tih – Wiktionary (original) (raw)
| (1.1 - 1.4) | ||
|---|---|---|
| pozitiv | komparativ | superlativ |
| tih | tiši | najtiši |
izgovor:
definicija:
pridjev
(1.1) Koji je bez buke, koji ne stvara buku.
(1.2) Koji se slabo čuje; prigušen.
(1.3) Koji miruje, koji se ne svađa; krotak, miran, povučen, skroman (o osobi).
(1.4) Koji je umjeren, blag, koji se pojavljuje u manjoj količini (o prirodnim pojavama).
sinonimi:
(1.1) [[ ]]
antonimi:
(1.1) bučan
(1.2) glasan
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene:
| engleski: quiet (en) [1] |
|---|
sestrinski projekti:
[uredi]