Darja Radovic Mahecic | Independent Researcher (original) (raw)
Papers by Darja Radovic Mahecic
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2010
Popis i opis svih naselja ludbreske podravine te sav pokretni nepokretni umjetnicki inventar u nj... more Popis i opis svih naselja ludbreske podravine te sav pokretni nepokretni umjetnicki inventar u njima. Naselja su Ludbreg, Apatija, Bolfan, Cukovec, Globocec, Hrastovljan, Hrženica, Karlovec Ludbreski, Križancija, Križovljan, Mali Bukovec, Martijanec Donji, Selnik, Sesvete Ludbreske, Sigetec, Slanje, Sveti Đurd, Sveti Petar Ludbreski, Veliki Bukovec.
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 2009
Ime graditeljske obitelji Carnelutti nezaobilazno je kada je rijec o arhitekturi gradova i mjesta... more Ime graditeljske obitelji Carnelutti nezaobilazno je kada je rijec o arhitekturi gradova i mjesta sjeverozapadne Hrvatske potkraj 19. i u pocetku 20. stoljeca. Za svojega skoro sedam desetljeca duga djelovanja, kroz dvije generacije, Carneluttijevi su ostvarili preko dvije stotine građevina, od kojih mnoge cine snažna uporista u slici Zagreba, a osobito manjih gradova i mjesta. Obitelj dolazi iz talijanske pokrajine Friuli (Furlanije), koja je tijekom povijesti bila popriste snažnih migracijskih procesa. Zacetnik graditeljske tvrtke Gjuro Carnelutti (1854.-1928.), u rodnoj je Furlaniji izucio za zidara i kontinuirano se usavrsavao na gradilistima. U Hrvatsku je stigao u povodu obnove prostenisne župne crkve u Mariji Bistrici, koju je vodio njemacki arhitekt Hermann Bolle, uz kojeg je vezan pocetak njegove karijere u Hrvatskoj. Bas kao i Bolle, Carnelutti se 1879. nastanio u Zagrebu i osnovao tvrtku „Gjuro Carnelutti graditelj u Zagrebu“ te razvio svestranu građevnu aktivnost. U pocetku samo gradi, no uskoro projektira i gradi, uglavnom po Zagrebu, koji se nakon potresa 1880. intenzivno obnavljao i sirio. Carnelutti postupno usvaja aktualan arhitektonski jezik te gradi ljetnikovce na sjevernim obroncima, elegantne trokatnice na trgovima duž reperezantativnog perivojnog okvira novog sredista grada Zagrebacke zelene potkove, te skromnije jednokatne i dvokatne stambene zgrade u manjim ulicama u zapadnom dijelu grada. Kvaliteta njegovih gradnji, prepoznatljiv odabir stila neorenesanse, kao i podizanje nekih od prvih javnih građevina u manjim gradovima (npr. Zorin-dom u Karlovcu, Gradska stedionica i Realna gimnazija u Koprivnici), a osobito industrijski pogoni („Danica“ u Koprivnici, pojedine faze velikih tvornickih pogona u Zagrebu) uvrstili su njegovo ime u poglavlja koja sumiraju arhitekturu historicizma u Hrvatskoj. Gjuro Carnelutti u tom kontekstu predstavlja svojevrstan izuzetak, jer je odrađivao poslove, kakve je u drugim prilikama dobivala mlada generacija skolovanih arhitekata, koja je bas u to doba stala stizati iz inozemstva s diplomama i ciljem da se pozicionira znanjem i djelovanjem na hrvatskoj arhitektonskoj sceni. Carnelutti je uspjesno poslovao dok određene granice između graditelja i arhitekta jos nije bilo, no kada su ga zahtjevniji projekti u Zagrebu stali zaobilaziti, djelovanje je usmjerio na manje gradove, do potpunog povlacenja 1909. godine. Posljednja znacajna građevina u Zagrebu, kuca Sonnenberg iz 1907., pokazuje snažnu promjenu ukusa i zaokret prema secesiji. Gjuro Carnelutti i njegova plodna projektantsko-izvođacka tvrtka predstavljaju u nas važan most između cehovskih graditelja i profesionalnih arhitektonskih atelijera. Tvrtku su pod nazivom „Braca Carnelutti“ nastavili njegovi sinovi. Stariji Ubaldo (1877.-1953.) bio je graditelj skolovan u Zagrebu i na Tehnickoj visokoj skoli u Klagenfurtu i radio je kao voditelj poslova. Poznatiji je mlađi sin inženjer Amadeo Carnelutti (1885.-1955.), koji je gimnaziju zavrsio u Grazu, a 1907. diplomirao građevinarstvo na Tehnickoj visokoj skoli u Minchenu, gdje je bio asistent profesora E. Morscha do preuzimanja oceve tvrtke u Zagrebu 1909. godine. Raspon poslova tvrtke bio je i dalje sirok: od gradnje najamnih stambenih i reprezentativnih javnih zgrada te brojnih nadogradnji i pregradnji (npr. danasnja kazalista Gavella i Kerempuh ili Robna kuca Nama) do izvedbe niskogradnji, jer Amadeo je dobro poznavao novu građevnu tehnologiju i slovio je za izuzetna staticara. Njegove najznacajnije projekte i izvedbe podvlacimo pod nazivnik art-decoa, poput ocuvana interijernog uređenja Mariceva prolaza iz 1930. i elegantne poslovno-stambene zgrade „La Nazionale“ u Gajevoj ulici iz 1938. godine. Bio je visoki dužnosnik Sredisnjeg ureda za osiguranje radnika i potpredsjednik Trgovacke i obrtnicke komore u Zagrebu (1923.-1928.). Osuđen je 1945. zbog suradnje s fasistickom Italijom, no zaposljava se u Institutu za naftu u Zagrebu, a tvrtka „Carnelutti“ s radom formalno prestaje tek 1947. godine.
Zgrada Deutsch (1928-1929) u Vukotinovicevoj dobro je tipoloski maskirana u svojem historicistick... more Zgrada Deutsch (1928-1929) u Vukotinovicevoj dobro je tipoloski maskirana u svojem historicisticko-secesijskom mikrourbanistickom kontekstu. Tek nakon pažljivije analize procelja, volumena i tlocrta, prepoznat cemo na zgradi principe nove arhitekture i Loosova tzv. Raumplana ili slobodnog plana oblikovanja tlocrta koje je Neumann primijenio na ovom, tek naizgled, neatraktivnu objektu.
Hrvatska gospodarska komora u Zagrebu smjestena je u građevini koja je podignuta 1911. kao “ Trgo... more Hrvatska gospodarska komora u Zagrebu smjestena je u građevini koja je podignuta 1911. kao “ Trgovacko-obrtnicka komora” , a projektirao ju je arhitekt Lav Kalda (Bilovec, Ceska 1880. – Zagreb, Hrvatska 1956.), predstavnik generacije arhitekata koja se formirala u duhovnoj klimi becke moderne. Danasnje pak predstavnistvo Hrvatske gospodarske komore u Bruxellesu nalazi se u građevini koju je istodobno, tocinje 1912. godine, podigao radikalno inovativni belgijski arhitekt Victor Horta (Ghent, Belgija 1861. – Bruxelles, Belgija 1947.), rangiran među pionire modernog pokreta u arhitekturi. Obje ove izuzetne građevine nastale su, dakle, kao dio sirokoga umjetnickog pokreta koji se razvio krajem 19. i u pocetku 20. stoljeca i cija je temeljna svrha bila iznalaženje novih oblika i novog slobodnog stila, tj. modernizacija arhitektonske tipologije, tradicionalnog figurativnog repertoara i dekorativnih elemenata istrosenog historicizma kako bi odgovarali suvremenoj funkciji, novim tehnikama, industrijskim materijalima i aktualnim umjetnickim htijenjima. Modernizam je snažno uporiste imao u nacionalnim specificnostima. Nerijetko je sadržavao elemente i oblike koji su derivirali iz znakova i simbola vezanih za popularnu umjetnost ili domacu floru i faunu, bez kultiviranja tih raznolikosti i bez suzbijanja slobodnog komponiranja razlicitih elemenata, naglasavajuci kvalitetu arhitekture i umjetnosti u njihovim regionalnim varijantama. Stoga je stil Fin-de-sie ; ; ; cle ili modernizam u razlicitim zemljama poznat pod razlicitim nazivima: Art Nouveau u Belgiji i Francuskoj, Secesija u Austriji, Ceskoj ili Hrvatskoj, Jugendstil u Njemackoj, Modern Style u Britaniji i SAD-u, Liberty u Italiji. U pocetku 20. stoljeca postao je dekorativna moda bazirana na zakrivljenim, asimetricnim linijama, koloristicnoj florealnoj ili geometrijskoj ornamentaciji i po tomu nasiroko prepoznatljiv. Nalazimo ga na staklima prozora, keramici, kovanom željezu, namjestaju, nakitu, plakatima. “ Tiranija odvajanja discipilna srecom je ponistena!” , slavili su arhitekti. Ta blistava Belle epoque bila je razdoblje optimizma u znanosti i tehnologiji, industrijskoga i ekonomskog razvoja, eksplozivnog sirenja gradova te nastanka dobrostojece srednje građanske klase s kojom nastaju sveobuhvatni programi urbane kulture. Modernizam se tako logirao u gradskim tijelima poput virusa, ali nije prerastao u opceprihvacen arhitektonski jezik jer mu je vijek trajanja bio relativno kratak, do Prvog svjetskog rata.
The incursion of modern architecture in Croatia was intriguing to the expert French milieu during... more The incursion of modern architecture in Croatia was intriguing to the expert French milieu during the radical years of European architecture - predominantly the early 1930s. These years were marked by the surge of ambitious projects and prototypes. In fact, it was the only time during the 20th century that both two- and three-dimensional Croatian architecture expressions were on par with world events. Later, powerful countries realized great examples of modern architecture, while in Croatia only individual examples were constructed, thanks mainly to private investors. Subsequently the Parisian professional milieu's interest turned towards the yet-to-be-discovered areas of the world: Israel, Turkey, America, etc. One of the reasons which brought about this course of events was certainly the fact that the most active Yugoslav reporter of Architecture d'aujourd'hui - Ljubomir Ilic, eventually left France. Another reason was the allpervasive atmosphere of the oncoming war. However, the influence of Le Corbusier continued to be felt strongly in Croatia (the so-called "second Yugoslavia") following WW II, particularly his urban projects and housing buildings, which, when transposed into socialist Yugoslavia, became a platform for professional debates. The tenth CIAM was held in Dubrovnik in 1956.
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2009
Osvrt na novoizisli dvomjesecnik "Covjek i prostor", koji izlazi vec 55 godina te ima v... more Osvrt na novoizisli dvomjesecnik "Covjek i prostor", koji izlazi vec 55 godina te ima važnu ulogu u hrvatskoj kulturnoj sredini kao nezamjenjivi svjedok vremena.
Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Jul 1, 2004
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 2006
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2011
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2011
Art deco se veže uz razdoblje u umjetnosti oko 1925. godine i snažnije je obilježio svakodnevicu ... more Art deco se veže uz razdoblje u umjetnosti oko 1925. godine i snažnije je obilježio svakodnevicu negoli visoku umjetnost. U Muzeju za umjetnost i obrt priređena je tematska izložba ciju su koncepciju izradili Miroslav Gasparovic, Anđelka Galic i Jasna Galjer. Art deco je manje stil, a vise odraz duha jedne epohe, globalni životni stil cije su posljedice revolucionarne i trajne. U njemu vidimo zacetke industrijskog dizajna i masovnog komuniciranja, glad za novitetima potrosackog drustva, idealizirani svijet iz ilustriranih revija.
Između 1918. i 1941. u Zagrebu je nastalo dvadesetak primjera planske stanogradnje. U prvoj dekad... more Između 1918. i 1941. u Zagrebu je nastalo dvadesetak primjera planske stanogradnje. U prvoj dekadi stanove za najsiromasniji sloj građana podizala je Gradska opcina, koja je svojom centraliziranom, efikasnom politikom uspjela drasticno smanjiti monopol koji su nad najamnim stanovima do tada imali privatnici. Otkupljujucii parcelirajuci zemljista za gradilista (na kojima je izgradnju cesto prepustala drugima), kontinuirano brinuci o gradskoj infrastrukturi i prometnoj povezanosti pojedinih gradskih dijelova, poticanjem stambene stednje kod cinovnika te samom izgradnjom "malih stanova", gradska je uprava uspjela u deset poslijeratnih godina zaustaviti strahovitu stambenu krizu. Gradski građevni odsjek i njegovi namjestenici (posebice Ivan Zemljak), pristigli sa skolovanja s raznih strana srednje Europe (jer je tek 1919. u Zagrebu osnovana Tehnicka visoka skola, do tada je obrazovanje za graditelje bilo srednjoskolsko), ulovili su se u kostac s potpuno novom problematikom. Kolektivna naselja i jeftini stanovi, bili su u tom trenutku zajednicki zadatak gradovima citave Europe, ali su se rjesenja morala istovremeno nalaziti u Rotterdamu, Frankfurtu, Becu i Zagrebu. Unatoc nepostojanju jedinstvenog regulatornog plana, u Zagrebu se vodila srazmjerno korisna politika gradskih zemljista, jer je trebalo uskladiti urbane morfologije i tipologiju građevnog fonda. "Male stanove" opcina nudi u nekoliko modela stanovanja, kao sto su: cvrsti blokovi ugrađenih najamnih kuca ; kolonije slobodnostojecih najamnih kuca, dvojnih obiteljskih ili kuca u nizu, odnosno ansambli vise tipova kuca. Osim gradske uprave, drugi investitori radnickih stambenih naselja u nas su rijetki, tek pokoji industrijalac i državna željeznica.Iako su javne zgrade u sklopu naselja rijetkost, gotovo sva u svojem sredistu imaju zajednicka unutarnja dvorista, nerijetko s bazencicem, pjescanikom, klupama i djecjim igralistem - svojevrsne zelene manifeste ove stanogradnje. Municipalna stanogradnja dvadesetih godina nije stvorila novi građevni stil, ali je poslužila kao poligon za arhitektonsko eksperimentiranje. Najzaslužniji za domete ovih gradnji svakako su namjestenici Gradskog građevnog odsjeka, a među njima arhitekt Ivan Zemljak, koji je radost služenja i dužnosti preveo na jezik "novog građenja". Planska stanogradnja međuratnog Zagreba usko je vezana s rjesavanjem istog zadatka na sirem srednjoeuropskom kulturnom prostoru. Imperativi proklamirani nastupom modernog pokreta u arhitekturii urbanizmu istodobno su bili prisutni na međunarodnim kongresima, u domacoj periodici i realizacijama, ali se moderna gramatika u primjere socijalnog stanovanja ugrađivala postupno i prirodno.
Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, Dec 15, 1996
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1999
Dolaskom njemackog arhitekta Kune Waidmann u Zagreb nasa je sredina potkraj sedamdesetih godina X... more Dolaskom njemackog arhitekta Kune Waidmann u Zagreb nasa je sredina potkraj sedamdesetih godina XIX stoljeca dobila profiliranog strucnjaka koji je djelovao u rasponu od strucnih povjerenstava do obrazovanja mladih arhitekata i inženjera, a projektom se iskazao u arhitektonskim zadacima od industrijske arhitekture, preko rezidencijalnih cetvrti do bolnickih kompleksa i najistaknutijih javnih gradnji. Izravan povod ovom radu je nekoliko tekstova arhitekta Kune Waidmanna koji su svojedobno objavljeni u strucnom tisku, tocnije u znamenitom Allgemeine Bauzeitung, a koji ga ponajprije potvrđuju kao autora bolnica i bolnickih kompleksa u Zagrebu (Stenjevec 1877 - 1879 i Vinogradska 1893-94), Sibeniku (1880-1883), Zadru (1884-86) i Dubrovniku (1886-87), kao i znamenite zagrebacke vile Lobmayer na Josipovcu (prije 1889), koja u svom izvornom obliku vise ne postoji.
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Dec 2, 1993
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2010
Popis i opis svih naselja ludbreske podravine te sav pokretni nepokretni umjetnicki inventar u nj... more Popis i opis svih naselja ludbreske podravine te sav pokretni nepokretni umjetnicki inventar u njima. Naselja su Ludbreg, Apatija, Bolfan, Cukovec, Globocec, Hrastovljan, Hrženica, Karlovec Ludbreski, Križancija, Križovljan, Mali Bukovec, Martijanec Donji, Selnik, Sesvete Ludbreske, Sigetec, Slanje, Sveti Đurd, Sveti Petar Ludbreski, Veliki Bukovec.
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 2009
Ime graditeljske obitelji Carnelutti nezaobilazno je kada je rijec o arhitekturi gradova i mjesta... more Ime graditeljske obitelji Carnelutti nezaobilazno je kada je rijec o arhitekturi gradova i mjesta sjeverozapadne Hrvatske potkraj 19. i u pocetku 20. stoljeca. Za svojega skoro sedam desetljeca duga djelovanja, kroz dvije generacije, Carneluttijevi su ostvarili preko dvije stotine građevina, od kojih mnoge cine snažna uporista u slici Zagreba, a osobito manjih gradova i mjesta. Obitelj dolazi iz talijanske pokrajine Friuli (Furlanije), koja je tijekom povijesti bila popriste snažnih migracijskih procesa. Zacetnik graditeljske tvrtke Gjuro Carnelutti (1854.-1928.), u rodnoj je Furlaniji izucio za zidara i kontinuirano se usavrsavao na gradilistima. U Hrvatsku je stigao u povodu obnove prostenisne župne crkve u Mariji Bistrici, koju je vodio njemacki arhitekt Hermann Bolle, uz kojeg je vezan pocetak njegove karijere u Hrvatskoj. Bas kao i Bolle, Carnelutti se 1879. nastanio u Zagrebu i osnovao tvrtku „Gjuro Carnelutti graditelj u Zagrebu“ te razvio svestranu građevnu aktivnost. U pocetku samo gradi, no uskoro projektira i gradi, uglavnom po Zagrebu, koji se nakon potresa 1880. intenzivno obnavljao i sirio. Carnelutti postupno usvaja aktualan arhitektonski jezik te gradi ljetnikovce na sjevernim obroncima, elegantne trokatnice na trgovima duž reperezantativnog perivojnog okvira novog sredista grada Zagrebacke zelene potkove, te skromnije jednokatne i dvokatne stambene zgrade u manjim ulicama u zapadnom dijelu grada. Kvaliteta njegovih gradnji, prepoznatljiv odabir stila neorenesanse, kao i podizanje nekih od prvih javnih građevina u manjim gradovima (npr. Zorin-dom u Karlovcu, Gradska stedionica i Realna gimnazija u Koprivnici), a osobito industrijski pogoni („Danica“ u Koprivnici, pojedine faze velikih tvornickih pogona u Zagrebu) uvrstili su njegovo ime u poglavlja koja sumiraju arhitekturu historicizma u Hrvatskoj. Gjuro Carnelutti u tom kontekstu predstavlja svojevrstan izuzetak, jer je odrađivao poslove, kakve je u drugim prilikama dobivala mlada generacija skolovanih arhitekata, koja je bas u to doba stala stizati iz inozemstva s diplomama i ciljem da se pozicionira znanjem i djelovanjem na hrvatskoj arhitektonskoj sceni. Carnelutti je uspjesno poslovao dok određene granice između graditelja i arhitekta jos nije bilo, no kada su ga zahtjevniji projekti u Zagrebu stali zaobilaziti, djelovanje je usmjerio na manje gradove, do potpunog povlacenja 1909. godine. Posljednja znacajna građevina u Zagrebu, kuca Sonnenberg iz 1907., pokazuje snažnu promjenu ukusa i zaokret prema secesiji. Gjuro Carnelutti i njegova plodna projektantsko-izvođacka tvrtka predstavljaju u nas važan most između cehovskih graditelja i profesionalnih arhitektonskih atelijera. Tvrtku su pod nazivom „Braca Carnelutti“ nastavili njegovi sinovi. Stariji Ubaldo (1877.-1953.) bio je graditelj skolovan u Zagrebu i na Tehnickoj visokoj skoli u Klagenfurtu i radio je kao voditelj poslova. Poznatiji je mlađi sin inženjer Amadeo Carnelutti (1885.-1955.), koji je gimnaziju zavrsio u Grazu, a 1907. diplomirao građevinarstvo na Tehnickoj visokoj skoli u Minchenu, gdje je bio asistent profesora E. Morscha do preuzimanja oceve tvrtke u Zagrebu 1909. godine. Raspon poslova tvrtke bio je i dalje sirok: od gradnje najamnih stambenih i reprezentativnih javnih zgrada te brojnih nadogradnji i pregradnji (npr. danasnja kazalista Gavella i Kerempuh ili Robna kuca Nama) do izvedbe niskogradnji, jer Amadeo je dobro poznavao novu građevnu tehnologiju i slovio je za izuzetna staticara. Njegove najznacajnije projekte i izvedbe podvlacimo pod nazivnik art-decoa, poput ocuvana interijernog uređenja Mariceva prolaza iz 1930. i elegantne poslovno-stambene zgrade „La Nazionale“ u Gajevoj ulici iz 1938. godine. Bio je visoki dužnosnik Sredisnjeg ureda za osiguranje radnika i potpredsjednik Trgovacke i obrtnicke komore u Zagrebu (1923.-1928.). Osuđen je 1945. zbog suradnje s fasistickom Italijom, no zaposljava se u Institutu za naftu u Zagrebu, a tvrtka „Carnelutti“ s radom formalno prestaje tek 1947. godine.
Zgrada Deutsch (1928-1929) u Vukotinovicevoj dobro je tipoloski maskirana u svojem historicistick... more Zgrada Deutsch (1928-1929) u Vukotinovicevoj dobro je tipoloski maskirana u svojem historicisticko-secesijskom mikrourbanistickom kontekstu. Tek nakon pažljivije analize procelja, volumena i tlocrta, prepoznat cemo na zgradi principe nove arhitekture i Loosova tzv. Raumplana ili slobodnog plana oblikovanja tlocrta koje je Neumann primijenio na ovom, tek naizgled, neatraktivnu objektu.
Hrvatska gospodarska komora u Zagrebu smjestena je u građevini koja je podignuta 1911. kao “ Trgo... more Hrvatska gospodarska komora u Zagrebu smjestena je u građevini koja je podignuta 1911. kao “ Trgovacko-obrtnicka komora” , a projektirao ju je arhitekt Lav Kalda (Bilovec, Ceska 1880. – Zagreb, Hrvatska 1956.), predstavnik generacije arhitekata koja se formirala u duhovnoj klimi becke moderne. Danasnje pak predstavnistvo Hrvatske gospodarske komore u Bruxellesu nalazi se u građevini koju je istodobno, tocinje 1912. godine, podigao radikalno inovativni belgijski arhitekt Victor Horta (Ghent, Belgija 1861. – Bruxelles, Belgija 1947.), rangiran među pionire modernog pokreta u arhitekturi. Obje ove izuzetne građevine nastale su, dakle, kao dio sirokoga umjetnickog pokreta koji se razvio krajem 19. i u pocetku 20. stoljeca i cija je temeljna svrha bila iznalaženje novih oblika i novog slobodnog stila, tj. modernizacija arhitektonske tipologije, tradicionalnog figurativnog repertoara i dekorativnih elemenata istrosenog historicizma kako bi odgovarali suvremenoj funkciji, novim tehnikama, industrijskim materijalima i aktualnim umjetnickim htijenjima. Modernizam je snažno uporiste imao u nacionalnim specificnostima. Nerijetko je sadržavao elemente i oblike koji su derivirali iz znakova i simbola vezanih za popularnu umjetnost ili domacu floru i faunu, bez kultiviranja tih raznolikosti i bez suzbijanja slobodnog komponiranja razlicitih elemenata, naglasavajuci kvalitetu arhitekture i umjetnosti u njihovim regionalnim varijantama. Stoga je stil Fin-de-sie ; ; ; cle ili modernizam u razlicitim zemljama poznat pod razlicitim nazivima: Art Nouveau u Belgiji i Francuskoj, Secesija u Austriji, Ceskoj ili Hrvatskoj, Jugendstil u Njemackoj, Modern Style u Britaniji i SAD-u, Liberty u Italiji. U pocetku 20. stoljeca postao je dekorativna moda bazirana na zakrivljenim, asimetricnim linijama, koloristicnoj florealnoj ili geometrijskoj ornamentaciji i po tomu nasiroko prepoznatljiv. Nalazimo ga na staklima prozora, keramici, kovanom željezu, namjestaju, nakitu, plakatima. “ Tiranija odvajanja discipilna srecom je ponistena!” , slavili su arhitekti. Ta blistava Belle epoque bila je razdoblje optimizma u znanosti i tehnologiji, industrijskoga i ekonomskog razvoja, eksplozivnog sirenja gradova te nastanka dobrostojece srednje građanske klase s kojom nastaju sveobuhvatni programi urbane kulture. Modernizam se tako logirao u gradskim tijelima poput virusa, ali nije prerastao u opceprihvacen arhitektonski jezik jer mu je vijek trajanja bio relativno kratak, do Prvog svjetskog rata.
The incursion of modern architecture in Croatia was intriguing to the expert French milieu during... more The incursion of modern architecture in Croatia was intriguing to the expert French milieu during the radical years of European architecture - predominantly the early 1930s. These years were marked by the surge of ambitious projects and prototypes. In fact, it was the only time during the 20th century that both two- and three-dimensional Croatian architecture expressions were on par with world events. Later, powerful countries realized great examples of modern architecture, while in Croatia only individual examples were constructed, thanks mainly to private investors. Subsequently the Parisian professional milieu's interest turned towards the yet-to-be-discovered areas of the world: Israel, Turkey, America, etc. One of the reasons which brought about this course of events was certainly the fact that the most active Yugoslav reporter of Architecture d'aujourd'hui - Ljubomir Ilic, eventually left France. Another reason was the allpervasive atmosphere of the oncoming war. However, the influence of Le Corbusier continued to be felt strongly in Croatia (the so-called "second Yugoslavia") following WW II, particularly his urban projects and housing buildings, which, when transposed into socialist Yugoslavia, became a platform for professional debates. The tenth CIAM was held in Dubrovnik in 1956.
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2009
Osvrt na novoizisli dvomjesecnik "Covjek i prostor", koji izlazi vec 55 godina te ima v... more Osvrt na novoizisli dvomjesecnik "Covjek i prostor", koji izlazi vec 55 godina te ima važnu ulogu u hrvatskoj kulturnoj sredini kao nezamjenjivi svjedok vremena.
Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Jul 1, 2004
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 2006
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2011
Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2011
Art deco se veže uz razdoblje u umjetnosti oko 1925. godine i snažnije je obilježio svakodnevicu ... more Art deco se veže uz razdoblje u umjetnosti oko 1925. godine i snažnije je obilježio svakodnevicu negoli visoku umjetnost. U Muzeju za umjetnost i obrt priređena je tematska izložba ciju su koncepciju izradili Miroslav Gasparovic, Anđelka Galic i Jasna Galjer. Art deco je manje stil, a vise odraz duha jedne epohe, globalni životni stil cije su posljedice revolucionarne i trajne. U njemu vidimo zacetke industrijskog dizajna i masovnog komuniciranja, glad za novitetima potrosackog drustva, idealizirani svijet iz ilustriranih revija.
Između 1918. i 1941. u Zagrebu je nastalo dvadesetak primjera planske stanogradnje. U prvoj dekad... more Između 1918. i 1941. u Zagrebu je nastalo dvadesetak primjera planske stanogradnje. U prvoj dekadi stanove za najsiromasniji sloj građana podizala je Gradska opcina, koja je svojom centraliziranom, efikasnom politikom uspjela drasticno smanjiti monopol koji su nad najamnim stanovima do tada imali privatnici. Otkupljujucii parcelirajuci zemljista za gradilista (na kojima je izgradnju cesto prepustala drugima), kontinuirano brinuci o gradskoj infrastrukturi i prometnoj povezanosti pojedinih gradskih dijelova, poticanjem stambene stednje kod cinovnika te samom izgradnjom "malih stanova", gradska je uprava uspjela u deset poslijeratnih godina zaustaviti strahovitu stambenu krizu. Gradski građevni odsjek i njegovi namjestenici (posebice Ivan Zemljak), pristigli sa skolovanja s raznih strana srednje Europe (jer je tek 1919. u Zagrebu osnovana Tehnicka visoka skola, do tada je obrazovanje za graditelje bilo srednjoskolsko), ulovili su se u kostac s potpuno novom problematikom. Kolektivna naselja i jeftini stanovi, bili su u tom trenutku zajednicki zadatak gradovima citave Europe, ali su se rjesenja morala istovremeno nalaziti u Rotterdamu, Frankfurtu, Becu i Zagrebu. Unatoc nepostojanju jedinstvenog regulatornog plana, u Zagrebu se vodila srazmjerno korisna politika gradskih zemljista, jer je trebalo uskladiti urbane morfologije i tipologiju građevnog fonda. "Male stanove" opcina nudi u nekoliko modela stanovanja, kao sto su: cvrsti blokovi ugrađenih najamnih kuca ; kolonije slobodnostojecih najamnih kuca, dvojnih obiteljskih ili kuca u nizu, odnosno ansambli vise tipova kuca. Osim gradske uprave, drugi investitori radnickih stambenih naselja u nas su rijetki, tek pokoji industrijalac i državna željeznica.Iako su javne zgrade u sklopu naselja rijetkost, gotovo sva u svojem sredistu imaju zajednicka unutarnja dvorista, nerijetko s bazencicem, pjescanikom, klupama i djecjim igralistem - svojevrsne zelene manifeste ove stanogradnje. Municipalna stanogradnja dvadesetih godina nije stvorila novi građevni stil, ali je poslužila kao poligon za arhitektonsko eksperimentiranje. Najzaslužniji za domete ovih gradnji svakako su namjestenici Gradskog građevnog odsjeka, a među njima arhitekt Ivan Zemljak, koji je radost služenja i dužnosti preveo na jezik "novog građenja". Planska stanogradnja međuratnog Zagreba usko je vezana s rjesavanjem istog zadatka na sirem srednjoeuropskom kulturnom prostoru. Imperativi proklamirani nastupom modernog pokreta u arhitekturii urbanizmu istodobno su bili prisutni na međunarodnim kongresima, u domacoj periodici i realizacijama, ali se moderna gramatika u primjere socijalnog stanovanja ugrađivala postupno i prirodno.
Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, Dec 15, 1996
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1999
Dolaskom njemackog arhitekta Kune Waidmann u Zagreb nasa je sredina potkraj sedamdesetih godina X... more Dolaskom njemackog arhitekta Kune Waidmann u Zagreb nasa je sredina potkraj sedamdesetih godina XIX stoljeca dobila profiliranog strucnjaka koji je djelovao u rasponu od strucnih povjerenstava do obrazovanja mladih arhitekata i inženjera, a projektom se iskazao u arhitektonskim zadacima od industrijske arhitekture, preko rezidencijalnih cetvrti do bolnickih kompleksa i najistaknutijih javnih gradnji. Izravan povod ovom radu je nekoliko tekstova arhitekta Kune Waidmanna koji su svojedobno objavljeni u strucnom tisku, tocnije u znamenitom Allgemeine Bauzeitung, a koji ga ponajprije potvrđuju kao autora bolnica i bolnickih kompleksa u Zagrebu (Stenjevec 1877 - 1879 i Vinogradska 1893-94), Sibeniku (1880-1883), Zadru (1884-86) i Dubrovniku (1886-87), kao i znamenite zagrebacke vile Lobmayer na Josipovcu (prije 1889), koja u svom izvornom obliku vise ne postoji.
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Dec 2, 1993