tonuti – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)
- IPA: /tǒnuti/
- Hifenacija: to‧nu‧ti
tònuti (ćirilica то̀нути) nesvrš.
Primeri:
- Ti paraši ne daju da ta mreža tone dole. [1] Elemir Gardinovci [2]
- Kada to slama jedared izda i da pređa tone [stavi se nova]. [1] Morović [2]
Konjugacija glagola tonuti
| Infinitiv: tonuti | Glagolski prilog sadašnji: -nūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: tònjēnje | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
| Prezent | tonem | toneš | tone | tonemo | tonete | tonu | |
| Budućnost | Futur I. | tonut ću1 tonuću | tonut ćeš1 tonućeš | tonut će1 tonuće | tonut ćemo1 tonućemo | tonut ćete1 tonućete | tonut će1 tonuće |
| Futur II. | budem tonuo2 | budeš tonuo2 | bude tonuo2 | budemo tonuli2 | budete tonuli2 | budu tonuli2 | |
| Prošlost | Perfekt | tonuo2 sam | tonuo2 si | tonuo2 je | tonuli2 smo | tonuli2 ste | tonuli2 su |
| Pluskvamperfekt | bio sam tonuo2 | bio si tonuo2 | bio je tonuo2 | bili smo tonuli2 | bili ste tonuli2 | bili su tonuli2 | |
| Imperfekt | tonjah | tonjaše | tonjaše | tonjasmo | tonjaste | tonjahu | |
| Kondicional I. | tonuo2 bih | tonuo2 bi | tonuo2 bi | tonuli2 bismo | tonuli2 biste | tonuli2 bi | |
| Kondicional II. | bio bih tonuo2 | bio bi tonuo2 | bio bi tonuo2 | bili bismo tonuli2 | bili biste tonuli2 | bili bi tonuli2 | |
| Imperativ | - | toni | - | tonimo | tonite | - | |
| Glagolski pridjev radni | tonuo m. / tonula f. / tonulo n | tonuli m. / tonule f. / tonula n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu.2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
- „tonuti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
- ↑ 2,0 2,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.