dojenče – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

dòjēnče n (ćirilica до̀је̄нче)

  1. novorođeno dete [1]

Sinonimi:

  1. dojenče, hip. bebac hip., beban hip., povojče, detešce hip., napršče hip., reg. odojak reg., novorođenče, sisanče, odojče, detence hip., bebica hip., prinova [1]

deklinacija imenice dojenče

| | jednina | množina | | | ---------------- | ---------- | --------------------- | | nominativ | dojenče | dojenčad | | genitiv | dojenčeta | dojenčadi | | dativ | dojenčetu | dojenčadi | | akuzativ | dojenče | dojenčad | | vokativ | dojenče | dojenčadi | | lokativ | dojenčetu | dojenčadi | | instrumental | dojenčetom | dojenčađu / dojenčadi |

  1. 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1