In line with the current trends in schizophrenia research (original) (raw)
Related papers
Engrami, 2016
Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu gde se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo." Ivo Andrić (Politika, 6. januar, 1933) UVOD "Na Drini ćuprija" je roman koji je napisao Ivo Andrić i za koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine. Roman pripoveda o građenju mosta čija je gradnja počela po nalogu Mehemed paše Sokolovića u XVI veku, preko reke Drine u Višegradu, kao i o događajima i likovima koji su se preplitali oko mosta tokom četiri veka njegovog postojanja, dok nije bio srušen u
2010
Sažetak. Cilj: Opisati promjene odnosa prema bolesti kroz četverogodišnji rad grupne psihoterapije članova obitelji. U sklopu Programa rane intervencije kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja (RIPEPP) roditelji bolesnika oboljelih od psihotičnih poremećaja uključeni su, uz psihoedukacijske radionice, i u psihodinamsku grupnu psihoterapiju. Metode: Praćenje protokola seansi koje se bilježe po sjećanju nakon održanih grupa. Rezultati: Tijekom četverogodišnjeg rada s članovima obitelji opazili smo da je postupno došlo do promjene stava prema bolesti. U početku grupnog rada uočeno je neprihvaćanje bolesti, negacija te pomak problema prema van (npr. uzimanje droga). U drugoj fazi prorađuju se osjećaji srama (bolest kao narcistička povreda) i krivnje (bolest kao kazna) te teškoće suočavanja s ozbiljnošću i dugotrajnošću bolesti. Prepoznata je i treća faza rada u kojoj članovi grupe (roditelji) fokus pomiču s djece i njihovih poteškoća na sebe (počinje prorada tugovanja). Zaključak: Grupna klima koja se tijekom četverogodišnjeg rada u grupi stvorila pridonijela je postupnom prihvaćanju bolesti te time i promjeni odnosa prema djeci. Bolja uspostava granica stvara uvjete za separaciju najprije od grupe, a kasnije i od oboljelog člana. Ključne riječi: odnos prema bolesti, psihodinamska grupna psihoterapija članova obitelji Abstract. Aim: This paper gives the description of changes in the perception of illness during the four-year involvement of the patients' family members in group psychotherapy. Within the program of early intervention in the first episodes of psychotic disorder, parents of patients with psychotic disorder take part in psycho-educational workshops as well as in psychodynamic group psychotherapy. Methods: The method of work is based on the monitoring of session protocols noted from memory after the group therapies have been finished. Results: Unacceptance of illness, denials and outer transfer of the problem (such as drug abuse) were noticed in the beginning of the group work. In the second phase, the feelings of shame were dealt with (illness as a narcissistic injury) and guilt (illness as punishment) as well as difficulties in facing the severity and long duration of illness. The third phase was also recognized in which we noticed that the group members (parents) focused their attention from their children's difficulties to themselves (the period of grieving process started). Conclusion: The group atmosphere which developed during the four-year period of work in the group contributed to the gradual acceptance of illness and so changed the relationship with children. Better setting of boundaries allowed separation, first from the group, and also from the inflicted family member later on.
Engrami, 2020
• br. 1 68 Kratak sadržaj U radu su opisani pojam humora, psihološki aspekti i teorije koje ga objašnjavaju, kao i povezanost humora sa mentalnim zdravljem. Prikazano je nekoliko različitih terapijskih pristupa koji uključuju humor u svoje intervencije, uz opis teorijskih pojmova na kojima počivaju i tehnika koje koriste. Zaključeno je da humor može biti dragoceno terapijsko sredstvo koje menja perspektivu, izaziva povišenje pozitivnog afekta i raspoloženja i dovodi do promena u ponašanju. Međutim, iako potencijalno produktivan, treba ga primenjivati oprezno-uvek u empatičnoj, podržavajućoj atmosferi, uz stalni monitoring oko vrste humora, potreba klijenta i specifičnosti situacije u kojoj se nalazi. Humor u terapijskom procesu je usmeren na nepoželjne osobine i ponašanja, ali nikada na osobu.
Confidentiality in psychotherapy: Some of actual dilemmas
Psihologija, 2004
The article examines confidentiality principle from different perspectives: as the factor which plays a very important part in developing a productive therapist-client relationship, ethical and, in many countries, legal issue. Ways to maintain confidentiality in therapy are stated, as well as situations in which it is inevitably limited. Three dilemmas concerning confidentiality are explained and discussed. The first is when one should speak and when one should be silent and what we should do when we are in two minds. The second is whether the client should be informed about confidentiality limitations at the very beginning, or when the need arises during the treatment. The third is whether confidentiality limitation (when a client poses a threat to himself or to the society) should be legally regulated, as it is being done in many western countries.
Psihijatrijska Vještačenja I Utvrđivanje Neuračunljivosti
2021
Stručni rad PSIHIJATRIJSKA VJEŠTAČENJA I UTVRĐIVANJE NEURAČUNLJIVOSTI Sažetak Psihijatrijsko vještačenje je dokazno sredstvo koje organi krivičnog gonjenja koriste u slučaju kada se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog, ili da je osumnjičeni, odnosno optuženi učinio krivično djelo zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, ili da zbog duševnih smetnji nije sposoban učestvovati u postupku. U ovom radu ukazuje se na značaj psihijatrijskog vještačenja za tok i ishod krivičnog postupka, te se utvrđuju granice kompetencija između vještaka sa jedne i suda sa druge strane.
Doživljaj kontrole u psihologiji: Teorije, metode i istraživanja
Knjiga predstavlja jedinstven uspjeli pokušaj objedinjavanja različitih koncepata koji se bave kontrolom kako vlastitoga ponašanja i osjećanja, tako i doživljaja izvora i mogućnosti kontrole događaja koji se zbivaju oko nas. Budući da se koncepti kontrole javljaju u najrazličitijim granama psihologije kao što su psihologija ličnosti, kognitivna psihologija, psihologija emocija, motivacije i učenja, razvojna psihologija, psihologija rada, pa i klinička psihologija, ovaj poduhvat autora zaista je hvalevrijedan znanstveni poduhvat. Premda nam se može činiti kako je o konceptu mjesta ili lokusa kontrole sve već davno poznato i istraženo, autor nam pokazuje koliko smo u krivu i koliki su još brojni metodološki problemi vezani uz taj koncept.
Krizna stanja i primjena mjera prisile u psihijatriji
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
U radu se raspravlja o fenomenu agresivnosti i nasilja kod čovjeka, s posebnim osvrtom na duševno oboljele. Krizno stanje i nasilno ponašanje ne događa se samo u psihijatriji. Ono se može dogoditi uvijek, a žrtva i počinitelj pod određenim okolnostima može biti svatko. Poznavanje multikauzalnosti i kompleksnosti te individualnih okolinskih i situacijskih čimbenika koji dovode do nasilnog ponašanja imaju malu snagu predikcije. Statistički pokazatelji mogu skrivati lažno pozitivne i negativne rezultate, pri čemu pogreška procjene može drastično povećati rizik da se neko ponašanje dogodi ili dovesti do neopravdanog suspendiranja ljudskoga prava na slobodu. Primjena prisile u psihijatriji nužna je samo iznimno i u ograničenom trajanju u situacijama kada se opasnim ponašanjem izravno ugrožava život i zdravlje osobe ili okoline. Pozitivna zakonska regulativa, posebice Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN 76/2014) te Pravilnik o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osoba...