pogibija – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

pogíbija f (ćirilica поги́бија)

  1. Smrt u borbi. [1]

Primeri:

  1. Člȁn je Pàrtije bȉjo trìdes šȇste pa svȅ do pògībije. [2] Melenci Novo Miloševo [1]

deklinacija imenice pogibija

| | jednina | množina | | | ---------------- | --------- | ---------- | | nominativ | pogibija | pogibije | | genitiv | pogibije | pogibija | | dativ | pogibiji | pogibijama | | akuzativ | pogibiju | pogibije | | vokativ | pogibijo | pogibije | | lokativ | pogibiji | pogibijama | | instrumental | pogibijom | pogibijama |

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 144.