ključ – Wiktionary (original) (raw)
| (1.1-10) | ||
|---|---|---|
| padež | jednina | množina |
| nominativ | ključ | ključevi |
| genitiv | ključa | ključeva |
| dativ | ključu | ključevima |
| akuzativ | ključ | ključeve |
| vokativ | ključu | ključevi |
| lokativ | ključu | ključevima |
| instrumental | ključem | ključevima |
| Odaberite JEDAN GUMB |
izgovor: poslušajte
definicija:
imenica, muški rod
(1.1) Predmet, sredstvo kojim se otvara i zatvara, otključava i zaključava brava
(1.2) (tehn.) alat kojim se steže (francuski ključ)
(1.3) Važna točka bitni dio nekog sustava
(1.4) (glazb.) Znak na početku crtovlja
(1.5) Zavoj rijeke i zemljište koje obuhvaća ili naplavljuje
(1.6) Naprava za pucanje domaće izrade, proizvodi samo prasak, prangija
(1.7) Rješenje
(1.9) Ključanje
(1.10) Način na koji se što rješava, šifra, uputa kako se što čita ili objašnjava, rješenje kako se što shvaća ili razumijeva
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
| engleski: key (en) | njemački: Schlüssel (de) m. |
|---|
sestrinski projekti:
[uredi]
Wikipedija ima članak na temu: Ključ