brijati – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)
- IPA: /brîjati/
- Hifenacija: bri‧ja‧ti
brȉjati (ćirilica бри̏јати) nesvrš.
Konjugacija glagola brijati
| Infinitiv: brijati | Glagolski prilog sadašnji: brȉjūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: brȉjānje | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
| Prezent | brijem | briješ | brije | brijemo | brijete | briju | |
| Budućnost | Futur I. | brijat ću1 brijaću | brijat ćeš1 brijaćeš | brijat će1 brijaće | brijat ćemo1 brijaćemo | brijat ćete1 brijaćete | brijat će1 brijaće |
| Futur II. | budem brijao2 | budeš brijao2 | bude brijao2 | budemo brijali2 | budete brijali2 | budu brijali2 | |
| Prošlost | Perfekt | brijao2 sam | brijao2 si | brijao2 je | brijali2 smo | brijali2 ste | brijali2 su |
| Pluskvamperfekt | bio sam brijao2 | bio si brijao2 | bio je brijao2 | bili smo brijali2 | bili ste brijali2 | bili su brijali2 | |
| Imperfekt | brijah | brijaše | brijaše | brijasmo | brijaste | brijahu | |
| Kondicional I. | brijao2 bih | brijao2 bi | brijao2 bi | brijali2 bismo | brijali2 biste | brijali2 bi | |
| Kondicional II. | bio bih brijao2 | bio bi brijao2 | bio bi brijao2 | bili bismo brijali2 | bili biste brijali2 | bili bi brijali2 | |
| Imperativ | - | brij | - | brijmo | brijte | - | |
| Glagolski pridjev radni | brijao m. / brijala f. / brijalo n | brijali m. / brijale f. / brijala n | |||||
| Glagolski pridjev trpni | brijan m. / brijana f. / brijano n | brijani m. / brijane f. / brijana n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu.2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
- „brijati” u Hrvatskom jezičnom portalu