prokleti – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)
- IPA: /prǒkleːti/
- Hifenacija: pro‧kle‧ti
pròklēti (ćirilica про̀кле̄ти) svrš.
- (značenje izvedeno preko sinonima) anatemisati, ekskomunicirati, ukleti, izopštiti, osuditi, isključiti, isključiti iz crkve/društva, izreći kletvu/prokletstvo, baciti anatemu, anatemizirati, hrv. izopćiti hrv. [1]
Sinonimi:
- anatemisati, ekskomunicirati, ukleti, izopštiti, osuditi, isključiti, isključiti iz crkve/društva, izreći kletvu/prokletstvo, baciti anatemu, anatemizirati, hrv. izopćiti hrv. [1]
Konjugacija glagola prokleti
| Infinitiv: prokleti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: pròklēvši | Glagolska imenica: - | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
| Prezent | prokunem | prokuneš | prokune | prokunemo | prokunete | prokunu | |
| Budućnost | Futur I. | proklet ću1 prokleću | proklet ćeš1 proklećeš | proklet će1 prokleće | proklet ćemo1 proklećemo | proklet ćete1 proklećete | proklet će1 prokleće |
| Futur II. | budem prokleo2 | budeš prokleo2 | bude prokleo2 | budemo prokleli2 | budete prokleli2 | budu prokleli2 | |
| Prošlost | Perfekt | prokleo2 sam | prokleo2 si | prokleo2 je | prokleli2 smo | prokleli2 ste | prokleli2 su |
| Pluskvamperfekt | bio sam prokleo2 | bio si prokleo2 | bio je prokleo2 | bili smo prokleli2 | bili ste prokleli2 | bili su prokleli2 | |
| Aorist | prokleh | prokle | prokle | proklesmo | prokleste | prokleše | |
| Kondicional I. | prokleo2 bih | prokleo2 bi | prokleo2 bi | prokleli2 bismo | prokleli2 biste | prokleli2 bi | |
| Kondicional II. | bio bih prokleo2 | bio bi prokleo2 | bio bi prokleo2 | bili bismo prokleli2 | bili biste prokleli2 | bili bi prokleli2 | |
| Imperativ | - | prokuni | - | prokunimo | prokunite | - | |
| Glagolski pridjev radni | prokleo m. / proklela f. / proklelo n | prokleli m. / proklele f. / proklela n | |||||
| Glagolski pridjev trpni | proklet m. / prokleta f. / prokleto n | prokleti m. / proklete f. / prokleta n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu.2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
- „prokleti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1