Pleh u Sarajevu – Za demokratizaciju umjetnosti! 2010. (original) (raw)

Video Kate Mijatović kaptira djecu kako vrište, ispoljavajući se kao kolektiv, u ludičkoj pauzi u racionalnim odgojnim procesima edukacije. Kata Mijatović vrisak djece uspoređuje s Munchovim Krikom, kao nešto po formi slično, no značenjski suprotno (dodajmo i nemogućnost krika u Scream seriji Wesa Cravena). Psihoanaliza otkriva u nesvjesnom strukturu jezika, tj. nesvjesno je strukturirano kao jezik. Ili, po Freudu, simptom je oblik kreacije (spomenuti Stilinović reći će “Kod mene bol nije krik, nego je stanje”). Krik je protežni motiv povijesti umjetnosti: „slika riječi“ R. Magrittea (Živo ogledalo, 1928.) tako je povezala slikovni i lingvistički sustav reprezentacije, pojam i predodžbu – slika je pejzaža iskazana tekstom u oblačićima, pa u donjem desnom uglu piše cris d'oiseaux – značenja krika ptice, no smisla ptičjeg pjeva. Prema Hermesu Trismegistu, umjetnost je neartikulirani krik koji podsjeća na glas svjetlosti.

Divan pjesnika Mahira Abdullaha Bošnjaka

2017

U radu se predstavlja dosad neobrađeni Divan pjesama Mahira Abdullaha Bosnjaka, bosanskog pjesnika s kraja 17. i pocetka 18. stoljeca. U Divanu privlaci pažnju raznolikost poetskih formi. U kasidama Mahir preferira panegiricki stil, u tarihima deskriptivni faktografsko-uzviseni ekspresivni stil, u museddesima i gazelima lirika dominira u svoj svojoj tematskoj razuđenosti, u rubaijama je stil jednostavan, a u mufredima se jedinstvo znacenja u pravom smislu ogranicava na distihon (bejt). S obzirom na sadržaj i broj određenih poetskih vrsta, Mahira možemo opisati i kao ”pjesnika museddesa”, posto se ubraja u pjesnike sa najvecim brojem museddesa u divanskoj književnosti. U poglavlju ”Gazeliyyat” unutar Mahirova Divana nalaze se gazeli pisani sa rimom na svaki grafem (harf) arapskoga alfabeta, sto ga uvrstavau red pjesnika koji su u pisanju gazela ispunili sve formalne zahtjeve divanske poetike. Osim toga, Mahirovi gazeli pokazuju i veliku tematsko-stilsku raznolikost. Ukratko, radi se ...

Ko Ima Pravo Da Igra? Ometenost I Estetika Egzistencije

ГОДИШЊАК ФИЛОЗОФСКОГ ФАКУЛТЕТА У НОВОМ САДУ, 2015

Članak istražuje odnos između osoba s ometenošću i pozorišta polazeći od rada Udruženja Per-Art. U prvom delu rada autor naglašava da moderno sazrevanje društvene solidarnosti s osobama s ometenošću nije imalo za rezultat njihovu veću, nego manju prisutnost u likovnim umetnostima. Nakon pokazivanja da se prisustvo osoba s ometenošću na platnu vekovima svodilo na mehanizam zahvaljujući kojem se osnaživala svakidašnja svest o »zajedničkom«, i uvežbavala se da s lakoćom odbacuje sve što odstupa od društveno usvojenih normi, autor analizira posebnosti inkluzivnih gestova na savremenoj pozornišnoj sceni. Za razliku od uvođenja pojedinačnih likova s ometenošću u konvencionalne predstave, autor ističe da svakidašnji režim brige osobe s ometenošću prepoznaje kao objekte o kojima se moraju pobrinuti drugi, dok im uslovi grupnog umetničkog rada omogućavaju da iskroje vlastiti lik tako da se, što je najvažnije, ne oslanjaju na predstave i očekivanja drugih. U drugom delu rada autor sučeljava F...

Loading...

Loading Preview

Sorry, preview is currently unavailable. You can download the paper by clicking the button above.