Transmedijske funkcije filmskih stilskih figura i jezičnih odstupanja od norme u informativnim televizijskim emisijama (original) (raw)

Supervizijski Stil I Komunikacijski Procesi U Superviziji Iz Perspektive Supervizora

hrcak.srce.hr

The basic method of the developmental-integrative supervision is a professional dialog requiring developed communication skills of supervisors and supervisees. The paper presents a qualitative research primarily aimed at gaining insight into impressions and ideas of licensed supervisors on the importance of the communication process in supervision. Specific questions were devised to gather information on skills and knowledge supervisors consider necessary for quality supervision work, their interpretation of own communication style in supervision and dilemmas they face during supervision. Eight licensed supervisors with long practical experience participated in the research. Data were collected through semistructured interviews while qualitative analysis was used in the data processing. The interviewed supervisors described their viewpoints on the importance of the communication process and style in supervision in various modes, simultaneously defining their personal communication styles. Supervisors incorporate in their work a part of their life experience, value system and personal style, and further build on it their education on various psychotherapy approaches or supervisor trainings. By integrating those elements supervisors develop their specific supervisor styles.

Periferno u hrvatskom jeziku, književnosti i kulturi

2019

W konferencji uczestniczyło ponad 100 osób z kraju i zagranicy (Chorwacja, Czarnogóra, Czechy, Irlandia, Niemcy, Ukraina, Węgry). Wygłoszono 80 referatów. W prace organizacyjne aktywnie włączyli się również studenci Instytutu Filologii Słowiańskiej. Wszystkim osobom zaangażowanym w projekt składamy serdeczne podziękowania.

Značajke virtualnosti u medijima za prijenos tradicionalnih poruka

Medianali Znanstveni Casopis Za Medije Novinarstvo Masovno Komuniciranje Odnose S Javnostima I Kulturu Drustva, 2012

The new media by their features in today's (virtual) culture, offer two options in the communicating of traditional messages. These are either the virtual identity (virtuality) or simulation. The terms "digitality", "multimedia", "interactivity" and "hypermediality" are recognized through analysis of literature as the dominant features of computer-mediated media which are different from other electronic media and therefore deserve the guideline 'New Media' at the turn of the twentieth to the twentyfirst century. The article defines the features of virtual reality in order to show what the medium of virtual museums should look like. The author uses formal content analysis on a sample of fifteen community virtual museums to discover which of them communicate virtual identity, and which are just simulating it. After processing the material on the internet it was observed that a number of museums are not eligible to be called virtual, but are rather at the level of electronic newsletters and digital museums.

Translation and Analysis of the Film Ma Folie by Andrina Mračnikar

2021

Prevođenje je oduvijek, a poglavito u 21. stoljeću, neophodan proces za ljudski rod. Ono omogućava povezivanje i razumijevanje različitih jezika kultura. Razvojem tehnologije, digitalnih vještina i filmske industrije, u posljednjih se nekoliko desetljeća posebice razvija tzv. audiovizualno prevođenje, u koje se ubraja prijevod filmova i serija te računalnih igara i karaoka. Unutar samog audiovizualnog prevođenja moguće je razlikovati nekoliko kategorija koje se prema načinu prevođenja i korištenim tehnikama međusobno razlikuju. Jedna od najzastupljenijih vrsta audiovizualnog prevođenja je podslovljavanje, odnosno titlovanje, čije su temeljne odrednice prostorno i vremensko ograničenje. Prevoditelj je kod podslovljavanja dužan poštovati ta ograničenja, inače bi moglo doći do nerazumijevanja određene scene. Uz to se kod podslovljavanja audiovizualni prevoditelj koristi čitavim nizom tehnika i metoda kako ne bi prekoračio broj znakova u zadanom vremenu, poput redukcije, izostavljanja, ...

Hrvatski standardni jezik i narativne prakse među Hrvatima u Vojvodini

Tabula, 2018

Teorijsko polazište rada su osnovne postavke kognitivne lingvistike i suvremena teorija identiteta koja ide u smjeru dekonstruiranja esencijalističkog pristupa pojmu te idenititet promatra kao narativ. Rad donosi pogled na identitet kao konstrukt u formi narativa pri čemu su neki segmenti identiteta (npr. nacionalni identitet) rezultat pounutrenja narativa koje proizvodi i održava društvo odnosne neke njegove instance. Uloga jezika u konstrukciji narativa je dvostruka i ovaj rad istražuje ulogu jezika u konstrukciji nacionalnog identiteta kod pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Također, rad donosi neke osnovne narative koji se proizvode od strane političkih predstavnika hrvatske manjinske zajednice. Ključne riječi: identitet, narativ, konstrukcija identiteta, jezik i identitet, nacionali identitet, Hrvati u Srbiji Uvod U radu ćemo identitet, prema suvremenoj teoriji identiteta (McAdams 2006), promatrati kao priču odnosno narativ koji nastaje kao odgovor na pitanje Tko sam ja?. Ta priča velikim dijelom izrasta iz iskustva. S druge strane nacionalni je identitet, također konstrukt, narativ, koji dijelom osobnoga identiteta postaje internalizacijom narativâ o nacionalnosti koje stvara društvo.