Mirko Jakić - Academia.edu (original) (raw)
Papers by Mirko Jakić
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, Apr 18, 2018
Metodički ogledi : časopis za filozofiju odgoja, 2011
U radu se razmatra Boškovićev utjecaj na razvoj znanosti. Ruđer Bošković, jedan od možda posljedn... more U radu se razmatra Boškovićev utjecaj na razvoj znanosti. Ruđer Bošković, jedan od možda posljednjih učenjaka u povijesti koji nije razdvajao znanost od filozofije, svoju teoriju filozofije prirode razvio je na temelju načela neprekidnosti primjenom geometrijskih metoda. Zastupao je točkasti atomizam i dinamizam, ali nije pružio dovoljno rigoroznu matematičku formulaciju. Njegovi temeljni znanstveni doprinosi odnose se na iniciranje promjene paradigme koja je odbacivanjem actio in distans koncepta direktno omogućila kako razvoj koncepta polja kao stvarnog fizičkog entiteta, tako i ideje da se priroda može objasniti jednim zakonom.
Disputatio philosophica : International journal on philosophy and religion, Dec 10, 2004
Radovi, Jan 8, 2018
This article is th e concluding tex t about P utnam 's philosophical position in th e philosophy ... more This article is th e concluding tex t about P utnam 's philosophical position in th e philosophy of mathematics. This position was given ot th e begining of th e article »On the N ature of M athem atical Theories I« and now we have show n its its consequences.
Acta Iadertina, Oct 14, 2017
U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se p... more U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se povezanost entropije i smjera vremena od prošlosti prema budućnosti. Posebno se raspravlja o poveznici McTaggartovih vremenskih nizova s nekim fizikalnim aspektima vremena kao što je primjerice poveznica s Einsteinovom teorijom relativnosti. U radu se detaljno propituje McTaggartova konkluzija o nepostojanju vremena te se pruža dokaz da je ovaj filozofski domišljen rezultat slučaj primjene onto-logičkoga contradictio in adjecto pravila racionalnosti. Konačno, u radu se navode neke novije filozofske i fizikalne hipoteze o prirodi vremena. Ključne riječi: entropija, McTaggartovi vremenski nizovi, smjer vremena, teorija relativnosti, termodinami Uvodna razmatranja Naša percepcija vremena jasno ukazuje na usmjerenost protoka vremena od prošlosti ka budućnosti, pa se u filozofiji i fizici govori o asimetriji vremena, odnosno o strijeli vremena (termin koji potječe od Eddingtona). Naime, u odsutnosti vanjskog izvora energije, ne uočava se u prirodi prijenos topline od niže prema višoj temperaturi. razbijeno staklo nikad se spontano ne sastavlja, ljudi se ne pomlađuju... Svi navedeni procesi su zabranjeni, kako se često navodi, prema jednom od osnovnih zakona fizike, prema drugom zakonu termodinamike... Tvrdnja ipak nije u potpunosti točna, pošto reverzni procesi nisu u potpunosti zabranjeni bilo kojim principom mehanike gibanja čestica. Slomljeno staklo moglo bi se, u principu, spontano sastaviti ukoliko bi se dogodilo da se molekule gibaju baš u pravom smjeru. Ovakav i slični događaji su ekstremno malo vjerojatni i nije očekivano da će se dogoditi dok svemir postoji, mada, tehnički gledano, ovi procesi nisu striktno zabranjeni! Naime, kako je ustvrdio L. Boltzman prije više od jednog stoljeća, drugi zakon termodinamike nije deterministički zakon fizike već puno prije tvrdnja o vjerojatnostima.
Acta Iadertina, Oct 14, 2017
U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se p... more U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se povezanost entropije i smjera vremena od prošlosti prema budućnosti. Posebno se raspravlja o poveznici McTaggartovih vremenskih nizova s nekim fizikalnim aspektima vremena kao što je primjerice poveznica s Einsteinovom teorijom relativnosti. U radu se detaljno propituje McTaggartova konkluzija o nepostojanju vremena te se pruža dokaz da je ovaj filozofski domišljen rezultat slučaj primjene onto-logičkoga contradictio in adjecto pravila racionalnosti. Konačno, u radu se navode neke novije filozofske i fizikalne hipoteze o prirodi vremena. Ključne riječi: entropija, McTaggartovi vremenski nizovi, smjer vremena, teorija relativnosti, termodinami Uvodna razmatranja Naša percepcija vremena jasno ukazuje na usmjerenost protoka vremena od prošlosti ka budućnosti, pa se u filozofiji i fizici govori o asimetriji vremena, odnosno o strijeli vremena (termin koji potječe od Eddingtona). Naime, u odsutnosti vanjskog izvora energije, ne uočava se u prirodi prijenos topline od niže prema višoj temperaturi. razbijeno staklo nikad se spontano ne sastavlja, ljudi se ne pomlađuju... Svi navedeni procesi su zabranjeni, kako se često navodi, prema jednom od osnovnih zakona fizike, prema drugom zakonu termodinamike... Tvrdnja ipak nije u potpunosti točna, pošto reverzni procesi nisu u potpunosti zabranjeni bilo kojim principom mehanike gibanja čestica. Slomljeno staklo moglo bi se, u principu, spontano sastaviti ukoliko bi se dogodilo da se molekule gibaju baš u pravom smjeru. Ovakav i slični događaji su ekstremno malo vjerojatni i nije očekivano da će se dogoditi dok svemir postoji, mada, tehnički gledano, ovi procesi nisu striktno zabranjeni! Naime, kako je ustvrdio L. Boltzman prije više od jednog stoljeća, drugi zakon termodinamike nije deterministički zakon fizike već puno prije tvrdnja o vjerojatnostima.
In this article the author tries to analyse the ambition of the modern physicalism and nondarwini... more In this article the author tries to analyse the ambition of the modern physicalism and nondarwinist evolutionary theory to explain the ali aspects of human kind. In the first part of this article, he analyses the core of type physicalism and founded the falliability in the physicalists ambition to reduce psychological phenomenological states on physics. In the second part he founded the inability of the modern synthetic evolutionary theory to explain the certain scientific results. The author concluded on incompetence of the evolutionary theory, and on possibility of nonideological agreement between science and religion
U radu se razmatra Boškovićev utjecaj na razvoj znanosti. Ruđer Bošković, jedan od možda posljedn... more U radu se razmatra Boškovićev utjecaj na razvoj znanosti. Ruđer Bošković, jedan od možda posljednjih učenjaka u povijesti koji nije razdvajao znanost od filozofije, svoju teoriju filozofije prirode razvio je na temelju načela neprekidnosti primjenom geometrijskih metoda. Zastupao je točkasti atomizam i dinamizam, ali nije pružio dovoljno rigoroznu matematičku formulaciju. Njegovi temeljni znanstveni doprinosi odnose se na iniciranje promjene paradigme koja je odbacivanjem actio in distans koncepta direktno omogućila kako razvoj koncepta polja kao stvarnog fizičkog entiteta, tako i ideje da se priroda može objasniti jednim zakonom.The paper deals with Boscovich’s influence to the development of science. Roger Boscovich, one of maybe last scholars in the history who did not separate science from philosophy, developed his theory of natural philosophy on the base of continuity principle by using geometrical methods. He proposed the point-like atomism and dynamism, but failed to provide ...
U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se p... more U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se povezanost entropije i smjera vremena od prošlosti prema budućnosti. Posebno se raspravlja o poveznici McTaggartovih vremenskih nizova s nekim fizikalnim aspektima vremena kao što je primjerice poveznica s Einsteinovom teorijom relativnosti. U radu se detaljno propituje McTaggartova konkluzija o nepostojanju vremena te se pruža dokaz da je ovaj filozofski domišljen rezultat slučaj primjene onto-logičkoga contradictio in adjecto pravila racionalnosti. Konačno, u radu se navode neke novije filozofske i fizikalne hipoteze o prirodi vremena. Ključne riječi: entropija, McTaggartovi vremenski nizovi, smjer vremena, teorija relativnosti, termodinami Uvodna razmatranja Naša percepcija vremena jasno ukazuje na usmjerenost protoka vremena od prošlosti ka budućnosti, pa se u filozofiji i fizici govori o asimetriji vremena, odnosno o strijeli vremena (termin koji potječe od Eddingtona). Naime, u odsutnosti vanjskog izvora energije, ne uočava se u prirodi prijenos topline od niže prema višoj temperaturi. razbijeno staklo nikad se spontano ne sastavlja, ljudi se ne pomlađuju... Svi navedeni procesi su zabranjeni, kako se često navodi, prema jednom od osnovnih zakona fizike, prema drugom zakonu termodinamike... Tvrdnja ipak nije u potpunosti točna, pošto reverzni procesi nisu u potpunosti zabranjeni bilo kojim principom mehanike gibanja čestica. Slomljeno staklo moglo bi se, u principu, spontano sastaviti ukoliko bi se dogodilo da se molekule gibaju baš u pravom smjeru. Ovakav i slični događaji su ekstremno malo vjerojatni i nije očekivano da će se dogoditi dok svemir postoji, mada, tehnički gledano, ovi procesi nisu striktno zabranjeni! Naime, kako je ustvrdio L. Boltzman prije više od jednog stoljeća, drugi zakon termodinamike nije deterministički zakon fizike već puno prije tvrdnja o vjerojatnostima.
Znanstveno-tehnološki razvoj i problem istine Sažetak Prirodoslovna znanost nastoji baviti se fiz... more Znanstveno-tehnološki razvoj i problem istine Sažetak Prirodoslovna znanost nastoji baviti se fizičkom realnošću koja je neovisna o čovjekovom djelovanju, pa čak i njegovom postojanju. Znanstvena teorija poprima oblik matematičke formulacije koja se odnosi na određene tipove događaja, a iz kojih je moguće dedukcijom predvidjeti specifične događaje. Reduktivna, generalizirajuća tendencija znanosti impli cira hod prema suštini prirodnih fenomena, prodiranje ispod tkiva pojavnosti do krajnjih konstituenata tvari, na neki način svodeći biologiju na kemiju, a ovu potom na fiziku. Su vremenim svijetom vlada i ideja o tehnološkom napretku, premda je neizvjesnost u pogledu tehničkih efekata novih tehnologija popraćena s još većom neizvjesnošću u pogledu njenog utjecaja na ljudsko društvo. Na prvi pogled, neminovno se nameće zaključak kako je porast ljudskoga znanja kumulativan i jasno usmjeren prema objektivnoj istini. Dok Popperov falsifikacionizam donekle dopušta postojanje znanstvenog progresa, Kuhnov socijalni re lativizam ovoj se ideji u potpunosti suprotstavlja. Neovisno o rezultatima koje je znanost postigla, posebno u vidu tehničkog napretka, pitanje je koliko se ona približava istini. Raz voj suvremene fizike, naročito kroz razvoj kvantne mehanike, doveo je do potpuno novog odnosa prema osnovnim pitanjima filozofije znanosti. Pitanje je nije li nužno napuštanje načela kauzalnosti i lokalnosti. Kauzalnost je napuštena u Kopenhagenškoj interpretaciji, ali je sačuvana u Bohmovoj interpretaciji. Pokusi uz pomoć kojih se provjeravaju Bello ve nejednakosti pokazuju nemogućnost izbjegavanja nelokalnosti. Bez obzira na odbijanje Einsteina i drugih velikih znanstvenika da prihvate tu ideju, izgleda da ćemo se morati s njom pomiriti. Kakav je to svijet u kojemu ne vrijedi lokalnost? Što o takvom svijetu uop će možemo reći? To bi značilo da je sve povezano i da sve ovisi o svemu, tj. da moramo napustiti ideju fizikalističkog redukcionizma, na kojemu počiva prirodoslovna znanost, i prihvatiti holizam. Stoga je potrebno promotriti središnje teorijskospoznajno pitanje o isti ni s kritičkoga stajališta suvremene filozofije znanosti, a s obzirom na logički pozitivizam, socijalni relativizam i holizam. Kako tehnologija kao posljedica znanstvenog istraživanja ima ogroman utjecaj na suvremenost, potrebno je ukazati i na utjecaj tehnologije na znan stvenu istinu. Ključne riječi razvoj znanosti, porast znanja, Popperov falsifikacionizam, Kuhnov socijalni relativizam, objektivna realnost, pojam istine Uvod: povijesne korelacije filozofije i znanosti Znanost, odnosno ono što danas podrazumijevamo pod znanstvenom meto dom, postoji nekih četiri stotine godina. Početak sedamnaestog stoljeća do nosi novi pogled na svijet koji karakterizira prijelaz s aristotelovske na gali lejevsku fiziku. Naime, s Galileom, Descartesom i Newtonom kristalizira se i hijerarhija koncepata, odnosno javlja se ideja da se opis fizikalnog svijeta dade iskazati preko nekoliko osnovnih pojmova zajedno povezanih kvantita tivnim zakonima (B. d'Espagnat, USA 2006., [1]).
Acta Iadertina, 2017
U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava sepo... more U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava sepovezanost entropije i smjera vremena od prošlosti prema budućnosti. Posebno se raspravljao poveznici McTaggartovih vremenskih nizova s nekim fizikalnim aspektima vremena kaošto je primjerice poveznica s Einsteinovom teorijom relativnosti. U radu se detaljno propitujeMcTaggartova konkluzija o nepostojanju vremena te se pruža dokaz da je ovaj filozofskidomišljen rezultat slučaj primjene onto-logičkoga contradictio in adjecto pravila racionalnosti.Konačno, u radu se navode neke novije filozofske i fizikalne hipoteze o prirodi vremena.
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, 2018
This article deals with Kitcher’s objection against the concept of a priori knowledge which is ac... more This article deals with Kitcher’s objection against the concept of a priori knowledge which is achieved in mathematics. The analysis of Kitcher’s argumentation shows that his objection is fallible.
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, 2018
This article deals with Putnam’s philosophy of mathematics. Starting from Putnam’s basic identifi... more This article deals with Putnam’s philosophy of mathematics. Starting from Putnam’s basic identification of the ontological attitudes of Platonism in modern mathematics, it quotes his example of Platonism (Russell’s Principia). It propounds different possibilities of treatmant of mathematical knowledge.
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, 2018
This article deals with Emmanuel Kant’s original contribution to the formation of the concept of ... more This article deals with Emmanuel Kant’s original contribution to the formation of the concept of science in philosophy. As this philosopher appears in a period of strong disagreement between rationalistic speculative philosophy on one side and the empirical tradition on the other, this philosophy represents an important attempt to create an original philosophical system having taken over the most successful itetns (in methodological-pragmatistical as well as in systematic-theoretical sense) from both of these two philosophical trends. By effectual program, using the results and theories of influential scientific paradigms of that period, he figures as science philosopher contributing essentialy to the formation of the concept of science in philosophy. This article is a part of greater whole; in this part the formation of the fundamental concept of science as pointed out through the concepts of: a priori perception, apprehension, quantity, substance, synthesis, analysis, concept, app...
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, 2018
This article is the second and concluding part of the article printed under ithe same title in »R... more This article is the second and concluding part of the article printed under ithe same title in »Radovi... 1984/85«. Starting from the basic Kant’s sketch of the concept of science in relation with the concepts of apriori perception, apprehension, quantity, substance, synthesis, analysis, apperception, consciousness, self-consciousness, intellect, as the concepts which belong to subjective sphere of the Kant’s philosophy. As relational concepts dealing with objective sphere, and at the same time as relational, in unavoidable sense, with his concept of science. The following concepts are analysed: object, subject, quality, »in themselves« entity, the law of contino us change. After that, the author tries with the analysis of Kant’s construction of subject-objeot relation, and the atempt was aimed at his understanding of the concept, of truth. Finally, in brief, the olthor signified Kant's sense of the concept of science and his Thought about some important problems of the distinct...
Filozofska Istraživanja, Feb 26, 2013
Disputatio Philosophica, Dec 10, 2004
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, Apr 18, 2018
Metodički ogledi : časopis za filozofiju odgoja, 2011
U radu se razmatra Boškovićev utjecaj na razvoj znanosti. Ruđer Bošković, jedan od možda posljedn... more U radu se razmatra Boškovićev utjecaj na razvoj znanosti. Ruđer Bošković, jedan od možda posljednjih učenjaka u povijesti koji nije razdvajao znanost od filozofije, svoju teoriju filozofije prirode razvio je na temelju načela neprekidnosti primjenom geometrijskih metoda. Zastupao je točkasti atomizam i dinamizam, ali nije pružio dovoljno rigoroznu matematičku formulaciju. Njegovi temeljni znanstveni doprinosi odnose se na iniciranje promjene paradigme koja je odbacivanjem actio in distans koncepta direktno omogućila kako razvoj koncepta polja kao stvarnog fizičkog entiteta, tako i ideje da se priroda može objasniti jednim zakonom.
Disputatio philosophica : International journal on philosophy and religion, Dec 10, 2004
Radovi, Jan 8, 2018
This article is th e concluding tex t about P utnam 's philosophical position in th e philosophy ... more This article is th e concluding tex t about P utnam 's philosophical position in th e philosophy of mathematics. This position was given ot th e begining of th e article »On the N ature of M athem atical Theories I« and now we have show n its its consequences.
Acta Iadertina, Oct 14, 2017
U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se p... more U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se povezanost entropije i smjera vremena od prošlosti prema budućnosti. Posebno se raspravlja o poveznici McTaggartovih vremenskih nizova s nekim fizikalnim aspektima vremena kao što je primjerice poveznica s Einsteinovom teorijom relativnosti. U radu se detaljno propituje McTaggartova konkluzija o nepostojanju vremena te se pruža dokaz da je ovaj filozofski domišljen rezultat slučaj primjene onto-logičkoga contradictio in adjecto pravila racionalnosti. Konačno, u radu se navode neke novije filozofske i fizikalne hipoteze o prirodi vremena. Ključne riječi: entropija, McTaggartovi vremenski nizovi, smjer vremena, teorija relativnosti, termodinami Uvodna razmatranja Naša percepcija vremena jasno ukazuje na usmjerenost protoka vremena od prošlosti ka budućnosti, pa se u filozofiji i fizici govori o asimetriji vremena, odnosno o strijeli vremena (termin koji potječe od Eddingtona). Naime, u odsutnosti vanjskog izvora energije, ne uočava se u prirodi prijenos topline od niže prema višoj temperaturi. razbijeno staklo nikad se spontano ne sastavlja, ljudi se ne pomlađuju... Svi navedeni procesi su zabranjeni, kako se često navodi, prema jednom od osnovnih zakona fizike, prema drugom zakonu termodinamike... Tvrdnja ipak nije u potpunosti točna, pošto reverzni procesi nisu u potpunosti zabranjeni bilo kojim principom mehanike gibanja čestica. Slomljeno staklo moglo bi se, u principu, spontano sastaviti ukoliko bi se dogodilo da se molekule gibaju baš u pravom smjeru. Ovakav i slični događaji su ekstremno malo vjerojatni i nije očekivano da će se dogoditi dok svemir postoji, mada, tehnički gledano, ovi procesi nisu striktno zabranjeni! Naime, kako je ustvrdio L. Boltzman prije više od jednog stoljeća, drugi zakon termodinamike nije deterministički zakon fizike već puno prije tvrdnja o vjerojatnostima.
Acta Iadertina, Oct 14, 2017
U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se p... more U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se povezanost entropije i smjera vremena od prošlosti prema budućnosti. Posebno se raspravlja o poveznici McTaggartovih vremenskih nizova s nekim fizikalnim aspektima vremena kao što je primjerice poveznica s Einsteinovom teorijom relativnosti. U radu se detaljno propituje McTaggartova konkluzija o nepostojanju vremena te se pruža dokaz da je ovaj filozofski domišljen rezultat slučaj primjene onto-logičkoga contradictio in adjecto pravila racionalnosti. Konačno, u radu se navode neke novije filozofske i fizikalne hipoteze o prirodi vremena. Ključne riječi: entropija, McTaggartovi vremenski nizovi, smjer vremena, teorija relativnosti, termodinami Uvodna razmatranja Naša percepcija vremena jasno ukazuje na usmjerenost protoka vremena od prošlosti ka budućnosti, pa se u filozofiji i fizici govori o asimetriji vremena, odnosno o strijeli vremena (termin koji potječe od Eddingtona). Naime, u odsutnosti vanjskog izvora energije, ne uočava se u prirodi prijenos topline od niže prema višoj temperaturi. razbijeno staklo nikad se spontano ne sastavlja, ljudi se ne pomlađuju... Svi navedeni procesi su zabranjeni, kako se često navodi, prema jednom od osnovnih zakona fizike, prema drugom zakonu termodinamike... Tvrdnja ipak nije u potpunosti točna, pošto reverzni procesi nisu u potpunosti zabranjeni bilo kojim principom mehanike gibanja čestica. Slomljeno staklo moglo bi se, u principu, spontano sastaviti ukoliko bi se dogodilo da se molekule gibaju baš u pravom smjeru. Ovakav i slični događaji su ekstremno malo vjerojatni i nije očekivano da će se dogoditi dok svemir postoji, mada, tehnički gledano, ovi procesi nisu striktno zabranjeni! Naime, kako je ustvrdio L. Boltzman prije više od jednog stoljeća, drugi zakon termodinamike nije deterministički zakon fizike već puno prije tvrdnja o vjerojatnostima.
In this article the author tries to analyse the ambition of the modern physicalism and nondarwini... more In this article the author tries to analyse the ambition of the modern physicalism and nondarwinist evolutionary theory to explain the ali aspects of human kind. In the first part of this article, he analyses the core of type physicalism and founded the falliability in the physicalists ambition to reduce psychological phenomenological states on physics. In the second part he founded the inability of the modern synthetic evolutionary theory to explain the certain scientific results. The author concluded on incompetence of the evolutionary theory, and on possibility of nonideological agreement between science and religion
U radu se razmatra Boškovićev utjecaj na razvoj znanosti. Ruđer Bošković, jedan od možda posljedn... more U radu se razmatra Boškovićev utjecaj na razvoj znanosti. Ruđer Bošković, jedan od možda posljednjih učenjaka u povijesti koji nije razdvajao znanost od filozofije, svoju teoriju filozofije prirode razvio je na temelju načela neprekidnosti primjenom geometrijskih metoda. Zastupao je točkasti atomizam i dinamizam, ali nije pružio dovoljno rigoroznu matematičku formulaciju. Njegovi temeljni znanstveni doprinosi odnose se na iniciranje promjene paradigme koja je odbacivanjem actio in distans koncepta direktno omogućila kako razvoj koncepta polja kao stvarnog fizičkog entiteta, tako i ideje da se priroda može objasniti jednim zakonom.The paper deals with Boscovich’s influence to the development of science. Roger Boscovich, one of maybe last scholars in the history who did not separate science from philosophy, developed his theory of natural philosophy on the base of continuity principle by using geometrical methods. He proposed the point-like atomism and dynamism, but failed to provide ...
U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se p... more U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava se povezanost entropije i smjera vremena od prošlosti prema budućnosti. Posebno se raspravlja o poveznici McTaggartovih vremenskih nizova s nekim fizikalnim aspektima vremena kao što je primjerice poveznica s Einsteinovom teorijom relativnosti. U radu se detaljno propituje McTaggartova konkluzija o nepostojanju vremena te se pruža dokaz da je ovaj filozofski domišljen rezultat slučaj primjene onto-logičkoga contradictio in adjecto pravila racionalnosti. Konačno, u radu se navode neke novije filozofske i fizikalne hipoteze o prirodi vremena. Ključne riječi: entropija, McTaggartovi vremenski nizovi, smjer vremena, teorija relativnosti, termodinami Uvodna razmatranja Naša percepcija vremena jasno ukazuje na usmjerenost protoka vremena od prošlosti ka budućnosti, pa se u filozofiji i fizici govori o asimetriji vremena, odnosno o strijeli vremena (termin koji potječe od Eddingtona). Naime, u odsutnosti vanjskog izvora energije, ne uočava se u prirodi prijenos topline od niže prema višoj temperaturi. razbijeno staklo nikad se spontano ne sastavlja, ljudi se ne pomlađuju... Svi navedeni procesi su zabranjeni, kako se često navodi, prema jednom od osnovnih zakona fizike, prema drugom zakonu termodinamike... Tvrdnja ipak nije u potpunosti točna, pošto reverzni procesi nisu u potpunosti zabranjeni bilo kojim principom mehanike gibanja čestica. Slomljeno staklo moglo bi se, u principu, spontano sastaviti ukoliko bi se dogodilo da se molekule gibaju baš u pravom smjeru. Ovakav i slični događaji su ekstremno malo vjerojatni i nije očekivano da će se dogoditi dok svemir postoji, mada, tehnički gledano, ovi procesi nisu striktno zabranjeni! Naime, kako je ustvrdio L. Boltzman prije više od jednog stoljeća, drugi zakon termodinamike nije deterministički zakon fizike već puno prije tvrdnja o vjerojatnostima.
Znanstveno-tehnološki razvoj i problem istine Sažetak Prirodoslovna znanost nastoji baviti se fiz... more Znanstveno-tehnološki razvoj i problem istine Sažetak Prirodoslovna znanost nastoji baviti se fizičkom realnošću koja je neovisna o čovjekovom djelovanju, pa čak i njegovom postojanju. Znanstvena teorija poprima oblik matematičke formulacije koja se odnosi na određene tipove događaja, a iz kojih je moguće dedukcijom predvidjeti specifične događaje. Reduktivna, generalizirajuća tendencija znanosti impli cira hod prema suštini prirodnih fenomena, prodiranje ispod tkiva pojavnosti do krajnjih konstituenata tvari, na neki način svodeći biologiju na kemiju, a ovu potom na fiziku. Su vremenim svijetom vlada i ideja o tehnološkom napretku, premda je neizvjesnost u pogledu tehničkih efekata novih tehnologija popraćena s još većom neizvjesnošću u pogledu njenog utjecaja na ljudsko društvo. Na prvi pogled, neminovno se nameće zaključak kako je porast ljudskoga znanja kumulativan i jasno usmjeren prema objektivnoj istini. Dok Popperov falsifikacionizam donekle dopušta postojanje znanstvenog progresa, Kuhnov socijalni re lativizam ovoj se ideji u potpunosti suprotstavlja. Neovisno o rezultatima koje je znanost postigla, posebno u vidu tehničkog napretka, pitanje je koliko se ona približava istini. Raz voj suvremene fizike, naročito kroz razvoj kvantne mehanike, doveo je do potpuno novog odnosa prema osnovnim pitanjima filozofije znanosti. Pitanje je nije li nužno napuštanje načela kauzalnosti i lokalnosti. Kauzalnost je napuštena u Kopenhagenškoj interpretaciji, ali je sačuvana u Bohmovoj interpretaciji. Pokusi uz pomoć kojih se provjeravaju Bello ve nejednakosti pokazuju nemogućnost izbjegavanja nelokalnosti. Bez obzira na odbijanje Einsteina i drugih velikih znanstvenika da prihvate tu ideju, izgleda da ćemo se morati s njom pomiriti. Kakav je to svijet u kojemu ne vrijedi lokalnost? Što o takvom svijetu uop će možemo reći? To bi značilo da je sve povezano i da sve ovisi o svemu, tj. da moramo napustiti ideju fizikalističkog redukcionizma, na kojemu počiva prirodoslovna znanost, i prihvatiti holizam. Stoga je potrebno promotriti središnje teorijskospoznajno pitanje o isti ni s kritičkoga stajališta suvremene filozofije znanosti, a s obzirom na logički pozitivizam, socijalni relativizam i holizam. Kako tehnologija kao posljedica znanstvenog istraživanja ima ogroman utjecaj na suvremenost, potrebno je ukazati i na utjecaj tehnologije na znan stvenu istinu. Ključne riječi razvoj znanosti, porast znanja, Popperov falsifikacionizam, Kuhnov socijalni relativizam, objektivna realnost, pojam istine Uvod: povijesne korelacije filozofije i znanosti Znanost, odnosno ono što danas podrazumijevamo pod znanstvenom meto dom, postoji nekih četiri stotine godina. Početak sedamnaestog stoljeća do nosi novi pogled na svijet koji karakterizira prijelaz s aristotelovske na gali lejevsku fiziku. Naime, s Galileom, Descartesom i Newtonom kristalizira se i hijerarhija koncepata, odnosno javlja se ideja da se opis fizikalnog svijeta dade iskazati preko nekoliko osnovnih pojmova zajedno povezanih kvantita tivnim zakonima (B. d'Espagnat, USA 2006., [1]).
Acta Iadertina, 2017
U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava sepo... more U radu se razmatra pitanje egzistencije vremena sa stanovišta filozofije i fizike. Naglašava sepovezanost entropije i smjera vremena od prošlosti prema budućnosti. Posebno se raspravljao poveznici McTaggartovih vremenskih nizova s nekim fizikalnim aspektima vremena kaošto je primjerice poveznica s Einsteinovom teorijom relativnosti. U radu se detaljno propitujeMcTaggartova konkluzija o nepostojanju vremena te se pruža dokaz da je ovaj filozofskidomišljen rezultat slučaj primjene onto-logičkoga contradictio in adjecto pravila racionalnosti.Konačno, u radu se navode neke novije filozofske i fizikalne hipoteze o prirodi vremena.
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, 2018
This article deals with Kitcher’s objection against the concept of a priori knowledge which is ac... more This article deals with Kitcher’s objection against the concept of a priori knowledge which is achieved in mathematics. The analysis of Kitcher’s argumentation shows that his objection is fallible.
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, 2018
This article deals with Putnam’s philosophy of mathematics. Starting from Putnam’s basic identifi... more This article deals with Putnam’s philosophy of mathematics. Starting from Putnam’s basic identification of the ontological attitudes of Platonism in modern mathematics, it quotes his example of Platonism (Russell’s Principia). It propounds different possibilities of treatmant of mathematical knowledge.
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, 2018
This article deals with Emmanuel Kant’s original contribution to the formation of the concept of ... more This article deals with Emmanuel Kant’s original contribution to the formation of the concept of science in philosophy. As this philosopher appears in a period of strong disagreement between rationalistic speculative philosophy on one side and the empirical tradition on the other, this philosophy represents an important attempt to create an original philosophical system having taken over the most successful itetns (in methodological-pragmatistical as well as in systematic-theoretical sense) from both of these two philosophical trends. By effectual program, using the results and theories of influential scientific paradigms of that period, he figures as science philosopher contributing essentialy to the formation of the concept of science in philosophy. This article is a part of greater whole; in this part the formation of the fundamental concept of science as pointed out through the concepts of: a priori perception, apprehension, quantity, substance, synthesis, analysis, concept, app...
Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy, 2018
This article is the second and concluding part of the article printed under ithe same title in »R... more This article is the second and concluding part of the article printed under ithe same title in »Radovi... 1984/85«. Starting from the basic Kant’s sketch of the concept of science in relation with the concepts of apriori perception, apprehension, quantity, substance, synthesis, analysis, apperception, consciousness, self-consciousness, intellect, as the concepts which belong to subjective sphere of the Kant’s philosophy. As relational concepts dealing with objective sphere, and at the same time as relational, in unavoidable sense, with his concept of science. The following concepts are analysed: object, subject, quality, »in themselves« entity, the law of contino us change. After that, the author tries with the analysis of Kant’s construction of subject-objeot relation, and the atempt was aimed at his understanding of the concept, of truth. Finally, in brief, the olthor signified Kant's sense of the concept of science and his Thought about some important problems of the distinct...
Filozofska Istraživanja, Feb 26, 2013
Disputatio Philosophica, Dec 10, 2004