povodac – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

pòvodac m (ćirilica по̀водац)

  1. Uže kojim se vodi konj ili krava. [1]

Primeri:

  1. Zameni stari povodac na ularu. Begeč [1]
  2. Dȑži pòvodac i vòdi kònja ù štalu. Bačinci [1]
  3. Pa kad vȍdim mȏg Pȁšu kod marvènog dȍktora, ȍnak mu mȅtem pòvodac da mi nè ode tȁmo di nè treba. [2] Jaša Tomić Susek Laćarak Sviloš Čerević Krušedol Subotica Pačir Turija Ravno Selo Žabalj Čurug Gospođinci Novi Kneževac Mokrin Novo Miloševo Novi Bečej Itebej Melenci Taraš Ivanda [1]
  4. Póvodac što se vȇže kȍnj za jȁsle. [3] Farkaždin [1]

deklinacija imenice povodac

| | jednina | množina | | | ---------------- | ------------------ | -------------------- | | nominativ | povodac | povoci / povodci | | genitiv | povoca / povodca | povodaca | | dativ | povocu / povodcu | povocima / povodcima | | akuzativ | povodac | povoce / povodce | | vokativ | povoče / povodče | povoci / povodci | | lokativ | povocu / povodcu | povocima / povodcima | | instrumental | povocem / povodcem | povocima / povodcima |

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 428.