hor – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

Prijeđi na sadržaj

hȏr m (ćirilica хо̑р)

  1. Skup, zbor pevača. [1]

Primeri:

  1. Kȍ je ìšo na hȏr ȍbavezno u cȓkvu da pòji. Novi Sad Novo Miloševo [1]

deklinacija imenice hor

| | jednina | množina | | | ---------------- | ------- | -------- | | nominativ | hor | horovi | | genitiv | hora | horova | | dativ | horu | horovima | | akuzativ | hor | horove | | vokativ | hore | horovi | | lokativ | horu | horovima | | instrumental | horom | horovima |

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.