Senj - 2. dio, Grad od kamena na kamenu (original) (raw)

Kad kažemo Senj, prva je asocijacija tvrđava Nehaj, simbol je grada. Tvrđava je sagrađena 1558. godine pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića i kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina.

Senj nisu samo uskoci svima znani, taj grad je zaista posebna priča jer iz senjske poviesti progovaraju Rimljani, Huni, Avari, templari, Frankopani, Mleci, Turci…Uz moju suhodačicu gradom, Blaženku Ljubović bilo mi je podosta lako u snalaženju svega što taj grad ima i jest.

Nehaj, simbol je grada. Tvrđava je sagrađena 1558. godine pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića i kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina. Ima kockasti oblik. Visoka je 18, a široka 23 m. U nju se ulazilo stepenicama preko drvenog mosta kroz uska dvostruka vrata. Zidovi su debeli od 2 do 3 metra, prema vrhu se sužuju, a završavaju s kruništem na kojemu je pet malih ugaonih kula. U zidinama se nalazi oko stotinu puškarnica i jedanaest velikih topovskih otvora. Stube su uske i visoke koje vode na vrh, do današnjeg vidikovca. S vrha tvrđave pruža se lijepi pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli, Prvić, Cres, Krk, na planine Gorskog kotara, te Učku i Velebit.

U unutrašnjosti se zdenac iznad kojega su tri grba: grb kapetana Ivana Lenkovića, austrijskog nadvojvode Ferdinanda I. tadašnjeg gospodara Senja, te grb senjskog kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog. U prizemlju s desne strane nalazilo se ognjište, a uokolo prostorije za vojnike i oružje. Ovdje se vide temelji male ranoromaničke crkve Sv. Jurja iz XI . st. Na prvom katu su bile prostorije za časnike i zapovjednika tvrđave. Na drugom katu je bila smještena topovska bitnica od 11 teških topova. U tvrđavi Nehaj, sve vrvi od posjetitelja i poprilična je gužva.

Priča o Nehaju je zapravo priča o uskocima a zahvaljujući izložbi možete vidjeti i obnovljenu nošnju senjskog uskoka, uskokinje, zastavnika i vojvode, maketu uskočkog broda iz 16. st., veliku kartu s označenim teritorijem slobodne Hrvatske i njezinih dijelova okupiranih od Osmanlija i Mlečana u tijeku 16. st., … i grbove znamenitih uskoka i odličnika, vedute Senja iz 17. st., i repliku kliških ključeva. Svega tu ima. Iako će mnogi reći da su se nauživali pogleda s vidikovaca, predlažem da odete i u park Nehaj. Ondje se sam uživala u pogledu na bistro more i otok Krk.

Senj nisu samo uskoci svima znani, taj grad je zaista posebna priča jer iz senjske poviesti progovaraju Rimljani, Huni, Avari, templari, Frankopani, Mleci, Turci…

Kad se s Rive uđe u grad, počinje hod uskim, počesto krivudavim ulicama koje ukrašene lukovima i balaturama. No, nemojte zaobići Velika vrata kojima je označen završetak Jozefinske ceste iz druge polovice 18. stoljeća, koja je povezala Senj s Karlovcem. Jozefinka je Senjanima donijela zlatno doba - ali samo stotinu godina. Nitko Senj nije napadao već je izgrađena željeznička pruga Karlovac – Rijeka. Senj je ostao po strani sve do sredine 20. stoljeća, kad je opet živnuo zbog Jadranske magistrale. Izgradnjom autoceste Senj je postao slijepo crijevo, do kojeg se dolazi mnogima, recimo i meni, neugodnim velebitskim serpentinama ili ne manje zavojitom magistralom, svejedno stižete li sa sjevera ili s juga.

Obišli smo Uskočku ulicu, zanimljiva je jer lijep primjer srednjovjekovne arhitekture., nakon toga glavni senjski trg Veliku placu, jedan od najljepših baroknih trgova Sjevernog primorja. Tu je i katedrla Uznesenja Blažene Djevice Marije koja datira iz 12. stoljeća, kao i ostatci crkve sv. Franje, to je posebna priča. U svakoj šetnji imaš i neke prioritete. Pokušali smo naći glagoljašku tiskaru iz 1494. u kojoj je tiskana prva glagoljička knjiga, "Misal po zakonu rimskog dvora pisan" (samo 54 godine otkad je Gutenberg predstavio svoj stroj). Bezuspješno! Kasnije smo dobili neke odgovore o mogućoj lokaciji. Uz moju suhodačicu gradom, Blaženku Ljubović bilo mi je podosta lako u snalaženju svega što taj grad ima i jest.

Blaženka Ljubović je povjesničrka, arheologinja i muzeologinja, autorica brojnih knjiga , a struka ju je nagradila s titulom Zaslužni muzealac! Blaženka je i ravnateljica Gradskog muzeja.

Vrućina nas je „pomaknula“ iz lijepoga Parka senjskih pjesnika u Gradski muzej koji se nalazi u palači obitelji Vukasović. A u Parku sve vrvi od od spomenika hrvatskim književnicima i pjesnicima koji su ovdje rođeni ili su se u Senju nastanili: Silvije Strahimir Kranjčević, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev, Milan Ogrizović, Pavao Ritter Vitezović.

O Palči obitelji Vukasović

Vukasovići su bili jedni od najuglednijih senjskih obitelji. Palača je poznata i kao «kuća Marije Terezije». Građena je s 14./15. st. i vrhunski je objekt profane arhitekture Senja, kaže Blaženka. A kako razgovor odmiče na razne teme, moj dojam je da Blaženka takva zaljubljenica i istraživačica Senja da se to ne može opisati. Ne skriva ni radost što baš radi u Palači, koja kroz povijest više puta dograđivana i pregrađivana. No ima i dalje u sebi i gotike i renesanse i baroka, iako je Palača je stradala u Drugom svjetskom ratu, prigodom bombardiranja.

O glagoljici, još riječ dvije

Premda nisu sačuvani nikakvi dokumenti na temelju kojih se može utvrditi kada je došla na senjsko područje, pronađeni kameni spomenici upućuju na zaključak da je početkom 12. st. već bila ukorijenjena na senjskom području, tzv. Senjska ploča, jedan je od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika. Ima veliku sličnost sa Bašćanskom pločom . Ploča je pronađena u tvrđavi Nehaj 1964. prilikom radova na obnovi Tvrđave. Sačuvani ulomci danas se nalaze u Gradskom muzeju Senj.

O Senju bi mogli još podugačko, ali moramo ga ostaviti. Vijugavom Jadranskom magistralom. Zbog brojnih uvala i ljepote pogleda prema moru, mnogi kažu da je to najljepši dio magistrale na Jadranu kojeg čovjek može vidjeti. Ne gledam previše u tu ljepotu jer ne podnosim baš zavoje, pa skrećem pažnju na sve što sam čula na račun bure . P i onu koju smo čuli kako Senjani znaju da se bura sprema kada Velebit "ima kapu" (od oblaka). Kape nigdje, utuklo sunce sredinom lipnja kao da smo u kolovozu… klime rade na sve strane pa i u našem autu. Prebirem po bilješkama i narodnim izrekama, pa dijelim i ovu s vama: "U Trstu se bura rodila, u Riki se napuhavla, a u Senju je celu forcu dala"…

Ostavljamo grad na spoju mora i planine, mediteranske i planinske klime, s Velebitom kao jasnom granicom. „Grad od kamena na kamenu“ ima 76 kilometara obale s brojnima naseljima, ali Senj ima i nekoliko naselja duboko u Velebitu. Prirodna baština senjskoga kraja zaštićena je u okviru Parka prirode Velebit i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

Put nas vodi u Krasno!

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.