kletva – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

• IPA: /klêːtʋa/
• Hifenacija: kle‧tva

klȇtva f (ćirilica кле̑тва)

1. (značenje izvedeno preko sinonima) prokletstvo, urok, amin, usud, anatema, nesreća, fam. prokletinja fam. [1]

Sinonimi:

1. prokletstvo, urok, amin, usud, anatema, nesreća, fam. prokletinja fam. [1]

deklinacija imenice kletva

| | jednina | množina | | | ---------------- | ------- | ------------------------- | | nominativ | kletva | kletve | | genitiv | kletve | kletava / kletva / kletvi | | dativ | kletvi | kletvama | | akuzativ | kletvu | kletve | | vokativ | kletvo | kletve | | lokativ | kletvi | kletvama | | instrumental | kletvom | kletvama |

• „kletva” u Hrvatskom jezičnom portalu

1. ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1