Ivan Šuta | University of Zadar (original) (raw)
Papers by Ivan Šuta
The archaeological site Sutikva is situated in the eastern part of the present day Solin, next to... more The archaeological site Sutikva is situated in the eastern part of the present day Solin, next to the large limestone rock by the road to the Mravinci village. This is a prehistoric archaeological site of the hillfort type. From the top of the rock possible is a fine visual control of the surrounding area and communications. Today, most part of the prehistoric site is destroyed, and a larger number of archaeological finds collected during various construction works in the area settlement is in the archaeological collection of Marko Matijević. Most part of the finds was collected in the 1990s, during the construction of the said road to
Mravinci and widening of the Solin cemetery. In total, collected is around 15 kg of ceramic material, of which separated are 104 diagnostic fragments. Most of them are fragments of local ceramic pottery that can be dated to the Bronze or the Iron Ages. Represented are various variants of vessel types, dominated by pots, bowls, cups and pitchers. A larger part
of the pottery is of fine quality, and of polished wall surfaces. The dominating decorations are plastic applications of tongue like and horseshoe like forms, applied plastic strips that may be decorated by impressing and cutting, and variations of warted protrusions. A lesser part of the material found is imported pottery. Most part of this is material of
the South Italic production, dominated by the workshops from the present day Apulia and the Greek colonies in South Italy. Besides the ceramic finds, found is also a lesser quantity of lithic artifacts. These are mostly manual millstones and grindstones. Chipped lithic finds are present as well. Considering all the treated material from Sutikva, there can be noted a significant similarity with the sites of the coastal Dalmatia and the offshore islands, from the period from the late Bronze Age till the early Iron Age. Lacking of finds dated around the 3rd ct. BC and later lead to the conclusion that Sutikva ceased being used as a settlement at that time, that could coincide with the beginnings of settling at the area where in the 2nd ct. BC Salona will be formed.
Prapovijesna gradina na uzvišenju Znojilo ili Gradac nalazi se jugoistočno od zaseoka Bikići u Pr... more Prapovijesna gradina na uzvišenju Znojilo ili Gradac nalazi se jugoistočno od zaseoka Bikići u Prgometu. Vrh uzvišenja je granica prostora sela Prgomet, Prapatnica, Labin i Primorski Dolac, što ukazuje na stratešku važnost položaja. S ovog je položaja moguća dobra vizualna kontrola okolnog područja i prirodnog puta koji je preko Labinske drage vodio prema zaljeđu. U bližoj okolici se nalazi još nekoliko prapovijesnih gradina koje su površinom manje od Znojila. U stručnoj literaturi Znojilo je poznato ponajprije zbog mletačke kule, od koje su sačuvani ostaci temelja unutar areala prapovijesne gradine. Ostaci prapovijesnog bedema zatvaraju površinu od oko 8000 m2, što je prema branjenoj površini jedna od većih gradina u ovom dijelu Dalmatinske zagore. Bedem je dugačak oko 450 m i sačuvan je u obliku kamene osipine koja na nekim mjestima doseže i 20 m širine.
Početkom rujna 2020., nakon devastacije lokaliteta gradnjom kolnog puta, djelatnici muzeja dokumentirali su zatečeno stanje i prikupili pokretne nalaze. Uglavnom je riječ o ulomcima keramičkih posuda koje se mogu datirati u rano i srednje brončano doba. Utvrđeno je postojanje dobro očuvanog bogatog kulturnog sloja uz bedem, što predstavlja dobar potencijal za sustavna arheološka istraživanja u budućnosti.
Tusculum, 2020
U radu se objavljuje skica nacrta puta Klis-Split iz vremena francuske uprave, koja se čuva u kar... more U radu se objavljuje skica nacrta puta Klis-Split iz vremena francuske uprave, koja se čuva u kartografskoj zbirci Državnog arhiva u Zadru. Razmatrane su dvije varijante trase na dijelu od Solina do Klisa. Izgrađena je trasa preko naselja Rupotina, koja zaobilazi klišku tvrđavu i Greben sa sjeverne strane. Trasa je korištena i prije kao pješački put, no sada je dovedena u stanje da se može koristiti za kolni prijevoz. Autor radi analizu obiju trasa i na osnovu dostupnih izvora zaključuje da je riječ o dijelu kolnog puta Split-Sinj. Na inicijativu francuskog vojnog zapovjednika generala A. Marmonta trasu je vjerojatno projektirao inženjer Frane Zavoreo. Cesta je izgrađena 1807., a u gradnji su osim lokalnog stanovništva sudjelovali i francuski vojnici. Čitava cesta od Splita do Sinja odlukom Općinskog vijeća Splita nazvana je Marmontova cesta. Trasa ceste većim dijelom koristi se i danas kao lokalni put u odvojenim segmentima. Riječ je o prvom kolnom putu koji je nakon rimskog doba povezao obalu i zaleđe, a bio je u upotrebi do gradnje nove austrijske ceste polovicom 19. st.
Katalog izložbe Salona iza Porta Andetria- arheološka istraživanja u ulici Stjepana Radića, 2019
The paper reports on the first year of research on the project Late Mousterian in the eastern Adr... more The paper reports on the first year of research on the project Late Mousterian in the eastern Adriatic - towards understanding of late Neander- thals’ identity and their demise, financed by the Croatian Science Foundation. Trial excavations were carried out in the Matetina pećina cave near Kaštela, field survey was conducted in the hinterland of Kaštela, and the investigations continued in Velika pećina cave in Kličevica and at the underwater Palaeolithic site of Kaštel Štafilić. New methods introduced within the project included documentation with 3D photography and investigation by Electrical Resistance Tomography.
Rad je pripremljen za tisak u Zborniku kolokvija Arheologija pećina i krša održanoga u Gospiću go... more Rad je pripremljen za tisak u Zborniku kolokvija Arheologija pećina i krša održanoga u Gospiću godine 2007., ali kako tiskanje zbornika još nije izgledno, ponuđen je uredništvu Tusculuma. Rad je nadopunjen novim rezultatima istraživanja. 1 M.
Topografija kasnorepublikanske Salone u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša Ivan Šuta Topografija... more Topografija kasnorepublikanske Salone u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša Ivan Šuta Topografija kasnorepublikanske Salone u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša Ivan Šuta HR, 21215 Kaštel Lukšić Muzej grada Kaštela Brce 1, Dvorac Vitturi Položaj Bencunuše u blizini Manastirina dosada nije bio poznat kao arheološko nalazište. Zaštitnim istraživanjima otkriveno je kasnoantičko groblje i kulturni sloj s nalazima iz 2. i 1. stoljeća prije Krista koji dopunjuju topografsku sliku salonitanskoga područja u tom dinamičnom povijesnom razdoblju. Novi kasnorepublikanski nalazi uspoređuju se s rezultatima arheoloških istraživanja najranijega sloja ispod cemeterijalne bazilike na Manastirinama te se zaključuje da je riječ o istovremenom sloju, s vrlo sličnim nalazima. Nalazi s Bencunuša potvrđuju da se u okolici Manastirina nalazila veća aglomeracija, koja je egzistirala u 2. i prvoj polovini 1. stoljeća prije Krista. Razmatra se karakter naselja, kronologija prema pronađenim nalazima i prostiranje u odnosu prema prirodnom okruženju, komunikacijama i ostalim istodobnim naseljima i nalazima u okolici Kaštelanskoga zaljeva. Ključne riječi: kasnorepublikanska Salona, Manastirine, Bencunuše, amfore, topografija UDK: Izvorni znanstveni članak Primljeno: 29. svibnja 2012.
Rimskodobna nekropola na položaju Brižine u Kaštel Sućurcu otkrivena je slučajno tijekom radova u... more Rimskodobna nekropola na položaju Brižine u Kaštel Sućurcu otkrivena je slučajno tijekom radova u okviru projekta Eko-Kaštelanski zaljev. istraženo je ukupno 12 grobova različitih tipova smještenih unutar grobnih areala. Prema bogatim grobnim prilozima i ostalim nalazima, nekropola je korištena od početka 2. st. do polovice 3. st. po. Kr. Opsežnije se razmatra položaj te se zaključuje da se radi o dijelu zapadne salonitanske nekropole. Ta nekropola se povezuje s obližnjim Stačulinama gdje su se nalazili ostaci tzv. murazza i antičkom cestom Salona-Tragurij. Upućuje se i na mogućnost postojanja još jedne rimskodobne ceste sjevernije koja je također spajala kaštelanski dio agera sa Salonom. Ključne riječi: Brižine, Stačuline, zapadna salonitanska nekropola, rimske ceste.
Ivan SUTA PRILOG POZNAVANJU PRAPOVIJESNIH PUTOVA U DALMATINSKOJ ZAGORI UDK903:656.11] (497.5 -3 D... more Ivan SUTA PRILOG POZNAVANJU PRAPOVIJESNIH PUTOVA U DALMATINSKOJ ZAGORI UDK903:656.11] (497.5 -3 Dalmatinska zagora) Prethodno priopcenje Primljeno: 21 5. 2008. Odobreno: 15. 9. 2008. Ivan Suta Muzej grada Kastela Brce 1 21215 Kastel Luksic, Hrvatska U radu hroz pojedina prapooijesna l'azdobija, na osnovu dostupnib podataka analiziraju putevi u istocnom dijelu Dalmatinske zagore. Razmatra se odnos puteva prema gomilama, gradinama i lokvama. Posebna paznja posvecuje se uremenu od eneolitika do kraja ieljeznog doba, odnosno poeetka rimshe vladavine. Tada nalazimo znatno veCibrojposrednib podataea, zbog eega se lakSe mogu donositi zakij'ueci 0 smjerouima i karalueru puteva. Razmatraju se i dosadasnj! rezultati istraiiuanja prapouijesnih komunikacija U ovom dij'elu Zagore, koji se uglavnom odnose na predrimske praoce, odnosno zeijeznodobne puteve kojib se trase odreduju iskijuCivoprema razmjestaju gradinskib naselja iprostornoj logici.
The archaeological site Sutikva is situated in the eastern part of the present day Solin, next to... more The archaeological site Sutikva is situated in the eastern part of the present day Solin, next to the large limestone rock by the road to the Mravinci village. This is a prehistoric archaeological site of the hillfort type. From the top of the rock possible is a fine visual control of the surrounding area and communications. Today, most part of the prehistoric site is destroyed, and a larger number of archaeological finds collected during various construction works in the area settlement is in the archaeological collection of Marko Matijević. Most part of the finds was collected in the 1990s, during the construction of the said road to
Mravinci and widening of the Solin cemetery. In total, collected is around 15 kg of ceramic material, of which separated are 104 diagnostic fragments. Most of them are fragments of local ceramic pottery that can be dated to the Bronze or the Iron Ages. Represented are various variants of vessel types, dominated by pots, bowls, cups and pitchers. A larger part
of the pottery is of fine quality, and of polished wall surfaces. The dominating decorations are plastic applications of tongue like and horseshoe like forms, applied plastic strips that may be decorated by impressing and cutting, and variations of warted protrusions. A lesser part of the material found is imported pottery. Most part of this is material of
the South Italic production, dominated by the workshops from the present day Apulia and the Greek colonies in South Italy. Besides the ceramic finds, found is also a lesser quantity of lithic artifacts. These are mostly manual millstones and grindstones. Chipped lithic finds are present as well. Considering all the treated material from Sutikva, there can be noted a significant similarity with the sites of the coastal Dalmatia and the offshore islands, from the period from the late Bronze Age till the early Iron Age. Lacking of finds dated around the 3rd ct. BC and later lead to the conclusion that Sutikva ceased being used as a settlement at that time, that could coincide with the beginnings of settling at the area where in the 2nd ct. BC Salona will be formed.
Prapovijesna gradina na uzvišenju Znojilo ili Gradac nalazi se jugoistočno od zaseoka Bikići u Pr... more Prapovijesna gradina na uzvišenju Znojilo ili Gradac nalazi se jugoistočno od zaseoka Bikići u Prgometu. Vrh uzvišenja je granica prostora sela Prgomet, Prapatnica, Labin i Primorski Dolac, što ukazuje na stratešku važnost položaja. S ovog je položaja moguća dobra vizualna kontrola okolnog područja i prirodnog puta koji je preko Labinske drage vodio prema zaljeđu. U bližoj okolici se nalazi još nekoliko prapovijesnih gradina koje su površinom manje od Znojila. U stručnoj literaturi Znojilo je poznato ponajprije zbog mletačke kule, od koje su sačuvani ostaci temelja unutar areala prapovijesne gradine. Ostaci prapovijesnog bedema zatvaraju površinu od oko 8000 m2, što je prema branjenoj površini jedna od većih gradina u ovom dijelu Dalmatinske zagore. Bedem je dugačak oko 450 m i sačuvan je u obliku kamene osipine koja na nekim mjestima doseže i 20 m širine.
Početkom rujna 2020., nakon devastacije lokaliteta gradnjom kolnog puta, djelatnici muzeja dokumentirali su zatečeno stanje i prikupili pokretne nalaze. Uglavnom je riječ o ulomcima keramičkih posuda koje se mogu datirati u rano i srednje brončano doba. Utvrđeno je postojanje dobro očuvanog bogatog kulturnog sloja uz bedem, što predstavlja dobar potencijal za sustavna arheološka istraživanja u budućnosti.
Tusculum, 2020
U radu se objavljuje skica nacrta puta Klis-Split iz vremena francuske uprave, koja se čuva u kar... more U radu se objavljuje skica nacrta puta Klis-Split iz vremena francuske uprave, koja se čuva u kartografskoj zbirci Državnog arhiva u Zadru. Razmatrane su dvije varijante trase na dijelu od Solina do Klisa. Izgrađena je trasa preko naselja Rupotina, koja zaobilazi klišku tvrđavu i Greben sa sjeverne strane. Trasa je korištena i prije kao pješački put, no sada je dovedena u stanje da se može koristiti za kolni prijevoz. Autor radi analizu obiju trasa i na osnovu dostupnih izvora zaključuje da je riječ o dijelu kolnog puta Split-Sinj. Na inicijativu francuskog vojnog zapovjednika generala A. Marmonta trasu je vjerojatno projektirao inženjer Frane Zavoreo. Cesta je izgrađena 1807., a u gradnji su osim lokalnog stanovništva sudjelovali i francuski vojnici. Čitava cesta od Splita do Sinja odlukom Općinskog vijeća Splita nazvana je Marmontova cesta. Trasa ceste većim dijelom koristi se i danas kao lokalni put u odvojenim segmentima. Riječ je o prvom kolnom putu koji je nakon rimskog doba povezao obalu i zaleđe, a bio je u upotrebi do gradnje nove austrijske ceste polovicom 19. st.
Katalog izložbe Salona iza Porta Andetria- arheološka istraživanja u ulici Stjepana Radića, 2019
The paper reports on the first year of research on the project Late Mousterian in the eastern Adr... more The paper reports on the first year of research on the project Late Mousterian in the eastern Adriatic - towards understanding of late Neander- thals’ identity and their demise, financed by the Croatian Science Foundation. Trial excavations were carried out in the Matetina pećina cave near Kaštela, field survey was conducted in the hinterland of Kaštela, and the investigations continued in Velika pećina cave in Kličevica and at the underwater Palaeolithic site of Kaštel Štafilić. New methods introduced within the project included documentation with 3D photography and investigation by Electrical Resistance Tomography.
Rad je pripremljen za tisak u Zborniku kolokvija Arheologija pećina i krša održanoga u Gospiću go... more Rad je pripremljen za tisak u Zborniku kolokvija Arheologija pećina i krša održanoga u Gospiću godine 2007., ali kako tiskanje zbornika još nije izgledno, ponuđen je uredništvu Tusculuma. Rad je nadopunjen novim rezultatima istraživanja. 1 M.
Topografija kasnorepublikanske Salone u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša Ivan Šuta Topografija... more Topografija kasnorepublikanske Salone u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša Ivan Šuta Topografija kasnorepublikanske Salone u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša Ivan Šuta HR, 21215 Kaštel Lukšić Muzej grada Kaštela Brce 1, Dvorac Vitturi Položaj Bencunuše u blizini Manastirina dosada nije bio poznat kao arheološko nalazište. Zaštitnim istraživanjima otkriveno je kasnoantičko groblje i kulturni sloj s nalazima iz 2. i 1. stoljeća prije Krista koji dopunjuju topografsku sliku salonitanskoga područja u tom dinamičnom povijesnom razdoblju. Novi kasnorepublikanski nalazi uspoređuju se s rezultatima arheoloških istraživanja najranijega sloja ispod cemeterijalne bazilike na Manastirinama te se zaključuje da je riječ o istovremenom sloju, s vrlo sličnim nalazima. Nalazi s Bencunuša potvrđuju da se u okolici Manastirina nalazila veća aglomeracija, koja je egzistirala u 2. i prvoj polovini 1. stoljeća prije Krista. Razmatra se karakter naselja, kronologija prema pronađenim nalazima i prostiranje u odnosu prema prirodnom okruženju, komunikacijama i ostalim istodobnim naseljima i nalazima u okolici Kaštelanskoga zaljeva. Ključne riječi: kasnorepublikanska Salona, Manastirine, Bencunuše, amfore, topografija UDK: Izvorni znanstveni članak Primljeno: 29. svibnja 2012.
Rimskodobna nekropola na položaju Brižine u Kaštel Sućurcu otkrivena je slučajno tijekom radova u... more Rimskodobna nekropola na položaju Brižine u Kaštel Sućurcu otkrivena je slučajno tijekom radova u okviru projekta Eko-Kaštelanski zaljev. istraženo je ukupno 12 grobova različitih tipova smještenih unutar grobnih areala. Prema bogatim grobnim prilozima i ostalim nalazima, nekropola je korištena od početka 2. st. do polovice 3. st. po. Kr. Opsežnije se razmatra položaj te se zaključuje da se radi o dijelu zapadne salonitanske nekropole. Ta nekropola se povezuje s obližnjim Stačulinama gdje su se nalazili ostaci tzv. murazza i antičkom cestom Salona-Tragurij. Upućuje se i na mogućnost postojanja još jedne rimskodobne ceste sjevernije koja je također spajala kaštelanski dio agera sa Salonom. Ključne riječi: Brižine, Stačuline, zapadna salonitanska nekropola, rimske ceste.
Ivan SUTA PRILOG POZNAVANJU PRAPOVIJESNIH PUTOVA U DALMATINSKOJ ZAGORI UDK903:656.11] (497.5 -3 D... more Ivan SUTA PRILOG POZNAVANJU PRAPOVIJESNIH PUTOVA U DALMATINSKOJ ZAGORI UDK903:656.11] (497.5 -3 Dalmatinska zagora) Prethodno priopcenje Primljeno: 21 5. 2008. Odobreno: 15. 9. 2008. Ivan Suta Muzej grada Kastela Brce 1 21215 Kastel Luksic, Hrvatska U radu hroz pojedina prapooijesna l'azdobija, na osnovu dostupnib podataka analiziraju putevi u istocnom dijelu Dalmatinske zagore. Razmatra se odnos puteva prema gomilama, gradinama i lokvama. Posebna paznja posvecuje se uremenu od eneolitika do kraja ieljeznog doba, odnosno poeetka rimshe vladavine. Tada nalazimo znatno veCibrojposrednib podataea, zbog eega se lakSe mogu donositi zakij'ueci 0 smjerouima i karalueru puteva. Razmatraju se i dosadasnj! rezultati istraiiuanja prapouijesnih komunikacija U ovom dij'elu Zagore, koji se uglavnom odnose na predrimske praoce, odnosno zeijeznodobne puteve kojib se trase odreduju iskijuCivoprema razmjestaju gradinskib naselja iprostornoj logici.
This poster presents the first results of petrographic analyses on Cetina and Cetina-like ceramic... more This poster presents the first results of petrographic analyses on Cetina and Cetina-like ceramics from key sites of Dalmatia and the Peloponnese. This study aims at addressing some aspects of the so-called Cetina phenomenon that have not been investigated as yet. The Cetina culture arose in Dalmatia in the mid-3rd millennium BC. It is mainly known for its burials consisting in inhumations or incinerations under stone barrows that are often grouped together to form clusters. Distinctive Cetina ceramics are bowls with thickened rims and beakers decorated with geometric incised and impressed patterns. During the second half of the 3rd millennium BC pottery strongly characterised by Cetina features spread across the central Mediterranean and this is widely considered to be evidence of a vast network of interconnections reflecting the movement of small human groups. In particular, Cetina-like ceramics have been found at a number of Early Bronze Age sites in the Peloponnese.
However, aside from a stylistic comparison, nothing has been done to explain differences and similarities between these ceramics from a technological point of view. Given the huge differences in pottery traditions from Dalmatia and the Peloponnese in the Early Bronze Age, this matter is of particular interest.
Analysed sherds from Dalmatia come from three clusters of tumuli: Brnjica, Poljakuše (Šibenik) and Vučevica (Split), while samples from the Peloponnese come from the sites of Olympia and Andravida Lechaina (Elis), which have yielded a number of Cetina-like sherds.
These analysed sample sets have common stylistic traits, but also technological differences that sometimes can be macroscopically recognised. This variation might result from natural variability in the available raw material sources. On the other hand, it might be due to specific technological choices and traditions possibly linked to the existence of multiple communities of practice under the umbrella of the Cetina phenomenon.