Anica Bilić - Academia.edu (original) (raw)

Papers by Anica Bilić

Poznańskie Studia Slawistyczne, 2012

In this article we shall compare the literary work Slavonian forest by Josip Kozarac with Adolf W... more In this article we shall compare the literary work Slavonian forest by Josip Kozarac with Adolf Waldinger's oil painting Slavonian forest, including his drawings and pictures of a Slavonian forest and forest details. Comparison is made primarily on the basis of their resemblance. Not only do both of these works have the same inspiration and structure, but in terms of content they also elaborate the motifs and themes of the forest landscape, leaning toward realistic formation, and both represent works of anthological value. In other words, Waldinger's Slavonian forest is one of his best works and an excellent work in the field of Croatian forest painting, while Kozarac's work finds itself at the anthological peak of Croatian descriptive literature.

Dani Hvarskoga kazališta : Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, May 3, 2007

Bogoslovska smotra, 2013

U članku se promatra tekst Passio sancti Pollionis et aliorum martyrum i put koji je prešao u pis... more U članku se promatra tekst Passio sancti Pollionis et aliorum martyrum i put koji je prešao u pisanoj kulturi od zapisnika akta rimskoga sudskog procesa, rukom pisanog na pergameni 304. godine, preko prĳ episa pasĳ e za liturgĳ ske potrebe ranokršćanske zajednice u drugoj polovici IV. stoljeća i uvrštavanja u rukopisne knjige i zbirke, nastale u skriptorĳ u kršćanskoga samostana, kakav je primjerice Jeronimov martirologĳ , do tiskarskim strojem otisnute pasĳ e u knjigama i martirologĳ ima kao što su Rimski martirologĳ (1586.), Acta primorum martyrum Theodorica Ruinarta (1689.) i dr., koje su proširile recepcĳ u i postale dostupne nešto većem broju čitatelja, pa do digitalnog zapisa na tvrdom disku ili CD-u te pretraživanja digitaliziranih baza podataka brzih, pristupačnih, dostupnih u svako doba na svakom mjestu svim korisnicima interneta. Tekst Polionove pasĳ e promatra se u pisanoj kulturi od pismoslovnoga preko tiskoslovnoga do elektroničkoga komuniciranja i u kulturi pamćenja od 304. godine do danas te se utvrđuje da je bez obzira na medĳ u kojemu je bio zapisan, narativni obrazac čuvar kulturnoga i vjerskoga identiteta koji je omogućio kontinuitet u prĳ enosu kulturnih i duhovnih vrednota ranokršćanske zajednice sve do današnjega vremena zahvaljujući kulturnom pamćenju. Ključne rĳ eči: pasĳ a, pismoslovna komunikacĳ a, tiskoslovna komunikacĳ a, elektronička komunikacĳ a, komunikacĳ sko i kulturno pamćenje, pisana kultura, narativni obrazac. Uvod Kada smo u kontaktu s tekstovima starim preko 1700 godina, otvara se problem poklapanja onoga što se dogodilo i onoga što je zapisano da se dogodilo

U radu se analizira ovisnost pjesnickih tekstova iz zbirke Psovka Janka Polica Kamova o kanonskom... more U radu se analizira ovisnost pjesnickih tekstova iz zbirke Psovka Janka Polica Kamova o kanonskom biblijskom tekstu, sto se ocituje u zastupljenosti biblijske motivike i likova (Job, Mojsije, Krist i dr.), a primjenom postavki teorije intertekstualnosti potvrđuje moderna intertekstualnost. Postavljajuci biblijske cinjenice i likove u novi kontekst, reinterpretirajuci ih i transformirajuci, Janko Polic Kamov donosi drukcije, novo, dotad nepoznato viđenje krscanske tradicije te ostvaruje iluminativni tip citatnosti. Kamovljev drukciji stav i viđenje biblijskih tema, motiva i likova poklapa se s rusilackim modelom velike citatne polemike, koju je avangardna umjetnost vodila u prva dva desetljeca XX. stoljeca. Radikalno osporavanje svih tradicijom posvecenih institucija proteže se i na književnu tradiciju te ocituje u odbacivanju artizma i estetickih konvencija. Poetika Janka Polica Kamova s naglasenim anitesteticizmom dezintegrirala je dotadasnju poetsku praksu. Disharmonija, disonanca, ružnoca, prokletstvo, protest, prevrat, negacija, nesklad i kaos Kamovljevi su osporavateljski odgovori na artizam te kult ljepote i sklada hrvatske moderne. Oprecno artizmu i esteticizmu, Kamovljeva estetika ružnoce sokirala je disharmonijom, groteskom, deformacijom i rusilackim nagonom tada recepcijski nespremne i kreativne, i profesionalne, i obicne citatelje. U clanku se propituju Kamovljevi stavovi prema tri važna poeticka pitanja: stav prema ulozi književnosti u drustvu, stav prema pojmu lijepoga ili vrijednoga u književnosti te prema hijerarhiji književnih formi.

Knjiga Zapostavljena književna bastina donosi osamnaest slavonistickih studija i rasprava koje te... more Knjiga Zapostavljena književna bastina donosi osamnaest slavonistickih studija i rasprava koje tematiziraju s književnopovijesnoga stajalista djelovanje manje poznatih književnika iz Slavonije i Srijema. Rijec je o imenima koja se rijekto, ili gotovo nikako ne susrecu u povijestima hrvatske književnosti, a dali su ne mali prinos književnoj slici svojega zavicaja te stvarali književnu publiku. To su, između ostalih, Anka Marjanovic, Josip Crepic, Mladen Barbaric, i drugi »minoresi«, ali i Nikola Andric, Ivan Kozarac i Vladimir Lunacek, respektabilne literarne licnosti. U okvire svojih istraživanja autorica interpolira raspravu o svetome Boni ili o mjestu branitelja i apostola Europe svetome Ivanu Kapistranu u suvremenoj literaturi. Autoricina istraživacka metodologija je mnogovrsna, ali uvijek primjerena i u skladu s namjeravnim ciljem i proteže se između konstruktivnoga pozitivizma utemeljenoga na primarnim izvorima do pouzdanih tekstoloskih analiza s potrebnim pozivima na suvremenu književnoteorijsku misao. Knjiga Zapostavljena književna bastina Anice Bilic jos je jedan prinos na samo novom vrednovanju zavicajnoga književnoga areala, nego predstavlja i jedan od onih dijelova hrvatske književne povijesti koja ce, od sada, pokazivati i jedno novo, drukcije lice.

Dani Hvarskoga kazališta : Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, May 4, 2005

U clanku se donosi pregled razlicitih književnih aktivnosti održanih tijekom 40 Vinkovackih jesen... more U clanku se donosi pregled razlicitih književnih aktivnosti održanih tijekom 40 Vinkovackih jeseni, pocevsi od 1966., u kategoriji popratnih priredbi.

Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi, 2014

Predmetom interpretacije korpus je sa 156 lirskih pjesama sto ih je Matko Peic napisao od 1936. d... more Predmetom interpretacije korpus je sa 156 lirskih pjesama sto ih je Matko Peic napisao od 1936. do 1968. Sest pjesama, nastalih od 1936. do 1939., objavio je u Lirici požežeke mladosti 1944. u Požegi. Sto pedeset pjesama objavio je u Radu Odjela za suvremenu književnost JAZU broj 350 pod naslovom Lirika 1968. Premda Matko Peic pjesmama ulazi u hrvatsku književnost, nije se afirmirao kao pjesnik, nego kao putopisac i esejist. Skitnje, naslovna rijec njegovih godinu dana ranije objavljenih putopisa, sadrži kljuc za pristup i kod za desifriranje Lirike umjetnickoga setaca, flaneura, koji prolazi slavonskoposavskom ravnicom, pomno promatra, a svoja zapažanja i asocijacije viđenoga i doživljenoga pretvara u rijeci i stihove te uz nju možemo vezati pojam flanerizma. S obzirom na njegovo likovno usmjerenje, u interpretaciji cemo ponajprije usmjeriti pozornost na naglasenu koloristicku komponentu, slikovnost i prostornost, sto se ocituju u brojnim književnim vedutama i pejzažima. Ovisno o prostoru kojega oblikuju, pjesme možemo podijeliti u dvije skupine: jednu skupinu cine pjesme u kojima se tematizira slavonski ravnicarski pejsaž s ruralnom arhitekturom, a drugu skupinu pjesme s umjetnom prirodom i urbanom arhitekturom. Pisao je izvan aktualnih pjesnickih strujanja oblikujuci svoj osobni pjesnicki kanon. Kao pjesnika pobliže ga određuju kvalifikacije pejzažista i majstora vedutnoga oblikovanja. Poezija mu je ostala u sjeni putopisa i eseja, neovjerena u kritickoj literaturi te nedostupna suvremenoj citateljskoj publici.

Znanstvenoistraživacka pozornost usmjerena je na latinske tekstove o ranokrscanskim svecima iz sk... more Znanstvenoistraživacka pozornost usmjerena je na latinske tekstove o ranokrscanskim svecima iz skupine Panonskih ili Srijemskih mucenika, stradalim u doba cara Dioklecijana u IV. stoljecu u gradu Cibalae rimske provincije Pannonia Secunda. Izdvojivsi cibalske martire iz skupine Panonskih ili Srijemskih mucenika, prati se njihov trag u latinskoj pisanoj bastini i koriste u nedostatku novih i kritickih izdanja, stara bolandisticka izdanja Acta sanctorum iz 1675. i 1739., uglavnom nedostupna javnosti te se prijevodom na hrvatski jezik i interpretacijom iznose na svjetlo dana. Revitaliziran je tek mali dio ranokrscanske i panonske latinske bastine i propitano mu mjesto u kulturi pamcenja i pisanoj kulturi. Koristena je hermeneuticka metoda u tumacenju tekstova s književnoteorijskim i književnohistoriografskim pojmoviljem, pojmovima naratologije i historiografije, teorije modusa i arhetipske kritike, teorije komunikacije, citatnosti i kulture pamcenja te liturgijskim i teoloskim pojmovima kako bi se interpretiranim hagiografskim tekstovima barem donekle popunile nedostatno istražene, neispisane stranice o ranokrscanskoj pisanoj tradiciji i cibalskim martirima koji su ostavili trag u kulturnoj memoriji i pisanoj latinskoj bastini. Privilegiran je filoloski interes za „ono sto je zapisano da se dogodilo“ i kako je zapisano, odnosno tekstualni svijet i poetika. U poglavlju Muka svetoga Poliona u pisanoj kulturi i kulturi pamcenja promatran je tekst Passio sancti Pollionis et aliorum martyrum i put koji je presao u pisanoj kulturi od zapisnika akta rimskoga sudskog procesa, rukom pisanog na pergameni 304. godine, preko prijepisa pasije za liturgijske potrebe ranokrscanske zajednice u drugoj polovici IV. stoljeca i uvrstavanja u rukopisne knjige i zbirke, nastale u skriptoriju krscanskoga samostana, kakav je primjerice Jeronimov martirologij, do tiskarskim strojem otisnute pasije u knjigama i martirologijima kao sto su Rimski martirologij (1586.), Acta primorum martyrum Theodorica Ruinarta (1689.) i dr., koje su prosirile recepciju i postale dostupne nesto vecem broju citatelja, pa do digitalnoga zapisa na tvrdom disku ili CD-u te pretraživanja digitaliziranih baza podataka brzih, pristupacnih, dostupnih u svako doba na svakom mjestu svim korisnicima interneta. Tekst Polionove pasije pracen je u pisanoj kulturi od pismoslovnoga preko tiskoslovnoga do elektronickoga komuniciranja i u kulturi pamcenja od 304. godine do danas te je utvrđeno da je, bez obzira na medij u kojemu je bio zapisan, narativni obrazac cuvar kulturnoga i vjerskoga identiteta koji je omogucio kontinuitet u prijenosu kulturnih i duhovnih vrednota ranokrscanske zajednice sve do danasnjega vremena zahvaljujuci kulturnom pamcenju i homo scribensu. Nadamo se da ce analiticko-interpretativno citanje pridonijeti boljemu razumijevanju tekstova o cibalskim martirima, sto nisu dostatno istraženi u hrvatskoj humanistici kao ni kasnoanticka panonska martirska hagiografija premda je vrlo znacajna po svojoj važnosti i starini u okrilju zapadnoeuropske i istocne hagiografije. Hagiografski tekstovi o cibalskim martirima cine tek nekoliko ispisanih stranica u bogatoj i opsežnoj hagiografskoj literaturi, ali niposto zbog toga manje vrijednih. Zakljucno se istice kako su cibalski martiri inscripta Christo pagina u projektu Opus Dei, ciji sveti trag u pisanoj bastini možemo pratiti 1711 godina.