zabrana – Wikirječnik / Викиречник (original) (raw)

zȃbrana f (ćirilica за̑брана)

  1. Ispaša. [1][2]

deklinacija imenice zabrana

| | jednina | množina | | | ---------------- | -------- | --------- | | nominativ | zabrana | zabrane | | genitiv | zabrane | zabrana | | dativ | zabrani | zabranama | | akuzativ | zabranu | zabrane | | vokativ | zabrano | zabrane | | lokativ | zabrani | zabranama | | instrumental | zabranom | zabranama |

  1. Ljiljana Nedeljkov, Geografski termini u Šajkaškoj. — ZFL, HHHIV/1, 1991, 155—160, str. 159.
  2. Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.