griva – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

grȉva f (ćirilica гри̏ва)

Kategorije:

pren.

Oblici:

  1. [1]
  2. Dugačke dlake na vratu nekih životinja (konja). [1]
  3. Duga, gusta (često neuredna) kosa. [1]

Primeri:

  1. Ȍpština mu [konju] je òcekla rȇp i grȉvu — da prȁvidu čȅtke òd njī. [2] [3] Golubinci Sviloš Susek Laćarak Čerević Subotica Ravno Selo Đurđevo Kać Novi Kneževac Padej Novo Miloševo Taraš Jasenovo Crvena Crkva Ivanda [1]# Uplètēm ždrépcu grȉvu. Bačinci [1]# Štȍ mlatàraš tȏm grȉvom?. Subotica [1]
  2. Očešljaj tu tvoju grivu, ne mogu da te gledam taku. Đurđevo Čerević Jasenovo [1]

deklinacija imenice griva

| | jednina | množina | | | ---------------- | ------- | ------- | | nominativ | griva | grive | | genitiv | grive | griva | | dativ | grivi | grivama | | akuzativ | grivu | grive | | vokativ | grivo | grive | | lokativ | grivi | grivama | | instrumental | grivom | grivama |

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 270.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 396, 532.