| a |
im. m. 〈neskl.〉 srednji niski samoglasnik ◇ nepostojani ~ gram. 1. samoglasnik a koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi dok se u drugim oblicima gubi 2. glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika a u nekim oblicima riječi |
| a |
vez. 1. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [Govorio je, ~ nitko ga nije ništa pitao.] ◇ ~ gdjeli/kamoli/nekmoli povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici (uz obvezatnu negaciju u prvoj surečenici) [Nema ni sluha, ~ gdjeli/kamoli/nekmoli glasa.] 2. u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici povezuje surečenice s različitim subjektima [Došli su ~ mi smo ih lijepo primili.]; sin. i |
| ȁ |
čest. ima funkciju naglašivanja, isticanja onoga što slijedi [Ako baš hoćeš, ~ ti idi; A što ja mogu!] |
| ȃ |
usk. 1. izriče iznenađenje [A, koga to vidim!]; sin. au, oh, oho, opa 2. izriče bol [A, sve me boli!]; sin. jao, joj 3. izriče divljenje [A, kako je lijepa!]; sin. ah, eh, joj, oh, uh; sin. au |
| A |
oznaka za amper |
| a |
oznaka za ar |
| abecéda |
im. ž. 〈G abecédē; mn. N abecéde, G abecédā〉 1. popis latiničnih slova poredanih na dogovoreni način [napisati abecedu] 2. jez. ustaljeni redoslijed slova u latinici [složiti po abecedi] 3. pren. temeljna ili osnovna znanja potrebna za obavljanje kakva posla [~ kuhanja] ♦ početi od abecede početi od osnovnoga (temelja, početka) |
| abecèdārij |
im. m. 〈G abecèdārija; mn. N abecèdāriji, G abecèdārījā〉 popis riječi, imena ili naziva poredanih po abecednome slijedu |
| abecedírati |
gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. abecèdīrām, 3. l. mn. abecedírajū, imp. abecèdīrāj, aor. abecedírah, imperf. abecèdīrāh, prid. r. abecedírao, prid. t. abecèdīrān〉 složiti/slagati što abecednim slijedom [~ rječnik] |
| ȁbecēdnī |
prid. 〈G ȁbecēdnōg(a); ž. ȁbecēdnā, s. ȁbecēdnō〉 koji se odnosi na abecedu [~ poredak] |
| ȁblatīv |
im. m. 〈G ȁblatīva〉 jez. u nekim jezicima šesti padež u sklonidbi |
| abortírati |
gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. abòrtīrām, 3. l. mn. abortírajū, imp. abòrtīrāj, aor. abortírah, imperf. abòrtīrāh, prid. r. abortírao, prid. t. abòrtīrān〉 1. v. pobaciti 2. v. pobacivati |
| abòrtus |
im. m. 〈G abòrtusa; mn. N abòrtusi, G abòrtūsā〉 v. pobačaj |
| àbrāzija |
im. ž. 〈G àbrāzijē〉 1. geol. razorno djelovanje valova kojim se ruši i potkopava obala 2. med. a. struganje površinskoga sloja tkiva radi uzimanja uzorka b. izjedanje, trošenje zubne cakline |
| acètāt |
im. m. 〈G acetáta; mn. N acetáti, G acetátā〉 kem. sol ili ester octene kiseline |
| acetìlēn |
im. m. 〈G acetiléna〉 kem. nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom, bezbojni i eksplozivni plin koji je važan početni spoj u proizvodnji boja, lijekova i plastičnih masa; sin. (etin) |
| ȁcidofīlan |
prid. 〈G ȁcidofīlna; odr. ȁcidofīlnī, G ȁcidofīlnōg(a); ž. ȁcidofīlna, s. ȁcidofīlno〉 1. kojemu je potrebna kiselina ili kiseli okoliš [acidofilne bakterije] 2. koji sadržava bakterije kojima je potrebna kiselina ili kiseli okoliš [acidofilno mlijeko] |
| adaptácija |
im. ž. 〈G adaptácijē; mn. N adaptácije, G adaptácījā〉 1. v. preuređivanje 2. v. prerada, preradba 3. v. prilagodba 4. v. privikavanje |
| adaptírati |
gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. adàptīrām, 3. l. mn. adaptírajū, imp. adàptīrāj, aor. adaptírah, imperf. adàptīrāh, prid. r. adaptírao, prid. t. adàptīrān〉 1. v. preurediti 2. v. preuređivati 3. v. prilagoditi se pod prilagoditi 4. v. prilagođivati se pod prilagođivati 5. v. preraditi 6. v. prerađivati |
| àdhēzija |
im. ž. 〈G àdhēzijē〉 fiz. privlačna sila među česticama različitih tvari; ant. kohezija |
| adícija |
im. ž. 〈G adícijē〉 1. kem. postupak vezanja atoma vodika, drugih elemenata ili radikala na dvostruke ili trostruke veze u nezasićenim organskim spojevima 2. v. zbrajanje |
| adírati |
gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. àdīrām, 3. l. mn. adírajū, imp. àdīrāj, aor. adírah, imperf. àdīrāh, prid. r. adírao, prid. t. àdīrān〉 1. kem. vezati/vezivati atome vodika, drugih elemenata ili radikala na dvostruke ili trostruke veze u nezasićenim organskim spojevima 2. a. v. zbrojiti b. v. zbrajati |
| administrácija |
im. ž. 〈G administrácijē〉 1. upravni posao; sin. (birokracija) 2. pren. ljudi koji obavljaju upravni posao; sin. (birokracija) 3. v. uprava |
| ȁdministratīvnī |
prid. 〈G ȁdministratīvnōg(a); ž. ȁdministratīvnā, s. ȁdministratīvnō〉 koji se odnosi na administraciju; sin. (birokratski) |
| adminìstrātor |
im. m. 〈G adminìstrātora, V adminìstrātore; mn. N adminìstrātori, G adminìstrātōrā〉 1. osoba koja upravlja čime [~ baze podataka] 2. osoba koja se bavi administracijom |
| adminìstrātorica |
im. ž. 〈G adminìstrātoricē; mn. N adminìstrātorice, G adminìstrātorīcā〉 1. žena koja upravlja čime [~ baze podataka] 2. žena koja se bavi administracijom |
| adminìstrātoričin |
prid. 〈G adminìstrātoričina; ž. adminìstrātoričina, s. adminìstrātoričino〉 koji pripada administratorici |
| admìrāl |
im. m. 〈G admirála, V ȁdmirāle; mn. N admiráli, G admirálā〉 1. vojn. 〈jd.〉 najviši časnički čin u ratnoj mornarici [~ flote] 2. vojn. osoba s istoimenim činom 3. zool. danji leptir tamne boje s crvenim i bijelim šarama |
| admiràlica |
im. ž. 〈G admiràlicē; mn. N admiràlice, G admiràlīcā〉 vojn. žena s činom admirala |
| admiràličin |
prid. 〈G admiràličina; ž. admiràličina, s. admiràličino〉 koji pripada admiralici |
| admiralìtēt |
im. m. 〈G admiralitéta〉 vojn. glavno zapovjedništvo mornarice |
| admìrālskī |
prid. 〈G admìrālskōg(a); ž. admìrālskā, s. admìrālskō〉 koji se odnosi na admirale [~ čin] |
| adolescèncija |
im. ž. 〈G adolescèncijē〉 životna dob od početka puberteta do prestanka rasta |
| adolèscent |
im. m. 〈G adolèscenta; mn. N adolèscenti, G adolèscenātā〉 mladić u razdoblju adolescencije |
| adolèscentica |
im. ž. 〈G adolèscenticē; mn. N adolèscentice, G adolèscentīcā〉 djevojka u razdoblju adolescencije |
| adolèscentičin |
prid. 〈G adolèscentičina; ž. adolèscentičina, s. adolèscentičino〉 koji pripada adolescentici |
| adrenàlīn |
im. m. 〈G adrenalína〉 med. hormon nadbubrežne žlijezde |
| adrèsa |
im. ž. 〈G adrèsē; mn. N adrèse, G adrésā〉 1. točna oznaka poštanskoga broja, ime sela ili grada, ulica i kućni broj te ime države u koju se šalje pošta 2. pol., prav. dokument kojim se više potpisnika obraća poglavaru postavljajući kakav zahtjev 3. inform. mjesto na kojemu se nalazi podatak na disku ili u glavnoj memoriji računala ◇ elektronička ~ inform. skup nasumično odabranih riječi i znakova na koji se prima i s kojega se šalje pošta, sastoji se od korisničkoga imena i imena računala; sin. e-adresa ♦ uputiti na čiju adresu uputiti komu; obratiti se na pravu (dobru) adresu obratiti se pravoj osobi, obratiti se na pravo mjesto; obratiti se na krivu (pogrešnu) adresu obratiti se pogrešnoj osobi, obratiti se na pogrešno mjesto |
| àdresnī |
prid. 〈G àdresnōg(a); ž. àdresnā, s. àdresnō〉 koji se odnosi na adresu [adresna sabirnica] |
| àdvent |
im. m. 〈G àdventa〉 rel. priprava za blagdan Božića tijekom četiriju tjedana; sin. došašće |
| àdventskī |
prid. 〈G àdventskōg(a); ž. àdventskā, s. àdventskō〉 koji se odnosi na advent [~ vijenac] |
| advòkāt |
im. m. 〈G advokáta, V ȁdvokāte; mn. N advokáti, G advokátā〉 v. odvjetnik |
| advokàtica |
im. ž. 〈G advokàticē; mn. N advokàtice, G advokàtīcā〉 v. odvjetnica |
| advokàtičin |
prid. 〈G advokàtičina; ž. advokàtičina, s. advokàtičino〉 v. odvjetničin |
| advòkātskī |
prid. 〈G advòkātskōg(a); ž. advòkātskā, s. advòkātskō〉 v. odvjetnički |
| ȁerōb |
im. m. 〈G ȁerōba; mn. N ȁerōbi, G ȁerōbā〉 biol. organizam koji za život treba kisik; ant. anaerob |
| aeròbik |
im. m. 〈G aeròbika〉 v. aerobika |