Prezentacija zbornika Anti Miloševiću u čast, u Poreču (original) (raw)
Related papers
Milan Žugelj i Andrija Hebrang u dokumentima beogradskog Gestapa i UDBE
Zbornik Janković, 2020
U historiografiji dosad nije poklonjena veća pažnja Milanu Žugelju, poznaniku i suborcu Andrije Hebranga u komunističkom pokretu, a po gestapovskim i udbinim dokumentima sudeći i čovjeku čija je smrt uzrokovana bliskom povezanošću s Hebrangom. Milan Žugelj je dva puta uhićen zbog Andrije Hebranga: prvi put 1942., kada je Hebrang u ustaškom zatvoru njega označio kao svog obavještajnog informatora u Beču i drugi put 1948., kada je Žugelj uhićen zbog sumnje da su Hebrang i on zajedno pristali na rad za gestapovske i ustaške organe. Baš zbog toga smo se odlučili za objavljivanje 19 dokumenata: 16 gestapovskih i 3 udbina, koji su primarna građa za rasvjetljavanje djelovanja Andrije Hebanga i Milana Žugelja; od tih 19 dokumenata su dosad samo dva bila objavljena (u knjizi M. Milatovića o Hebrangu, 1952), ali i ta dva u obliku faksimila, bez navođenja arhivskog izvora.
2019
U Knji znici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 24. svibnja 2019. predstavljena je knjiga Kroz koru do pla sta: Nove spoznaje o Andriji Mohorovi ciću (1857.-1936.), objavljenoj u sklopu Akademijine edicije Rasprave i grada za povijest znanosti. Kako je istaknula urednica knjige, prof. dr. sc. Snje zana Pau sek-Ba zdar, ona detaljno prikazuje zivot i rad Andrije Mohorovi cića i dopunjava dosada snje tekstove o njegovom zivotnom putu i doprinosu meteorologiji, seizmologiji i geofizici. Clanke u knjizi su napisali: Stipe Kutle sa, Mohorovi cić i njegovo doba, akademik Mirko Orlić, Kako je diskontinuitet postao Mohorovi cićev, Marijan Herak, Mohorovi cićev seizmolo ski opus, akademik Vladimir Paar, Andrija Mohorovi cić u ozra cju fizike, matematike, Occamove britve i post-STEM-a, Ivica Martinović, Andrija Mohorovi cić i Sveu cili ste u Zagrebu, Branka Penzar, Alemka Orlić, Pisma Andrije Mohorovi cića sinu Stjepanu, takoder istaknutom znanstveniku. Suurednik knjige, akademik Mirko Orlić, istaknuo je da je Mohorovi cić jedini iz kruga najuspje snijih hrvatskih znanstvenika koji je karijeru proveo u Hrvatskoj, osim razdoblja studija u Pragu, za razliku od Rudera Bo skovića, Nikole Tesle, Lavoslava Ru zi cke i Vladimira Preloga koji su djelovali u inozemstvu, zbog cega se svugdje navodi kao hrvatski znanstvenik. "Za Mohorovi cićev ostanak u domovini, unato c znanju stranih jezika, odlu cujuće je bilo domoljublje", rekao je akademik Orlić. Mohorovi cić je svjetski ugled stekao znanstvenim istra zivanjima u podru cju geofizike, a posebno otkrićem plohe diskontinuiteta koja odjeljuje Zemljinu koru od pla sta ispod nje. Ta ploha danas u svijetu nosi naziv Mohorovi cićev diskontinuitet ili Moho. To je ujedno i najveće znanstveno otkriće do kojeg se do slo u Hrvatskoj. Mohorovi cićevo ime nose i krater na Mjesecu te asteroid izmedu Marsa i Jupitera. Akademik Orlić izvijestio je i o tijeku natje caja za postavljanje spomenika Mohorovi ciću ispred Dr zavnog hidrometeorolo skog zavoda na Gornjem gradu u Zagrebu. Na javni poziv za izradu idejnog rje senja spomenika poslano je 16 prijedloga. Potpredsjednik HAZU-a, akademik Frano Parać, kazao je da je Mohorovi cić svojim djelovanjem ostvario ono sto je planirao Josip Juraj Strossmayer osnivanjem Akademije i modernog Sveu cili sta u Zagrebu, daće Hrvati svoj identitet sa cuvati jedino zahvaljujući kulturi, znanosti i umjetnosti. "Mohorovi cić je pravi reprezentant hrvatske znanosti i kao takav je prihvaćen jer je djelovao u Hrvatskoj. On je ponos hrvatske znanosti i Hrvatske akademije ciji clan je bio pune 43 godine", rekao je akademik Parać. Tajnik Razreda za matemati cke, fizi cke i kemijske znanosti, akademik Goran Pichler, istaknuo je da je Mohorovi cić u Pragu bio student slavnog fizi cara Ernsta Macha te da je eksperimentalni rad u fizici primijenio u meteorologiji i geofizici. Spomenuo je va znost geofizi cara i meteorologa, jer se o planetu Zemlji jo s uvijek malo zna, budući da je bu senje Zemljine kore provedeno tek do dubine od 12.5 kilometara.
Lajbnicova Ontologija Pomirenja
ARHE, 2016
U prvom delu rada autor interpretira Lajbnicovu fi lozofi ju kao pokušaj ponovnog obezbeđivanja naučnih prerogativa za prvu fi lozofi ju. Za razliku od Dekarta fi lozofske stranputice se kod njega ne mogu objašnjavati nekom transcendentnom, natprirodnom intervencijom (malin génie). Naprotiv, Lajbnic jednoznačno pokazuje da za naše greške u mišljenju nije odgovoran upliv natprirodnog nego prevelika bliskost onom prirodnom. U drugom delu, autor tvrdi da je promociju pomirenja kao središnje fi lozofske delatnosti Lajbnic proveo u delo polazeći od pretpostavke da su protivrečnosti rasute po fi lozofskoj tradiciji tek prividne. Svako partikularno stanovište može da zadobije svoje pravo važenje jedino ukoliko na izvestan način bude dovedeno u vezu sa ostalim stanovištima, uključujući i one koji mu izrekom oponiraju. Uspostavljanje takve veze Lajbnic poima kao pomirenje.
Arheološki Muzej U Splitu I Boka Kotorska
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1997
UDK 902/904 (497.16-3 Boka Kotorska) "17/18" Izvomi znanstveni rad Emilio Marin Arheoloski muzej u Splitu Kulturno-povijesni i arheoloski znacaj Boke Kotorske, s kojom je Dalmacija pripadala istom civilizacijskom krugu, bio je predmet zanimanja Arheoloskog muzeja u Splitu kroz citavu prvu polovinu ovog stoljeca. Istaknuti arheolozi don Frane Bulic, Mihovil Abramic i Duje Rendic-Miocevic dio svog rada usmjerili su na bokokotorsku spomenicku bastinu i posebice helenisticku nekropolu u Bud vi. Kao najstariji hrvatski muzej, utemeljen 1820. godine, Arheoloski muzej u Splitu desetljecima je bio kulturni centar Splita i Dalmacije, svojevrsna akademija humanistickih znanosti, pa je tako u svojoj biblioteci i arhivu cuvao sve ono sto je bilo va:lno za kulturnu povijest, a uz svoje, naravno, glavne arheoloske zbirke, cuvao je i umjetnine iz raznih razdoblja. U :lelji da podcrtamo tu izvanarheolosku djelatnost i va:lnost muzeja, 1989. godine priredili smo izlo:lbu o francuskoj upravi u Dalmaciji, a 1995 . sudjelovali smo u izlo:lbi Bokeljske uspomene u Splitu sa svojim fondom koji pomaze da se bolje osvijetli percepcija koju su domaCi ljudi i europski starinoznanci i putopisci imali u 18. i 19. stoljecu o Boki Kotorskoj. Temelj je zanimanja mojih prethodnika u muzeju za podrucje Boke Kotorske, uz pripadnost istom civilizacijskom, uljudbenom, nacionalnom i vjerskom krugu, bila i pripadnost istoj teritorijalno-administrativnoj zajednici u antickoj proslosti: rimskoj provinciji Dalmaciji kojoj je srediste bilo u Saloni. Proucavajuci anticku povijest istocnojadranske obale, muzejske su arheologe, naravno, zanimale i jugoistocne granice anticke Dalmacije. (I u formalnopravnom smislu, poglavito podrucje muzejskog terenskog rada utvrdeno je sve do cmogorske granice, pa je Boka s obzirom na to doista kontaktno podrucje.) Bokokotorski zaljev, u antici Rizonski -prema glavnom naselju grckom Rizonu, rimskom Riziniju (Risan) -ukljucuje nekoliko mjesta s arheoloskim nalazima, dok se znacajni arheoloski lokalitet -anticka Butua (Budva) nalazi izvan tog zaljeva ali u neposrednoj blizini s ju:lne strane uz more. U