ručni – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

rȕčnī (ćirilica ру̏чнӣ)

Kategorije:

kov.

Oblici:

  1. -a, -o [1]
  2. rȕčni [1]
  3. Koji se drži, nosi u ruci; kojim se rukuje, upravlja rukom. [1]
  4. Alatka kojom se seče gvožđe, nasađena na držalje. [1]
  5. Drvena naprava za krunjenje kukuruznog klipa. Jasenovo[1]
  6. Malo zadnje veslo kojim se upravlja. [1]
  7. Koji se obavlja rukom, manuelni. [1]
  8. Rukom naštrikan, isheklan, izvezen proizvod, tvorevina. [1]
  9. Koji prati nevestu na venčanje. [1]

Primeri:

  1. Ranije se prela ručnom preslicom. Loparica je ručna preslica okruglog oblika, koja se prilikom predenja zadene za pojas. [2] [1]
  2. Òvo se zòve sèkāč rȕčni. Tȏ smo mȉ prȁvili. [3] Kovilj [1]
  3. Ova mala [vesla] se zovu ručna ili krma. [4] Perlez [1]
  4. Ljȗdi su ìmali rȕčne mašíne [za mlevenje mesa]. Sombor [1]
  5. Ȍnda smo ìmali rȕčni rȃd — da štrȉkāmo, da prevúne nȍsīmo, pa prédemo. Elemir [1]
  6. Jȃ sam šlȉngovala pȕno rȕčni rádova. Tomaševac Kula Đala Aradac [1]
  7. Tȕ bìla nȅka Tèrika, Čìvutkinja, pa je tȑgovala s rȕčni rádovi. Bačko Petrovo Selo [1]
  8. A plȕs tȍga jȍš sam i štrȉkala, gobléne rádila, rȕčne rádove prȁvila. Novi Sad [1]
  9. Al jȃ sam vòlela i rȕčan rȃd. [5] Neuzina Boka [1]
  10. Već si mórao sȃm rȕčno da pèreš vȅš i da pȇglaš sa òbičnom péglom. Novi Sad [1]
  11. Rȕčno tȍ se rádilo. Veliki Gaj [1]
  12. A nȁjvȉše se kòsilo rȕčno. Martonoš [1]
  13. Ȍndak se kȍpalo, rȕčno, mòtikāma. Tomaševac [1]
  14. Dever vodi mladu na venčanje i čitavo vreme svadbe je uz mladu, te zato i ima naziv „ručni” dever. [1]

Izvedene reči:

  1. rȕčno [1]

Izrazi:

  1. [1]
  2. neodr vid rȕčan rȕčna rȕčno [1]

deklinacija pridjeva ručni

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ ručni ručna ručno
genitiv ručnog(a) ručne ručnog(a)
dativ ručnom(u/e) ručnoj ručnom(u/e)
akuzativ neživoživo ručniručnog(a) ručnu ručno
vokativ ručni ručna ručno
lokativ ručnom(e/u) ručnoj ručnom(e/u)
instrumental ručnim ručnom ručnim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ ručni ručne ručna
genitiv ručnih ručnih ručnih
dativ ručnim(a) ručnim(a) ručnim(a)
akuzativ ručne ručne ručna
vokativ ručni ručne ručna
lokativ ručnim(a) ručnim(a) ručnim(a)
instrumental ručnim(a) ručnim(a) ručnim(a)
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Sofija Dimitrijević, Etnološka istr. živanja u okolini Sombora. — Rad, 18—19, 1969—1970, 83—100, str. 89.
  3. Dejan Miloradov, Kovačka i potkivačka terminologija južne Bačke i severnog Srema (rukopis magistarskog rada).
  4. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 151.