Intensive care therapy during the pandemic in 2020 and beyond: Mnemonics can help (original) (raw)
Related papers
Sedation of critically ill patients in intensive care units: What's new?
Galenika Medical Journal
Sedation of critically ill patients is a highly important therapeutic aspect in Intensive Care Units (ICUs). Numerous studies have demonstrated that a sedated (calm) patient compared to an unsedated (restless, agitated, delirious) one achieves better treatment outcomes, fewer complications, shorter duration of mechanical lung ventilation, reduced ICU stay, shorter hospitalization, and lower mortality. The fundamental rule is to first ensure analgesia, followed by sedation. Shallow sedation is recommended to maintain patient cooperation, while deep sedation should be avoided except in specific clinical situations such as severe brain trauma or acute respiratory distress syndrome. Monitoring sedation in the ICU is mandatory, and for this purpose, simple scales such as the Richmond Agitation Sedation Scale (RASS) or the Riker Sedation-Agitation Scale (RSAS) are recommended. There is a wide range of medications available, each with advantages for specific clinical situations, but genera...
Rana Intervencija I Podrška Kod Poremećaja Iz Spektra Autizma
2019
This presentation will focus on evidence-based Early Years practices that support children with autism. Karen will discuss specific ways in which Early Years practitioners can promote a culture and ethos of inclusivity, and support all children to learn. Karen will present a framework for Good Autism Practice in the Early Years. This framework is derived from an analysis of current research, practice and policies about the learning needs of autistic children. Karen will give practical and research-based guidance on the preconditions for inclusive practice, as well as the tasks, outcomes and specialist teaching principles that practitioners need to focus on when working with autistic children. Karen' s presentation will draw out the importance of understanding the lived experience perspective of autistic people. She will make a strong case for challenging the ' outside in' perspective, which is linked to a deficit focussed model of disability, as this often means that attention is given to interventions which target the reduction of autistic behaviours while losing sight of broader educational goals. The presentation will outline dimensions of practice that are common to all learners, whilst drilling down into distinctive approaches for autistic learners. Karen will draw out the different needs of autistic children in relation to social communication, social understanding, interests and information processing, and sensory processing. Her argument is that unless there is a pedagogical and curriculum response to these needs, children' s academic and well-being development will suffer. As these group differences vary considerably from individual to individual, the presentation will draw on real-life examples to explore how to personalize the learning environment for children on the autism spectrum. Participants will have the opportunity to reflect on their own experience and practice, and to be involved in generating plans and ideas for children they work with.
Zadovoljstvo Poslom Pomagačkih Profesija U Bolničkom I Zatvorskom Sustavu
2015
Iako neke zemlje provode nacionalna istraživanja zadovoljstva poslom, istraživanja unutar pojedinih struka još su uvijek malobrojna, nedostatna i nesustavna. Mada postoji izvjestan broj istraživanja zadovoljstva zaposlenika poslom pomagačkih profesija u bolničkom i zatvorskom sustavu, nisu pronađena ona koja bi tražila razlike među njima. Cilj rada je ispitati zadovoljstvo poslom zaposlenika pomagačkih profesija (socijalnih pedagoga, rehabilitatora, logopeda, socijalnih radnika, psihologa i pedagoga) koji rade u bolničkom i zatvorskom sustavu i utvrditi razlike među njima.. Istraživanjem je obuhvaćeno 180 ispitanika (112 iz bolničkog i 68 iz zatvorskog sustava). Podaci su prikupljani upitnikom Job-Satisfaction Survey (Spector, 1985) i obrađeni metodama deskriptivne statistike i t-testom za nezavisne uzorke temeljem ranije dobivenih faktora na Upitniku. Rezultati pokazuju da su nekim aspektima posla najviše zadovoljni (primjerice, nadređenima, suradnjom) odnosno nezadovoljni (primjerice plaćom) ispitanici oba uzorka, a u nekim aspektima se njihovo zadovoljstvo značajno razlikuje u pravcu nižeg zadovoljstva zaposlenih u zatvorskom sustavu. Kako se dobivene razlike mogu pripisati nekim objektivnim obilježjima posla karakterističnim za sustave u kojima rade, ali i subjektivnim obilježjima samih pomagača, nedostatna istraženost tih čimbenika predstavlja potencijal za buduće znanstveno-istraživačke projekte.
Serbian Journal of Anesthesia and Intensive Therapy, 2021
Specijalizacija anesteziologije se razvija u pravcu perioperativne medicine. Tradicionalna uloga anesteziologa u preoperativnoj pripremi bolesnika, održavanju vitalnih funkcija i obezbeđivanju anestezije i amnezije tokom operativnog postupka proširena je u druge oblasti lečenja bolesnika koje se odvijaju van operacione sale. Postoje velike razlike između pojedinih zemalja, gradova, pa čak i bolnica u postojećoj infrastrukturi, tehničkim i tehnološkim mogućnostima, postojećem broju medicinskog osoblja, nastavnika i mentora, kao i mogućnostima obrazovanja. Propisani evropski standardi za specijalizaciju anesteziologije, terapije bola i intenzivnog lečenja postavljaju osnovnu strukturu programa, koji može da se prilagodi obrazovnim sistemima u različitim zemljama. Standardi polaze od savremenog obrazovnog koncepta, obrazovanja zasnovanog na ciljevima ili kompetencijama. Pravilnikom o specijalizacijama i užim specijalizacijama zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika, definisana je organizacija specijalizacije iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog lečenja u Srbiji. Naš pravilnik još uvek nije usaglašen sa evropskim standardima. Trebalo bi da kao društvo definišemo kompetencije koje specijalisti anesteziologije i intenzivnog lečenja treba da steknu tokom školovanja. Prema tom cilju bi trebalo da usmerimo i svoj obrazovni program, koji bi bio transparentan, pravedan, pouzdan i prepoznatljiv van granica naše zemlje.
Engrami, 2020
• br. 1 68 Kratak sadržaj U radu su opisani pojam humora, psihološki aspekti i teorije koje ga objašnjavaju, kao i povezanost humora sa mentalnim zdravljem. Prikazano je nekoliko različitih terapijskih pristupa koji uključuju humor u svoje intervencije, uz opis teorijskih pojmova na kojima počivaju i tehnika koje koriste. Zaključeno je da humor može biti dragoceno terapijsko sredstvo koje menja perspektivu, izaziva povišenje pozitivnog afekta i raspoloženja i dovodi do promena u ponašanju. Međutim, iako potencijalno produktivan, treba ga primenjivati oprezno-uvek u empatičnoj, podržavajućoj atmosferi, uz stalni monitoring oko vrste humora, potreba klijenta i specifičnosti situacije u kojoj se nalazi. Humor u terapijskom procesu je usmeren na nepoželjne osobine i ponašanja, ali nikada na osobu.