Places of Contact (original) (raw)
Related papers
2013
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava kao temeljni instrument Vijeća Europe za zaštitu građanskih i političkih prava ne jamči pravo na zdravstvenu zaštitu. Međutim, Europski sud za ljudska prava široko tumači Konvencijska prava, te je unutar konteksta članaka 2., 3. i 8. Konvencije dao određene naznake da bi se mogao početi baviti i pitanjem zdravstvene zaštite. U ovom radu bit će analizirani predmeti u kojima se Sud bavio pitanjem prava na zdravstvenu zaštitu kao i stajalište Suda u takvim predmetima. Za razliku od Konvencije, Europska socijalna povelja jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u članku 11., te ga vrlo iscrpno i detaljno uređuje. Nakon prikaza prava na zdravstvenu zaštitu kako je zajamčeno i Konvencijom i Europskom socijalnom poveljom, u radu zaključujem kako se pitanje prava na zdravstvenu zaštitu treba prepustiti Europskom odboru za socijalna prava. Ključne riječi: članci 2., 3. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava; pravo na zdravstvenu zaštitu; članak 11. Europske socijalne povelje.
Nove oblike razmerij in njihove posledice
2014
Povzetek rezultatov te raziskave, ki temelji na ustvarjanju prijateljstva med nastajajočimi odrasli v pozni moderni na Hrvaškem so, da le-ta niso poenoten pojav, vendar kompleksen, katerega značilnosti in funkciji sta odvisni od vrste njegove družbene prakse. Ugotavljamo tudi, da je prijateljstvo visoko specializiran družbeni pojav, ki so ga se naraščajoči odrasli, uspešno naučili obvladali refleksivno.
Opuscula Archaeologica, 2014
Jezik je jedna od temeljnih odrednica čovjeka i utkan je u sve domene ljudskosti. Nemoguće je zamisliti ijedno suvremeno ljudsko društvo (kao ni mnoge civilizacije, društva i zajednice u prošlosti) a da se ne dotaknemo pitanja vezanih uz jezik. Stoga ne čudi da se pitanjima o pojavi i razvoju komunikacije, govora i jezika bave mnoge struke. Primjerice, Aristotel je kao jednu od osnovnih razlika između čovjeka i životinjskog svijeta pronalazio u jeziku i našoj sposobnosti prenošenja misli putem ovog medija (vidi Barner 1984). Cilj ovog rada je na temelju odabrane građe (komparativne studije čovjekolikih majmuna, anatomije, fosilne građe, ostataka materijalne kulture, kao i suvremenih genetičkih istraživanja) pokušati proniknuti u pitanje kada se javljaju određeni aspekti onoga što običavamo nazivati "modernim jezikom". Znanstvenici se uglavnom u razmišljanjima o evoluciji jezika priklanjaju ili modelu prema kojem jezik ima dugu evolucijsku prošlost i prema kojem se određeni aspekti (komunikacijski, govorni i jezični) javljaju u različito vrijeme, te modelu prema kojem se "moderan jezik" javlja saltacijski, u sklopu evolucijskog paketa "moderniteta" (koji uključuje i druge aspekte "modernog" ponašanja, modernu anatomsku građu, te nerijetko u raspravama ima i taksonomski značaj). Stoga je osnovno pitanje kojim ćemo se baviti u radu zapravo suprotstavljanje ovih dvaju pristupa, koje bi, koristeći se rječnikom evolucijske biologije mogli nazvati postupnim, darvinističkim modelom s jedne strane, te saltacijskim modelom, s druge strane. Namjera nam nije bila nije donijeti detaljan pregled svih razmišljanja i teorija o pojavi jezika, niti o pojavi pojedinih jezičnih skupina, kao ni detaljno raspravljati o načinu komunikacije koji je prethodio pojavi vokalne komunikacije kao osnovnog načina jezične komunikacije čovjeka (iako ćemo se nakratko dotaknuti i tih pitanja). Materijali i metode U radu polazimo od hipoteze da su se svi, ili gotovo svi, aspekti modernog jezika (i govora kao osnovnog modaliteta jezika) javili otprilike u isto vrijeme (u skladu sa saltacijskim modelom). U provjeri navedene hipoteze služit ćemo se prvenstveno objavljenim rezultatima istraživanja komunikacije i jezičnih sposobnosti naših najbližih evolucijskih rođaka, čovjekolikih majmuna, komparativnom anatomijom morfoloških kompleksa vezanih uz govor i jezik (posebice mozak i vokalni trakt), raspoloživom fosilnom građom plemena hominini (rodovi Australopithecus i Homo), materijalnom ostavštinom kao
Dijalog Između Graditeljskog Nasleđa – Proces U Toku
Zbornik radova Građevinskog fakulteta, 2015
Proces integracije starog i novog je jedan od najosetljivijih i složenih problema sa kojima se suočavaju ljudi u oblasti zaštite kulturnog nasleđa. Ovo uključuje organizovanje delova (ili elemenata) u jednu celinu (ili strukturu) koja radi harmonično u postizanju zajedničkih ciljeva, odnosno koja uključuje harmoniju između pojedinčnih i opštih oblika. Proces integracije je suština arhitektonskog stvaralaštva, jer još praistorijski čovek se potrudio da uspostavi nešto što je više nego samo dom, a dva sukcesivno podignuta doma već počinju da stvaraju integrativni proces. Tokom istorije, proces integracije starog i novog bio je uglavnom nenametljiv, s obzirom da je sproveđen u dužem vremenskom periodu i nije uvek bilo uvođenja nekih radikalnih kontrasta. Zgrade su nicale jedna za drugom, ali gotovo nikada na identičan način. Međutim, one su bili slične po obliku, materijalima, izgradnji i stilskim karakteristikama. Po pravilu, značajne promene i implementacije novih ideja, koje su se znatno razlikovale od starih-posebno u pogledu stila-nailazile su na otpor većine, ali su prihvatane kada je njihov broj dostizao kritičnu masu, ili kada su javno bile hvaljene od arbitara mode. U brojnim slučajevima, originalni načini gradnje su nastavljeni u periodima potpuno različitih stilskih opredeljenja. Danas je interpretacija integracije starog i novog poprimila oblik vizuelnog diskursa i postoji nekoliko mišljenja koja funkcionišu paralelno, sa varijantama rešenja koja se kreću od kopiranja starih zgrada, onih koje su nestale sa te lokacije ili su se nalazile u okolini, zatim kroz primenu asocijativnog metoda, sve do stvaranja fizičkog kontrast,čime se otvara mogućnost prostornih ekscesa. Ključne reči: graditeljsko nasleđe, proces integracije, asocijativni metod, metod kontrasta, eksces u prostoru. DIJALOG IZMEĐU GRADITELJSKOG NASLEĐA-PROCES U TOKU Rezime: Interpretacija integracije starog i novog poprimila je oblik vizuelnog diskursa i postoji nekoliko mišljenja koja funkcionišu paralelno, sa varijantama rešenja koja se kreću od kopiranja starih zgrada, zatim kroz primenu asocijativnog metoda, sve do stvaranja fizičkog kontrast, čime se otvara mogućnost prostornih ekscesa.
Preventivna arheologija i zaštita arheološkog nasleđa, 2023
Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara osnovni je pravni akt na temelju kojeg se provodi zaštita kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj. Nadležno tijelo za provođenje navedenog zakona je Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija sa svojih devetnaest konzervatorskih odjela organiziranih prema županijama. Posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra najvažniji su pravni akt kojim konzervatori štite kulturna dobra. Troškove zaštitnog arheološkog istraživanja snosi investitor radova. Obim i vrsta zaštitnog arheološkog istraživanja ovise o razini istraženosti i saznanja o arheološkom nalazištu koje se nalazi u obuhvatu planiranih građevinskih radova te karakteru tih radova. Najsloženija zaštitna arheološka istraživanja propisuju se u slučaju strateških investicijskih i drugih značajnijih projekata. Kod takve izgradnje prvo se provodi arheološki terenski pregled i kontrolni ili probni rovovi, a u slučaju pozitivnih rezultata, na izabranim pozicijama se nalaže izvođenje zaštitnog arheološkog iskopavanja. Kod građevinskih radova u zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama i arheološkim zonama, na lokacijama gdje postoji mogućnost pronalaska arheoloških nalaza i struktura, propisuje se zaštitno arheološko iskopavanje ili arheološki nadzor. Za građevinske radove na prostoru zaštićenih arheoloških nalazišta redovno se propisuje zaštitno arheološko iskopavanje te je ondje, kao i u slučaju arheoloških zona, svaka izgradnja podređena rezultatima provedenog arheološkog iskopavanja. Na području Šibensko-kninske županije najobimnija zaštitna arheološka iskopavanja provedena su u sklopu europskih projekata na zaštićenim kulturnim dobrima. Izdvajaju se zaštitno arheološko iskopavanje na tvrđavi sv. Ivana u Šibeniku u sklopu projekta revitalizacije područja tvrđave te Kninskoj tvrđavi i Kulturno-povijesnoj cjelini Knina u sklopu Interevencijskog plana Grada Knina.