manĝi - Vikivortaro (original) (raw)

manĝ + i ( eo , VE )

Tenso Estinteco Estanteco Estonteco
Indikativo manĝis manĝas manĝos
Adjektiva aktiva participo manĝinta manĝanta manĝonta
Adjektiva pasiva participo manĝita manĝata manĝota
Substantiva aktiva participo manĝinto manĝanto manĝonto
Substantiva pasiva participo manĝito manĝato manĝoto
Adverba aktiva participo manĝinte manĝante manĝonte
Adverba pasiva participo manĝite manĝate manĝote
Moduso
Infinitivo manĝi
Volativo manĝu
Kondicionalo manĝus

el la franca vorto " manger " → fr kaj la itala mangiare

  1. (transitiva) konsumi nutraĵojn; preni en la buŝon kaj gluti
    Antonimoj: vomi, malmanĝi
Derivaĵoj
Vidu ankaŭ
angla: eaten centra bikola: kakanbcl ĉeka: jístcs ĉina: zh chī franca: mangerfr germana: essende, mampfende (komune) hebrea: אכלhe hispana: comeres hungara: esziknihu indonezia: makanid itala: mangiareit japana: 食べるja kataluna: menjar Kotavao: estú latina: ederela litova: valgytilt pola: jeśćpl portugala: comerpt rusa: естьru, съестьru, кушатьru Sanskrito: अद् ad Solresolo: dolamisi svahila: kukula sveda: ätasv, käkasv (slanga) taĝika: хӯрданtg turka: yemektr vjetnama: ănvi
Vortfaradoj kaj vortgrupigadoj

Vortfaradoj kun N "manĝ" (2)

Vortgrupoj kun "manĝi" (1)