ino Husejd�inovi�, dr. Miroslava Baji�, dr. Dukadin Binishi, dr. Tomislav Ga�pert, dr. Danica Dadi�, dr. Ivan�ica �kari�, dr. Ante Sekuli�, dr. Ezgeta Karmen iz KBC Rebro Zagreb, dr. Ivica Budin��ak, dr. Edita Vodopija, dr. Jasna Skok, dr. Bojana Vu�aj, dr. Davor �ulepa, dr. Stanko Lon�ari� i dr. Denise Gu�tin iz Klini�ke bolnice "Merkur" Zagreb, dr. Nevenka Hodoba iz bolnice Jordanovac Zagreb, dr. Anita Ba�i� iz Hrvatske vojske, dr. Dario �vajda iz Bolnice Slavonska Po�ega, dr. Lidija Dubovski iz Bolnice Nova Gradi�ka, dr. Bruno Valdec, dr. Suzana Savi�, dr. Stojanka Ga�parevi�, dr. Vilka Milkovi�, dr. Krunoslava Mili�-Lon�ar, dr. Vesna Dunjko, dr. Danica Lon�ar iz Nove bolnice "Dubrava" Zagreb, a u ispomo�i je sudjelovalo i 12 anesteziolo�kih tehni�ara iz Zagreba. Uz anesteziologe dolazili su i kirurzi, dr. Igor D�epina, dr. Bojan Bio�ina, dr. Dalibor Letica, dr. Tomislav Lueti�, dr. Bo�idar �upan�i�, dr. Radojko Iverla�, dr. Mladen Petruni�, dr. Tomislav Kova�, dr. Vladimir Augustin, dr. �eljko Sutli�, dr. Zdenko Stanec, dr. Josip Tur�i�, dr. Mato Majerovi�, dr. Dinko Stan�i�, dr. Slavko Davila, dr. Mato �kegro, svi sa KBC Rebro Zagreb, dr. Dubravko Hlebnjak, dr. Bo�idar �ebe�i�, dr. Leonardo Patrlj, dr. Zlato Reljica-Kosti� iz Klini�ke bolnice "Merkur" u Zagrebu, dr. Aljo�a Matej�i�, dr. Mihovil Ivica, dr. Ivan Sui�, dr. Augustin Miji�, dr. Ivo Lovri�evi�, dr. Mario Ledinski, dr. Duje Kova�evi� i dr. Drago De Syo svi iz Klini�ke bolnice Sestre milosrdnice Zagreb, dr. �arko Ra�i�, dr. Ivan Zori�i�, dr. Vjenceslav Nadini�, dr. Jerko Rukavina, dr. Tomislav Trajbar, dr. Ivan Tur�i�, dr. Milan Tomi�i�, dr. Stjepan Mlinjek, dr. Zoran �ala, dr. Igor Stipan�i� i dr. Milan Mio�inovi� iz Nove bolnice "Dubrava" Zagreb, te dr. Miroslav Kasi� i dr. Antun Mati� iz Bolnice Vinkovci. Neki od njih dolazili su samo jednom, a neki dva, tri i vi�e puta.

Cijelo vrijeme dok je grad napadan iz Bosne, postojala je jedna pravilnost u tim napadima koja nam je pomogla da se lak�e organiziramo. Napadi su obi�no po�imali ujutro i trajali su s manjim ili ve�im prekidima preko cijelog dana, dok bi po no�i potpuno prestali. Samo zadnju no� prije pada Bosanskog Broda napadi su trajali cijelu no�. Tako se smjena osoblja vr�ila obi�no rano u jutro ili u kasnim ve�ernjim satima, da bi se sa �to manje rizika moglo do�i i oti�i s posla.

Ranjenike se u evakuacijsku bolnicu ili za transport u druge ustanove, tako�er odvozilo ve� oko 4 sata ujutro. Tako je bilo prilago�eno i radno vrijeme Praonice, koja je cijelo ljeto i dio jeseni radila samo po no�i. Sve to je moglo djelomi�no smanjiti rizik, jer je ve�ina poslova ipak morala biti obavljena tijekom dana i u najte�im okolnostima. Hitna pomo� je cijelo vrijeme rata radila i i�la na sve intervencije, bez obzira na �estinu napada.

Vozni park je transporte i hitne prijevoze radio u svim okolnostima, bez obzira je li bila rije� o prijevozu osoblja, ranjenika ili hrane za evakuacijsku bolnicu u selu Glogovici. Radnici na odr�avanju su radili neprestano i danju i no�u, a poseban problem bio je odr�avanje velikog broja starih i dotrajalih automobila koji su stalno morali biti u pogonu, jer gotovo da nije bilo dana kada nije trebalo prevesti 30 do 40 ranjenika u druge ustanove ili u evakuacijsku bolnicu. Voza�i su istovremeno de�urali na Hitnoj pomo�i, a nakon toga bez odmora danono�no obavljali sve ostale prijevoze, uklju�uju�i i transporte ranjenika u Austriju, Njema�ku ili kamionske transporte humanitarne pomo�i iz drugih dr�ava ili drugih krajeva Hrvatske. Vrlo hrabro i uz nadljudske napore oni su odra�ivali sav taj posao. Stanovito olak�anje nastupilo je tek u rujnu 1992., kada nam je u pomo� prisko�ila Hrvatska avijacija, pa se tada znatan dio ranjenika za Zagreb prevozio avionima s aerodroma u Pleternici.

Administrativno je osoblje radilo u smjenama svaki drugi dan po 24 sata, a glavnina posla bila je vezana uz pisanje povijesti bolesti i drugu dokumentaciju vezanu uz ranjenike ili sudski pregledane poginule koji su dopremljeni u bolni�ku mrtva�nicu. Sve konzervativne struke organizirale su svoj rad u smanjenom obujmu, ali kroz cijelo vrijeme rata bez prekida i zastoja. Jedino se zgradu Neuropsihijatrije morala potpuno evakuirati jer nema podrumskih prostorija i nije mogla biti adekvatno za�ti�ena, pa je Odjel neuropsihijatrije premje�ten u Dru�tveni dom u selo Grabarje. Kasnije je na isto mjesto smje�ten i Odjel za ko�ne i spolne bolesti. Svi ostali odjeli smje�teni su ili u podrumske prostore ili prizemlje i prvi kat zgrade Zaraznog odjela. Sli�no kao i Reanimacija bila je smje�tena i Interna, koja je zadr�ala svoje prostore u sjevernom krilu zgrade na prvom katu uz istu za�titu kao i u prizemlju. Bilo je va�no osigurati da se dijelovi granata ne mogu probiti u sobe, a ujedno da krhotine stakla od bli�ih detonacija ne mogu nikoga ozlijediti; zato su svi prozori bili oblo�eni drvenim gredicama i daskama iznutra i izvana.

Primarna zdravstvena za�tita tijekom tih mjeseci 1992., trebala je biti zna�ajno reorganizirana. Jedan dio lije�nika premje�ten je na rad u Bolnicu za potrebe Prijemno- trija�ne ambulante. U gradu su radile samo tri ambulante, jedna za podru�je centra grada, te po jedna za isto�ni i zapadni dio grada. Ambulante su radile na za�ti�enim rezervnim lokacijama, posao se odvijao sa smanjenim intenzitetom, ali svih sedam dana u tjednu. Sve ambulante u selima radile su normalno radno vrijeme, ali uz trajnu pripravnost lije�nika i medicinskih sestara. U onim selima koja su napadana granatama iz Bosne, tako�er su ambulante premje�tene na rezervne, podrumske ili druk�ije za�ti�ene lokacije. Lije�nici i srednje medicinsko osoblje primarne zdravstvene za�tite, osim svakodnevnog rutinskog posla, ulo�ili su velik napor organiziraju�i i pripremaju�i stanovni�tvo za ratne okolnosti.

Prvo su sami lije�nici educirani o osnovnim principima ratne medicine, posebice kirurgije, zatim su organizirali mnogobrojne te�ajeve iz prve pomo�i i samopomo�i po mjesnim zajednicama i poduze�ima. Provedeno je cijepljenje protiv tetanusa cijele populacije koja je bila starija od 50 godina, a lije�nici i medicinske sestre su bili va�an sastavni dio svake jedinice civilne za�tite, koje su pronalazile i pripremale skloni�ta.

Najve�i posao lije�nici op�e medicine imali su s rijekama izbjeglica i prognanika koje su se kra�e ili du�e vrijeme zadr�avale u gradu i selima. Kroz Brodsku op�inu je u prve dvije godne rata pro�lo oko 230 tisu�a izbjeglica, od kojih se 30 tisu�a zadr�alo na du�e vrijeme, dok su ostali bili svega nekoliko dana do nekoliko tjedana. Do kraja rata taj se broj ustalio na oko 20 tisu�a prognanika i izbjeglica, ali svi koji su pro�li kroz brodsko podru�je ili ostali na njemu dobili su sve medicinske usluge koje su bile potrebne. Pored toga �to je za potrebe HVO-a bilo raspore�eno 7 lije�nika, a 11 lije�nika je premje�teno na rad u Prijemno-trija�nu ambulantu Bolnice, primarna je zdravstvena za�tita bila dobro organizirana i nije obavljala samo lije�enje ve� i svu preventivnu za�titu uklju�uju�i i sva redovita i izvanredna cijepljenja �kolske djece kao i djece izbjeglica i prognanika. Medicina rada, Stomatolo�ka slu�ba i �kolska medicina cijelo su vrijeme rata radile, ali u ne�to modificiranim uvjetima. U najte�im je ratnim okolnostima vrlo uspje�no cijelu Primarnu zdravstvenu za�titu organizirala i vodila dr. Nevenka Benovi�.

Higijensko-epidemiolo�ku slu�bu za podru�je Slavonskog Broda i Nove Gradi�ke vodili su za trajanja cijeloga rata dr. Stjepan �eovi� i dr. Marica Medved. Uspje�na organizacija preventivne medicine o�itovala se u tome da za cijelo vrijeme rata nije bilo zna�ajnijih epidemija zaraznih bolesti, �ak niti crijevnih infekcija u ve�em broju nego u miru. Slu�ba je stalno vodila brigu o imunoprofilaksi, deratizaciji i dezinsekciji. Posebice su kontrolirani sanitarni uvjeti u Hrvatskoj vojsci i u skloni�tima. Velik je trud ulo�en i u osposobljavanje rezervnih izvora vode, pa je redovito kontroliran i kloriran velik broj bunara u gradu i selima, koji su trebali poslu�iti kod eventualnog prekida normalnog snabdijevanja vodom.

Bolnica i bolni�ki krug pogo�eni su s tridesetak granata, ali samo je desetak granata pogodilo izravno bolni�ke objekte, dok su ostale padale u krug izme�u zgrada ili na ogradu Bolnice. U srijedu 25. o�ujka 1992. pogo�ena je minobaca�kom granatom ograda Bolnice u blizini glavnog ulaza. Poginula su dva mladi�a, civila. U nedjelju 3. svibnja 1992. u avionskom napadu pogo�en je automobil Hitne pomo�i u kojem je poginuo na� voza� Ivan Ivanagi�. Medicinski dio ekipe bio je u ku�i na intervenciji dok je pogo�eni automobil �ekao pred ku�om. U petak 8. svibnja 1992., minobaca�kim granatama pogo�eni su rezervoar za mazut u bolni�kom krugu i zgrada centralnog grijanja. Ranjeno je dvoje na�ih radnika. U �etvrtak 11. lipnja 1992., pogo�ena je granatom sjeverna strana zgrade Neuropsihijatrije. O�te�eni su krov, fasada, prozori, prostorija Hrvatskog lije�ni�kog zbora i okolno drve�e. U �etvrtak 18. kolovoza 1992., pogo�ena je zgrada praonice rublja u bolni�kom krugu. Poginuo je na� radnik Vladimir Vuji�. U nedjelju 23. kolovoza 1992., izravno je pogo�en krov na zgradi ATD-a i Patologije i sudske medicine.

U mnogobrojnim napadima na grad i okolna sela, te�e je o�te�ena Ambulanta na Trgu pobjede u gradu, a te�a o�te�enja je zadobila i Ambulanta medicine rada u Gup�evoj ulici, koja je s dvori�ne strane bila pogo�ena sa dvije tenkovske granate. Detonacijama je zna�ajno o�te�ena i zgrada �kolske medicine kao i krov na�e zgrade na Plavom polju. U selima je najte�e stradala Ambulanta u Svilaju, koja je potpuno uni�tena u avionskom napadu u subotu, 11. srpnja 1992., a te�e su o�te�ene ambulante u Gradi�koj Bebrini i Velikoj Kopanici.