povući – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

pòvūći (ćirilica по̀вӯћи) svrš.

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) abdicirati, odstupiti, dati ostavku, odreći se od prestola, povući se s položaja (vladarskog) [1]

Sinonimi:

  1. abdicirati, odstupiti, dati ostavku, odreći se od prestola, povući se s položaja (vladarskog) [1]

Konjugacija glagola povući

Infinitiv: povući Glagolski prilog sadašnji: - Glagolski prilog prošli: pòvūkāvši Glagolska imenica: -
Broj Jednina Množina
Osoba 1. 2. 3. 1. 2. 3.
Glagolski oblici ja ti on / ona / ono mi vi oni / one / ona
Prezent povučem povučeš povuče povučemo povučete povuku
Budućnost Futur I. povući ću povući ćeš povući će povući ćemo povući ćete povući će
Futur II. budem povukao1 budeš povukao1 bude povukao1 budemo povukli1 budete povukli1 budu povukli1
Prošlost Perfekt povukao1 sam povukao1 si povukao1 je povukli1 smo povukli1 ste povukli1 su
Pluskvamperfekt bio sam povukao1 bio si povukao1 bio je povukao1 bili smo povukli1 bili ste povukli1 bili su povukli1
Aorist povukoh povuče povuče povukosmo povukoste povukoše
Kondicional I. povukao1 bih povukao1 bi povukao1 bi povukli1 bismo povukli1 biste povukli1 bi
Kondicional II. bio bih povukao1 bio bi povukao1 bio bi povukao1 bili bismo povukli1 bili biste povukli1 bili bi povukli1
Imperativ - povuci - povucimo povucite -
Glagolski pridjev radni povukao m. / povukla f. / povuklo n povukli m. / povukle f. / povukla n
Glagolski pridjev trpni povučen m. / povučena f. / povučeno n povučeni m. / povučene f. / povučena n
1 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola
  1. 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1