Uloga klatrina u infekciji adenovirusnim vektorima tipa 5, 26 i 35 (original) (raw)
Related papers
Piogeni Jetreni Apsces Uzrokovan Bakterijom Klebsiella Pneumonia
Acta Medica Croatica, 2013
Uvod Najčešći uzročnici piogenog jetrenog apscesa u Europi su Escherichia coli, Streptococcus spp. ili Staphylococcus spp., dok Klebsiella pneumoniae prevladava u jugoistočnoj Aziji uz porast incidencije u Sjevernoj Americi. Bolesnici koji obolijevaju od piogenog jetrenog apscesa obično su starije životne dobi te boluju od maligne bolesti, bilijarnih abnormalnosti ili dijabetesa (1-11). Početkom dvadesetog stoljeća liječenje piogenog jetrenog apscesa sastojalo se isključivo od otvorene kirurške incizije i drenaže jetrenog apscesa (8,12). S otkrićem antibiotika te razvojem kompjutorizirane tomografije (CT) i ultrazvučne dijagnostike, ultrazvučno kontrolirana aspiracija i drenaža apscesa uz antibiotsku terapiju postale su metode izbora liječenja piogenog jetrenog apscesa (12-17). Kirurška incizija i drenaža ostaju rezervirane za liječenje komplikacija te u slučaju neuspjele ili neizvedive aspiracije i drenaže pod kontrolom ultrazvuka (multilokularnost jetrenog apscesa, nepovoljni anatomski položaj, ruptura jetrenog apscesa, komunikacija apscesne šupljine s bilijarnim stablom, povišene razine ureje, kreatinina i serumskog bilirubina) (15-22). U slučaju piogenog jetrenog apscesa i sumnje na neoplazmu ili prisutnost hepatolitijaze indicirana je resekcija jetre (17). Prikaz bolesnika Šezdesetogodišnji bolesnik je premješten u našu ustanovu iz Klinike za zarazne bolesti u Zagrebu; septičan, s bolovima pod desnim rebrenim lukom, mikrobiološki dokazanom Klebsiella pneumoniae iz hemokulture te ultrazvučno postavljenom dijagnozom piogenog jetrenog apscesa, koji nije reagirao na provedenu antibiotsku terapiju. Nakon prijma se učinilo laboratorijsku, UZV i MSCT obradu abdomena. Nađeni su
The aim of this study was to examine mutagenic activity of four commercially available gutta-percha solvents by means of the Salmonella/ microsome assay. The examined solvents were: chloroform, orange oil, eucalyptus oil and halothane in amounts of 10 μl, 30 μl, 50 μl, 100 μl and 200 μl. Standard plate incorporation Ames test was preformed by using two tester strains of Salmonella typhimurium, TA 98 and TA 100, with metabolic activation of S9. The results showed toxicity of eucalyptus oil in all aliquots, orange oil in aliquots of 50 μl and above and chloroform in aliquots of 100 μl and 200 μl, but all four substances responded negative to the Ames test. These results indicate that the tested solvents do not possess mutagenic activity toward the Salmonella strains used.
Zastupljenost bakterija roda Haemophilus u uzorcima iz mokraćnog i genitalnog sustava
2010
Cilj istraživanja: Odrediti prevalenciju, te antimikrobnu osjetljivost sojeva bakterija Haemophilus influenzae i H. parainfluenzae iz uzoraka mokraćnog i genitalnog sustava. Metode: Sojevi bakterija roda Haemophilus spp. identificirani su API NH sistemom, a osjetljivost im je ispitana Kirby-Bauer disk difuzijskom metodom. Rezultati: Iz ukupno 180.415 uzoraka iz urogenitalnog sustava izolirano je 50 (0,03%) sojeva H. influenzae, te 14 (0,01%) sojeva H. parainfluenzae. Kao uzročnici IMS-a, bakterije H. influenzae i H. parainfluenzae izolirane su u značajnom broju (≥10 4 CFU/ml) u uzorcima mokraće djevojčica do 15 godina u 13 (0,88%), odnosno dva slučaja (0,13%), a kod dječaka samo u jednoj epizodi (0,11%) IMS-a (H. influenzae). Kod osoba fertilne dobi, kao uropatogen u uzorcima mokraće, nađena je bakterija H. influenzae kod pet (0,04%) žena, te tri (0,21%) muškarca. Kao uzročnik vulvovaginitisa, bakterija H. influenzae izolirana je kod četiri (5,63%), a bakterija H. parainfluenzae kod dvije (2,82%) djevojčice. Kod osoba fertilne dobi bakterija H. influenzae u velikom broju izolirana je iz 10 (0,49%) obrisaka cerviksa, te devet (1,74%) uzoraka osoba muškog spola, dok je bakterija H. parainfluenzae izolirana iz sedam (1,36%) uzoraka osoba muškog spola. Opaženo je da se u fertilnoj dobi H. parainfluenzae statistički značajno češće nalazi u urogenitalnom sustavu osoba muškog spola (p<0,01). Ispitivanjem osjetljivosti sojeva H. influenzae i H. parainfluenzae uočena je značajna rezistencija oba patogena jedino na kotrimoksazol, 26,0%, odnosno 42,9%. Zaključak: U etiologiji infekcija mokraćnog sustava dječje dobi, genitalnog sustava žena fertilne dobi, te muškaraca s epidimitisom i/ili orhitisom, važno je razmišljati i o ovim rijetkim i kultivacijski zahtjevnim bakterijama.
Uloga virusa u nastanku malignih tumora kod ljudi The role of viruses in human carcinogenesis
2011
Sažetak. Procjenjuje se da virusne infekcije pridonose nastanku 15-20 % svih malignih tumora ljudi. Kao obligatorni intracelularni paraziti, virusi kodiraju proteine koji reprogramiraju signalne puteve odgovorne za kontrolu proliferacije, diferencijacije, smrti stanice, genomskog integriteta, kao i prepoznavanja od strane imunološkog sustava. Virusni sustavi podržavaju koncept da je za razvoj tumora potrebna akumulacija međusobno povezanih događaja. Virusi koji su do sada prihvaćeni kao etiološki čimbenici ljudskih malignoma uključuju hepatitis B virus, Epstein-Barr virus, humani papiloma virus, virus leukemije ljudskih T-stanica, hepatitis C virus, te još nekoliko ljudskih onkogenih virusa. Obično protekne niz godina od infekcije do razvoja tumora i većina inficiranih osoba ne razvije rak, iako imunološki kompromitirane osobe pokazuju veći rizik za nastanak tumora povezanih s virusima. Malo je vjerojatno da je virus sam dovoljan da transformira normalnu stanicu u tumorsku. Vjerojatnija je mogućnost da kombinirano djelovanje virusnih proteina i mutacije staničnih gena zajedno vode tumorogenezi.
Prijelom klavikule u djece – okolnosti i uzroci nastanka
Lijec̆nic̆ki vjesnik, 2015
Sa`etak. Prijelomi klju~ne kosti u djece dva su puta ~e{}i nego u odraslih i ~ine 10-15% svih prijeloma dje~je dobi. Velika pojavnost ovog prijeloma opravdava propitivanja o okolnostima i uzrocima nastanka, odnosno lokacijama na kojima se djeca ozlje|uju. U radu se analizira 256-ero djece s prijelomom klavikule lije~ene u razdoblju od 2008. do 2013. godine. Na~in, uzrok i mjesto ozljede kodirani su MKB-10 klasifikacijom s pomo}u {ifara vanjskih uzroka pobola. Prema okolnostima, svi prijelomi klavikule nastali su u okolnostima nenamjernog ozlje|ivanja. Vanjski uzroci pripadaju jednoj od dvije podskupine: {ifre (V01-V99) ozljede u prometu ili {ifre (W00-X59) nezgode i nesre}e. U prometu je prijelome zadobilo 24-ero (9,4%), a u nezgodama 232-je (90,6%) djece. Od prijeloma nastalih nezgodom u 204-ero djece prijelom je izazvan padom (W00-W19), 123-je njih palo je u razini, a 81 dijete s visine. Izravni udarac druge osobe ili udarac tupim predmetom bili su uzrok prijelomu kod 28-ero djece. Prema mjestu na kojem su prijelomi nastali, dominiraju ozljede zadobivene kod ku}e, zatim na ulici pa ozljede na rekreacijskome mjestu, a najmanju skupinu ~ine ozljede u {koli ili vrti}u. Bicikl je uzrok nastanka prijeloma klju~ne kosti u 48-ero djece i ~ini 18,7% svih prijeloma klavikule u na{e djece. Od 256-ero djece njih 47-ero (18,4%) prijelom je zadobilo u sportskim aktivnostima: na nogometu 30-ero, na borila~kim sportovima (hrvanje, judo, karate) 10-ero, na hokeju troje, na ko{arci i gimnastici po dvoje djece. Pred{kolska djeca naj~e{}e se ozlje|uju dok se za njih doma skrbe roditelji. [kolska su djeca za trajanja {kole primjereno za{ti}ena, a izvan {kole i dalje ~esto stradavaju u prometu i sportskim aktivnostima. U adolescenata naj~e{}e su ozljede u prometu i na cesti (vo`nja bicikla), slijede sportske, a ozljede kod ku}e tek sporadi~no.
Uloga pridjeva u hrvatskome medicinskom nazivlju
2022
Ana Ostroški Anić rođena je u Našicama 1980. godine. Diplomirala je 2005. engleski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2015. doktorirala na poslijediplomskom doktorskom studiju lingvistike disertacijom Kognitivnolingvistička analiza engleskih i hrvatskih figurativnih konstrukcija u zrakoplovnom jeziku. Od veljače 2008. radi na Zavodu za aeronautiku Fakulteta prometnih znanosti kao znanstvena novakinja prof. dr. Maje Bratanić, s kojom u listopadu 2009. prelazi u Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje na Odjel za opće jezikoslovlje. Od 2019. zaposlena je na mjestu znanstvene suradnice. Sudjelovala je na više znanstvenih i stručnih projekata iz područja terminologije i kognitivne lingvistike. Od siječnja 2013. do studenoga 2014. bila je suradnica na hrvatsko-francuskom bilateralnom projektu Terminologija i stručno prevođenje za međukulturni dijalog i specijaliziranu komunikaciju (COGITO). Od 2014. do 2017. sudjelovala je kao istraživač na projektu Repozitorij metafora hrvatskoga jezika (HRZZ) voditeljice dr. sc. Kristine Štrkalj Despot, a od prosinca 2015. do 2018. na projektu Conmusterm-Problemi temeljnoga suvremenoga glazbenog nazivlja u Hrvatskoj (HRZZ) voditelja akademika Nikše Gliga. Bila je suradnica na pet projekata u okviru programa Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja (Struna, HRZZ). Voditeljica je uspostavnoga istraživačkog projekta Dinamičnost kategorija specijaliziranoga znanja (DIKA) koji financira Hrvatska zaklada za znanost (2018.-2023.) te voditeljica projekta Semantički okviri u hrvatskom jeziku (2022.-2025.), koji se provodi u okviru osnovne djelatnosti Instituta. Objavila je samostalno ili u suautorstvu šest knjiga i više znanstvenih i stručnih radova. Sudjelovala je izlaganjima na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima te se stručno usavršavala u području terminologije, leksikografije i engleskoga zrakoplovnog jezika. Članica je nekoliko domaćih i međunarodnih lingvističkih i terminoloških udruženja te COSTove akcije Nexus Linguarum iz područja povezanih jezičnih podataka. U tehničkom odboru HZN/TO 37 Hrvatskoga zavoda za norme jedna je od predstavnika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 2010. godine. Od studenoga 2014. do studenoga 2018. bila je članica Odbora Europskoga terminološkog udruženja (EAFT), krovne europske terminološke organizacije.
Kronična Rana - Posljedica Endogene Bolesti
2015
Nutricionističko savjetovaliste Biomedical plus d.o.o. , Rijeka, Hrvatska Uzroci nastanka rana na donjim ekstremitetima su mnogobrojni ali najčešći je razlog insuicijencija krvožilnog sustava. Veliki problem u dijagnostici i liječenju čini upravo onaj mali postotak, odnosno uzroci koji nisu vaskularne etiologije. Zato je poznavanje diferencijalne dijagnoze, a ne samo tehnike liječenja, vrlo bitan faktor za pravilno zbrinjavanje rana. Kronične rane mogu nastati u sklopu mnogih sistemskih i metaboličkih bolesti te je zato široka diferencijalna dijagnoza i usmjerena dijagnostika jedini pravi put u otkrivanju uzroka necjeljenja "ispravno" liječene rane. nedostatak većine vitamina, posebno vrste DeKA (topivi u lipidima) izazivaju promjene na koži, koje mogu dovesti do rana, ako tijelo iz prehrane ili suplementacije ne dobije potrebne nutrijente. Sve se više počinje koristiti itokemijska adjuvantna terapija koja sinergijski djeluje na ubrzanje zacjeljivanja rana, a holistički pristup bolesniku ima neprocjenjivu ulogu.
Primena Testa Direktnog Kontakta U Ispitivanju Citotoksičnosti Stomatoprotetskih Akrilata
Acta medica medianae, 2013
Upotreba akrilata široko je rasprostranjena u stomatološkoj praksi. Pošto u ustima pacijenta imaju ulogu morfološkog i funkcionalnog supstituenta, akrilati se svrstavaju u grupu biomaterijala. Sa druge strane, klinička praksa pokazuje da pojedini toksični sastojci akrilata mogu dovesti do neželjenih promena lokalnog, a znatno ređe i sistemskog karaktera. Cilj istraživanja bio je ispitivanje citotoksičnog efekta različitih akrilatnih stomatoprotetskih materijala testom direktnog kontakta sa ćelijskom kulturom. Ispitivan je efekat četiri različite vrste akrilatnih materijala na HeLa ćelijsku kulturu. Nakon svetlosno mikroskopske analize urađen je MTT test, bez prethodnog uklanjanja uzoraka materijala. Dobijene vrednosti MTT-a ukazuju na zavisnost ćelijske proliferacije od vrste akrilatnog stomatoprotetskog materijala. Hladno polimerizovani akrilati pokazali su blagi infibitorni efekat na rast ćelijske kulture. U slučaju toplo polimerizovanog akrilata nisu opservirani znaci toksičnosti.