tih – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

tȉh (ćirilica ти̏х, određeni vid tȉhī, komparativ tȉšī)

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) krotak, fig. jagnjeći fig., nežan, umilan, mek fig., pokoran, popustljiv, tih, dobrodušan, bezazlen, pitom fig., ekspr. kao jagnje/košuta ekspr., smeran [1]
  2. (značenje izvedeno preko sinonima) tih, plah, bešuman, poluglasan, prigušen, bezvučan, tih, plah, bešuman, poluglasan, prigušen, bezvučan, nem [1]
  3. (značenje izvedeno preko sinonima) nerazgovorljiv, nekomunikativan, negovorljiv, mučaljiv, malorek, fig. mutav fig., nepričljiv, malorečiv, kratkorečiv, utihnuo, nem fig., škrt/štedljiv na rečima, šutljiv, bezglasan, arh. mučki arh., zanemeo, zamukao, tih [1]

Sinonimi:

  1. krotak, fig. jagnjeći fig., nežan, umilan, mek fig., pokoran, popustljiv, tih, dobrodušan, bezazlen, pitom fig., ekspr. kao jagnje/košuta ekspr., smeran [1]
  2. tih, plah, bešuman, poluglasan, prigušen, bezvučan, tih, plah, bešuman, poluglasan, prigušen, bezvučan, nem [1]
  3. nerazgovorljiv, nekomunikativan, negovorljiv, mučaljiv, malorek, fig. mutav fig., nepričljiv, malorečiv, kratkorečiv, utihnuo, nem fig., škrt/štedljiv na rečima, šutljiv, bezglasan, arh. mučki arh., zanemeo, zamukao, tih [1]

Asocijacije:

  1. stidljiv [1]

oblici pozitiva, neodređeni vid

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ tih tiha tiho
genitiv tiha tihe tiha
dativ tihu tihoj tihu
akuzativ neživoživo tihtiha tihu tiho
vokativ tih tiha tiho
lokativ tihu tihoj tihu
instrumental tihim tihom tihim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ tihi tihe tiha
genitiv tihih tihih tihih
dativ tihim(a) tihim(a) tihim(a)
akuzativ tihe tihe tiha
vokativ tihi tihe tiha
lokativ tihim(a) tihim(a) tihim(a)
instrumental tihim(a) tihim(a) tihim(a)

oblici pozitiva, određeni vid

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ tihi tiha tiho
genitiv tihog(a) tihe tihog(a)
dativ tihom(u/e) tihoj tihom(u/e)
akuzativ neživoživo tihitihog(a) tihu tiho
vokativ tihi tiha tiho
lokativ tihom(e/u) tihoj tihom(e/u)
instrumental tihim tihom tihim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ tihi tihe tiha
genitiv tihih tihih tihih
dativ tihim(a) tihim(a) tihim(a)
akuzativ tihe tihe tiha
vokativ tihi tihe tiha
lokativ tihim(a) tihim(a) tihim(a)
instrumental tihim(a) tihim(a) tihim(a)

oblici komparativa

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ tiši tiša tiše
genitiv tišeg(a) tiše tišeg(a)
dativ tišem(u) tišoj tišem(u)
akuzativ neživoživo tišitišeg(a) tišu tiše
vokativ tiši tiša tiše
lokativ tišem(u) tišoj tišem(u)
instrumental tišim tišom tišim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ tiši tiše tiša
genitiv tiših tiših tiših
dativ tišim(a) tišim(a) tišim(a)
akuzativ tiše tiše tiša
vokativ tiši tiše tiša
lokativ tišim(a) tišim(a) tišim(a)
instrumental tišim(a) tišim(a) tišim(a)

oblici superlativa

jednina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ najtiši najtiša najtiše
genitiv najtišeg(a) najtiše najtišeg(a)
dativ najtišem(u) najtišoj najtišem(u)
akuzativ neživoživo najtišinajtišeg(a) najtišu najtiše
vokativ najtiši najtiša najtiše
lokativ najtišem(u) najtišoj najtišem(u)
instrumental najtišim najtišom najtišim
množina muški rod ženski rod srednji rod
nominativ najtiši najtiše najtiša
genitiv najtiših najtiših najtiših
dativ najtišim(a) najtišim(a) najtišim(a)
akuzativ najtiše najtiše najtiša
vokativ najtiši najtiše najtiša
lokativ najtišim(a) najtišim(a) najtišim(a)
instrumental najtišim(a) najtišim(a) najtišim(a)
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1