Evaluation of the therapy approach in patients with atrial fibrillation and deep venous thrombosis undergoing hemodialysis and outcome evaluation in daily clinical practice (original) (raw)
Related papers
Medicina Fluminensis, 2010
Sažetak. Cilj: Ispitati klinički značaj sindroma pothranjenosti, upale i ateroskleroze (PUA sindrom) kao čimbenika srčanožilnog rizika u bolesnika na hemodijalizi. Bolesnici i metode: Istraživanjem je obuhvaćeno 208 bolesnika liječenih redovitom hemodijalizom na Zavodu za nefrologiju i dijalizu Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Analizirano je 168 bolesnika, od toga 66 s dijagnozom PUA sindroma, temeljenom na PUA zbroju dobivenom odgovarajućom bodovnom ljestvicom. Praćeno je dvogodišnje preživljavanje i pobol bolesnika ovisno o nazočnosti PUA sindroma. Bolesnici s PUA sindromom podijeljeni su u četiri skupine i liječeni atorvastatinom, online hemodijafiltracijom (OL-HDF), Helixone ® membranom ili dosadašnjim postupkom hemodijalize. Analiziran je utjecaj liječenja na sastavnice PUA sindroma nakon 12 i 24 mjeseca praćenja. Statistička analiza kliničkih i laboratorijskih varijabli vršena je primjenom odgovarajućih testova u programskom paketu MedCalc 7,5 (MedCalc, Mariakerke, Belgium). Rezultati: Prosječna dob bolesnika bila je 63 ± 13 godina, a spolna zastupljenost podjednaka. Najzastupljenija osnovna bubrežna bolest bila je kronični glomerulonefritis (31,0 %). PUA sindrom bio je nazočan u 39,3 % bolesnika. Smrtnost ovih bolesnika bila je značajno veća (36,4 % vs. 12,7 %, P = 0,0006). Najčešći uzrok smrti bile su srčanožilne bolesti (62,2 %), među kojima najčešće infarkt miokarda (24,3 %). Bolesnici liječeni atorvastatinom, OL-HDF, i Helixone® membranom imali su značajno bolje preživljavanje od bolesnika liječenih standardnom hemodijalizom (P = 0,0032). Nisu nađeni neovisni pretkazivači smrtnosti u bolesnika s PUA sindromom. Liječenje atorvastatinom i OL-HDF nakon 12 i 24 mjeseca značajno je smanjilo serumske vrijednosti C-reaktivnog proteina (P = 0,0161; P = 0,0425) i interleukina-6 (P = 0,0005; P = 0,021). Zaključak: Atorvastatin, OL-HDF i primjena nove Helixone® membrane imaju povoljan učinak u liječenju bolesnika s PUA sindromom.
Scripta Medica, 2005
Sažetak. Atrijalna fibrilacija je najčešći poremećaj srčanog ritma i najčeći uzrok hospitalizacije zbog poremećaja srčanog ritma. Učestalost atrijalne fibrilacije nakon aortokoronarnog premošćavanja varira od 25 do 30%, pri сети značajno raste ukoliko uz postojeću operaciju postoji i značajna valvularna ♦ mana, koja se operativno rješava. Dosadašnji slabi rezultati terapije atrijalne fibrilacije nakon koronarnog arterijskog premošćavanja traže nove pristupe и rješavanju ovog problema. Cilj rada je bio da se ispita efikasnost interatrijalne septalne elektrostimulacije и prevenciji atrijalne fibrilacije nakon aortokoronarnog premošćavanja kod visokorizičnih bolesnika. Bolesnici su podjeljeni и dvije grupe: oni kojima je primjenjena atrijalna septalna elektrostimulacija (grupa A), i oni koji su bili bez elektrostimulacije (grupa B). U svakoj grupi bilo je 30 bolesnika. Uslovi za uključivanje и ispitivanje bili su: starost preko 60 godina, stenoza desne koronarne arterije veéa od 50%, preoperativno sinus ritam i ejekciona frakcija lijeve komore manja od 40%. Bolesnicima grupe A je, intraoperativno, и područje Kochovog trougla pozicionirana epikardna elektroda kojom je vršena stimulacija 10% višom frekvencom od spontané, a do maksimalno 110 и min. Bolesnicima grupe B je samo postavljana elektroda, ali stimulacija nije vršena. Početak stimulacije je bio 4. postoperativnog sata i trajao kontinuirano slijedeéih 96 sati. Rezultati su pokazali statistički značajno vécu učestalost atrijalne fibrilacije и grupi bez elektrostimulacije i zbog čega je kod njih hospitalizacija bila značajno duža, a samim tim i troškovi liječenja. Kod visokorizičnih bolesnika atrijalna septalna elektrostimulacija je bezbjedna i efikasna и prevenciji atrijalne fibrilacije nakon aortokoronarnog premošćavanja.
Online hemodijafiltracija – novi standard u liječenju hemodijalizom?
Medicina Fluminensis, 2010
Sažetak. Danas se u svijetu više od milijun bolesnika liječi dijalizom kao terapijom izbora u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti. Hemodijaliza je jedan od postupaka nadomještanja bubrežne funkcije. Procesima difuzije, konvekcije i ultrafiltracije odstranjuju se uremijski toksini i višak tekućine, nadomještaju tvari koje su u manjku, te ispravljaju poremećaji ravnoteže elektrolita i acidobazne ravnoteže. Membrane dijalizatora koje se danas upotrebljavaju su sintetske membrane visoke biokompatibilnosti (niskoprotočne, koje se koriste za standardnu hemodijalizu i visokoprotočne, koje se koriste za hemodijafiltraciju-HDF). Dijalizat ili dijalizna tekućina je otopina točno određenog sastava, slična ljudskoj plazmi, a koristi se za uravnoteženje sastava tjelesnih tekućina. HDF je hemodijalizna procedura koja kombinira principe hemodijalize i hemofiltracije kako bi omogućila bolje odstranjenje molekula srednje i velike molekulske težine. Zbog brojnih mogućnosti koje pruža online pripremljena supstitucijska tekućina, online hemodiafiltracija-OLHDF mnogo je praktičniji način HDF. Brojne su prednosti OLHDF, a neke od njih su: smanjena stopa smrtnosti, veća doza isporučene dijalize, ispravak pothranjenosti, protuupalni učinak, bolja kontrola krvnog tlaka i hemodinamske stabilnosti, bolja kontrola razine fosfora u krvi, bolji utjecaj na ispravak anemije te veći stupanj biokompatibilnosti. Primjena OLHDF zbog svojih brojnih prednosti poželjna je u svih bolesnika liječenih hemodijalizom, međutim, zbog visoke cijene, primjena je za sada još uvijek ograničena i slabo zastupljena. OLHDF osigurava najpovoljniji fiziološki profil uklanjanja srednjih i velikih molekula, te poboljšanje brojnih patoloških stanja koja pogađaju bolesnike liječene hemodijalizom. Zato OLHDF predstavlja nov korak prema zlatnom standardu u liječenju dijalizom.
[Long term survival patient on hemodialysis--case report]
Acta medica Croatica : c̆asopis Hravatske akademije medicinskih znanosti, 2012
The mortality of chronic kidney disease patients is very high. Patients on chronic renal replacement therapy are also et very high mortality risk. Nevertheless, by the advance in renal replacement therapy the surveillance of these patients could be long with reasonable quality of life. The present a patient on renal replacement therapy for more than 38 years. Our patient was born in 1946. Twenty years later acute glomerulonephritis was diagnosed and he was treated with corticosteroid therapy for four years. Despite treatment his renal function deteriorated and haemodialysis was started in 1974. At that time, the haemodialysis regime was 12 hours two time per week and Kill dialyzer were used. Bicarbonate dialysis was introduced in 1984. Last 15 years our patient is on the hemodiafiltration. The treatment by erythropoietin was started in 1993. During this 38 years, he received two cadaveric kidney transplants. The first transplantation was in December 1974 in our hospital. Few days af...
Zbrinjavanje bolesnika s masivnim krvarenjem u Općoj bolnici Zadar
2020
Zbrinjavanje politraumatiziranih bolesnika i bolesnika s hemoragijskim šokom predstavlja stručni i organizacijski izazov za osoblje hitnih službi. Preživljavanje takvih bolesnika ovisiti će o brzoj dijagnostici, kirurškoj kontroli krvarenja i agresivnoj nadoknadi volumena krvnim pripravcima. U našem radu prikazali smo slijed postupaka zbrinjavanja bolesnika s masivnim krvarenjem, uz primjenu protokola masivne transfuzije, čime se ubrzava doprema odgovarajuće vrste i količine krvnih pripravaka, uz istovremeno smanjenje potencijalnih nuspojava. No, uvođenje takvoga protokola u praksu zahtijeva značajne organizacijske napore, te dodatnu edukaciju osoblja koje sudjeluje u zbrinjavanju ozlijeđenih bolesnika. Svi navedeni postupci prilagođeni su organizaciji, ustroju i uvjetima u Općoj bolnici Zadar, a prilog su kvalitetnijem zbrinjavanju politraumatiziranih bolesnika, kao i drugih bolesnika u hemoragijskom šoku, poput bolesnika s obilnim gastrointestinalnim krvarenjem, opstetricijskim, ginekološkim i općenito masivnim perioperacijskim krvarenjem.
[Approach to Patients with Gastrointestinal Bleeding]
Acta medica Croatica : casopis Hravatske akademije medicinskih znanosti, 2015
In the developed Western countries, despite the accumulation of knowledge about the causes and treatment of gastrointestinal bleeding, as well as the experience of gastroenterologists-endoscopists using sophisticated endoscopic devices, the number of hospitalizations and mortality rates has not declined as expected. The most likely explanations are the following: aging population, increased prevalence of alcoholic liver cirrhosis, gastroesophageal reflux disease and obesity, Helicobacter pylori antibiotic resistance, using dual anti-aggregation therapy, anticoagulants, and excessive use of nonsteroidal anti-inflammatory drugs. The aim of this paper is to show the incidence and the most common signs and symptoms of gastrointestinal bleeding. The aim is also to present initial clinical evaluation, diagnostic methods, the main causes of gastrointestinal bleeding, endoscopic hemostatic modalities and treatment of bleeding from the upper and lower gastrointestinal tract. Using the MEDLIN...
Vojnosanitetski pregled, 2006
Background/aim: Delivered dialysis dose has a cumulative effect and significant influence upon the adequacy of dialysis, quality of life and development of co-morbidity at patients on dialysis. Thus, a great attention is given to the optimization of dialysis treatment. On-line Clearance Monitoring (OCM) allows a precise and continuous measurement of the delivered dialysis dose. Kt/V index (K = dialyzer clearance of urea; t = dialysis time; V = patient's total body water), measured in real time is used as a unit for expressing the dialysis dose. The aim of this research was to perform a comparative assessment of the delivered dialysis dose by the application of the standard measurement methods and a module for continuous clearance monitoring. Methods. The study encompassed 105 patients who had been on the chronic hemodialysis program for more than three months, three times a week. By random choice, one treatment per each controlled patient was taken. All the treatments understood...
Acta Medica Croatica, 2014
Prema dostupnoj literaturi 18 % do 80 % bolesnika na dijalizi ima neki oblik nutritivnog deficita. Cilj rada bio je analizirati nutritivni status bolesnika koji se liječe postupcima hemodijalize (HD) te analizirati primjenjivost mjerenja masnog tkiva (FAT) kaliperom. Ispitanici su bili bolesnici koji se liječe postupcima redovite HD duže od šest mjeseci (129 bolesnika). Razdoblje praćenja trajalo je šest mjeseci. Za procjenu nutritivnog statusa koristili smo suhu tjelesnu težinu (STT), indeks tjelesne mase (ITM), mjerenje FAT-a kaliperom, mjerenje opsega mišića nadlaktice (OMN) te određivanje serumskih albumina i kolesterola. Analizirajući učinkovitost mjerenja FAT-a preko kožnog nabora kaliperom, uočili smo da je FAT dobiven kaliperom pokazao statistički značajnu pozitivnu korelaciju s drugim pokazateljima stanja uhranjenosti, s ITM-om (r = 0,364; p<0,0001), STT-om (r = 0,206; p = 0,005) i OMN (r = 0,399; p<0,0001). Isto tako, FAT je pokazao statistički značajnu pozitivnu korelaciju s vrijednostima serumskih albumina (r = 0,299; p = 0,01) i kolesterolom (r = 0,225; p = 0,002). Nije bilo statistički značajne korelacije između duljine trajanja HD i FAT-a (p=NS). Zaključujemo da je za redovitu procjenu nutritivnog statusa važno da je metoda koju primjenjujemo što učinkovitija, preciznija, brza, uz što manje ekonomsko opterećenje. Iz vlastitog iskustva možemo ustvrditi da je mjerenje FAT-a kožnim naborom s kaliperom primjenjiva, brza i jeftina metoda koja se može koristiti u svakodnevnoj kliničkoj praksi.