spokojan – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

spȍkōjān (ćirilica спо̏ко̄ја̄н, određeni vid spȍkōjnī, komparativ spokojniji)

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) miran, bezbrižan, smiren, ležeran, bez brige, komotan, fam. opušten fam., neprom. kul žarg. neprom. [1]

Sinonimi:

  1. miran, bezbrižan, smiren, ležeran, bez brige, komotan, fam. opušten fam., neprom. kul žarg. neprom. [1]

Asocijacije:

  1. srećan, ravnodušan [1]

oblici pozitiva, neodređeni vid

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ spokojan spokojna spokojno
genitiv spokojna spokojne spokojna
dativ spokojnu spokojnoj spokojnu
akuzativ neživoživo spokojanspokojna spokojnu spokojno
vokativ spokojan spokojna spokojno
lokativ spokojnu spokojnoj spokojnu
instrumental spokojnim spokojnom spokojnim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ spokojni spokojne spokojna
genitiv spokojnih spokojnih spokojnih
dativ spokojnim(a) spokojnim(a) spokojnim(a)
akuzativ spokojne spokojne spokojna
vokativ spokojni spokojne spokojna
lokativ spokojnim(a) spokojnim(a) spokojnim(a)
instrumental spokojnim(a) spokojnim(a) spokojnim(a)

oblici pozitiva, određeni vid

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ spokojni spokojna spokojno
genitiv spokojnog(a) spokojne spokojnog(a)
dativ spokojnom(u/e) spokojnoj spokojnom(u/e)
akuzativ neživoživo spokojnispokojnog(a) spokojnu spokojno
vokativ spokojni spokojna spokojno
lokativ spokojnom(e/u) spokojnoj spokojnom(e/u)
instrumental spokojnim spokojnom spokojnim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ spokojni spokojne spokojna
genitiv spokojnih spokojnih spokojnih
dativ spokojnim(a) spokojnim(a) spokojnim(a)
akuzativ spokojne spokojne spokojna
vokativ spokojni spokojne spokojna
lokativ spokojnim(a) spokojnim(a) spokojnim(a)
instrumental spokojnim(a) spokojnim(a) spokojnim(a)

oblici komparativa

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ spokojniji spokojnija spokojnije
genitiv spokojnijeg(a) spokojnije spokojnijeg(a)
dativ spokojnijem(u) spokojnijoj spokojnijem(u)
akuzativ neživoživo spokojnijispokojnijeg(a) spokojniju spokojnije
vokativ spokojniji spokojnija spokojnije
lokativ spokojnijem(u) spokojnijoj spokojnijem(u)
instrumental spokojnijim spokojnijom spokojnijim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ spokojniji spokojnije spokojnija
genitiv spokojnijih spokojnijih spokojnijih
dativ spokojnijim(a) spokojnijim(a) spokojnijim(a)
akuzativ spokojnije spokojnije spokojnija
vokativ spokojniji spokojnije spokojnija
lokativ spokojnijim(a) spokojnijim(a) spokojnijim(a)
instrumental spokojnijim(a) spokojnijim(a) spokojnijim(a)

oblici superlativa

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ najspokojniji najspokojnija najspokojnije
genitiv najspokojnijeg(a) najspokojnije najspokojnijeg(a)
dativ najspokojnijem(u) najspokojnijoj najspokojnijem(u)
akuzativ neživoživo najspokojnijinajspokojnijeg(a) najspokojniju najspokojnije
vokativ najspokojniji najspokojnija najspokojnije
lokativ najspokojnijem(u) najspokojnijoj najspokojnijem(u)
instrumental najspokojnijim najspokojnijom najspokojnijim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ najspokojniji najspokojnije najspokojnija
genitiv najspokojnijih najspokojnijih najspokojnijih
dativ najspokojnijim(a) najspokojnijim(a) najspokojnijim(a)
akuzativ najspokojnije najspokojnije najspokojnija
vokativ najspokojniji najspokojnije najspokojnija
lokativ najspokojnijim(a) najspokojnijim(a) najspokojnijim(a)
instrumental najspokojnijim(a) najspokojnijim(a) najspokojnijim(a)
  1. 1,0 1,1 1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1