Esad Kurtović, Vlasi i stećci, Radovi 16, Filozofski fakultet, Sarajevo 2013, 79-88. (original) (raw)
2006
Predmet ovoga djela je pomorski priručnik Pratichae schrivaneschae pomorca i pisca Julija Balovića (1672Balovića ( .-1727.) .) roñenog u Perastu, tada posjedu Mletačke Republike, danas u Crnoj Gori, potomka ugledne peraške pomorske obitelji albanskog podrijetla. U vrijeme mira obnašao je službu suca, a u vrijeme rata dužnosti brodskog pisara i zapovjednika, sudjelujući u mnogim pomorskim bitkama protiv pirata i Turaka. Osim navedenog djela, Balović je pisac poznate Peraške kronike na talijanskom jeziku u kojoj je opisao dogañaje od 1541. do 1658. godine, te zbirki narodnih pjesama jadranskoga primorja na hrvatskom jeziku. Uvodni dio čini prolog Gabriela Cavazzija, ravnatelja Instituta za istraživanje picenske pomorske povijesti (str. 6.-9.), napomena prireñivačice Ljerke Simunković (str. 10.-11.) te opsežna uvodna studija pisana usporedo hrvatskim i talijanskim jezikom (str. 12.-44.). Uvodna studija sadrži povijesni kontekst nastanka priručnika, podatke o Boki kotorskoj u 17. i 18. st, o pomorsko-trgovačkim obiteljima značajnim u jadranskoj pomorskoj trgovini (posebice o obitelji Balović), višestoljetnoj tradiciji pomorskih škola u Boki kotorskoj itd. Autorica ističe dva čimbenika koja su pomogla procvatu obalnih gradova Boke kotorske: premještanje središta svjetske trgovine na Mediteran, te naseljavanje alžirskih pirata u Ulcinju. Perast je postao granična zona gdje je bilo moguće organizirati trgovinu izmeñu Istoka i Venecije, kao i mletačka utvrda protiv Turaka i pirata. Brodski pisar je osoba javnopravnog karaktera koja je obzirom na rijetku pismenost toga doba najčešće bila jedina pismena osoba na brodu, pa je stoga uživao razumljiv ugled. Svi upisi u službene brodske knjige imali su javnu vjeru (fidem publicam), pa je brodski pisar, poput notara na kopnu, persona credibilis (osoba javne vjere). Svi brodovi nosivosti preko četrdeset vagana, bili su obvezni imati brodskog pisara. Primarna je dužnost brodskog pisara bila da zapiše svu robu na brodu te da tri dana nakon isplovljavanja svakom pojedinom vlasniku robe predoči popis roba koje su za račun svakoga od njih primljene na brod. O značaju osobe brodskog pisara na brodu govori stara mornarska izreka: "Na brodu je zapovjednik Bog, a pisar njegov prorok". Na kraju uvodne cjeline nalazi se popis izvora i literature (str. 42.-44.). Centralni dio rada (str. 53.-106.) posvećen je dvama rukopisima pod istim naslovom, od kojih prvi rukopis A iz 1693. godine (pohranjen u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici) ima 117 listova i sadrži različita pisma koja su trebala poslužiti kao predložak brodskim pisarima mletačkih trgovačkih i ratnih brodova u njihovim svakodnevnim aktivnostima pisanja različith pismena (pomorskih ugovora, brodskih isprava itd). Priručnik takoñer sadrži: slova različitih pisama (latinička, grčka, glagoljička, slova bosanske i srpske ćirilice), brojeve (rimske,
2014
recenzije recensions recensiones »Zašto bi netko u 21. stoljeću proučavao fi lozofska djela Karla Jaspersa?« Ovo provokativno, ali opravdano pitanje postavljeno je na početku zbornika Filozofi ja egzistencij e Karla Jaspersa, u prvom članku »Karl Jaspers i 21. stoljeće«, autora Alana M. Olsona. Pitanje izvire iz obnovljenog interesa za Jaspersa na svjetskoj razini, a koje je motiviralo urednike zbornika Boška Pešića i Danij ela Tolvajčića »da hrvatskoj fi lozofi jskoj javnosti u prigodi obilježavanja 130. godišnjice Jaspersova rođenja ponudi zbirku kako deskriptivnih tako i kritičkih eseja o njegovoj fi lozofi ji«. Hrvatsko društvo »Karl Jaspers« izdalo je zbornik u Zagrebu 2013. godine te u njemu okupilo neke od svjetski najrelevantnij ih suvremenih interpretatora, koji su kritički prikazali »kako stoje stvari« s Jaspersom u suvremenoj misli. Vratimo se Olsonu s kojim smo otvorili recenzij u, a koji u članku pristupa temi »velikana« povij esti fi lozofi je te pitanju koliko je Jaspers aktualan za probleme fi lozofi je 21. stoljeća. Olson se spominje i same Jaspersove kategorij alne sheme za određivanje »velikana«, za koju tvrdi da je jedna od najzanimljivij ih i najelaborira-
2017
Problem određivanja književnoteorijskog okvira za recepciju narativa u starijoj bosnjackoj književnosti vrlo je složen. Metodoloske i teorijske osnove za žanrovsku klasifikaciju narativa u starijoj bosnjackoj pripovjednoj književnosti promatraju se i na planu sadržaja i na planu izraza. Rad skrece pažnju na cinjenicu da je za stilska periodizaciju starije pripovjedne bosnjacke književnosti na orijentalnim jezicima potrebno promatrati književne fenomene i sa aspekta unutarnjeg razvoja samog žanra, kao i stilskih tendencija u određenom periodu, s jedne strane, kao i sa aspekta opceg historijskog konteksta koji utjece na razvoj kulturnog života opcenito, ukljucujuci i razvoj književnosti, s druge strane. Jedan od vrlo važnih zakljucaka koji se pritom namece jeste da je najcjelovitija stilska periodizacija i žanrovska klasifikacija ona koja ne razdvaja sadržaj i formu u donosenju zakljucaka, vec pravi sintezu cinjenica koje se dobijaju iz analize i sadržaja i forme djela, kao i književ...
hrcak.srce.hr, 2004
Autor u radu, na temelju neobjavljenih i objavljenih oporuka, razmatra pojavu novih vrsta legata koje su kasnosrednjovjekovni dalmatinski oporuèitelji darivali u pobone svrhe: odjeaee i tkanina, hrane i prirodnih proizvoda, slika, liturgijskih predmeta i oltara te knjiga. Te vrste legata koje se ukljuèuju u oporuke zbog pojave novih vrsta primatelja kao posljedice porasta gradskog stanovnitva, a i zbog porasta kulturne i umjetnièke razine u kasnosrednjovjekovnim dalmatinskim gradovima vrijedan su izvor za prouèavanje svakodnevnoga ivota i materijalne kulture u Dalmaciji toga doba. Kljuène rijeèi: Dalmacija, kasni srednji vijek, svakodnevni ivot, materijalna kultura irenje obièaja zapisivanja oporuka meðu pripadnicima svih slojeva dalmatinskih komuna, u drugoj polovini 13. stoljeaea, 1 odluèno je utjecalo i na promjene u vrstama oporuènih legata pro anima i ad pias causas te u izboru primatelja pobonih legata. Naime, u ranijem razdoblju oporuèitelji su bili pripadnici najviih komunalnih drutvenih slojeva koji su ostavljali iskljuèivo bogate novèane ili zemljine legate i to, bez iznimke, raznim crkvenim ustanovama, a najèeaee benediktinskim samostanima ili najviemu gradskom kleru. Od druge polovine 13. stoljeaea svoje oporuke biljee i pripadnici siromanih i srednjih slojeva koji imaju neto drugaèiji senzibilitet u izboru primatelja. 2 S rijetkim iznimkama, i njihove su materijalne i financijske moguaenosti znatno slabije i nisu doputale darivanje zemljinih posjeda ili novca, to ih je prisiljavalo na potragu za drugim vrstama 1 O procesu demokratizacije u sastavljanju oporuka u Dalmaciji od sredine 13. st. vidi: Zoran Ladiae, O nekim oblicima brige za siromane i marginalne pojedince i grupe u dalmatinskim komunama u kasnom srednjem vijeku, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 20, Zagreb, 2002., str. 4. 2 Do promjene u senzibilitetu dolo je takoðer u tom razdoblju kao posljedica velikih promjena u pobonosti uvjetovanih pojavom mendikantskih redova, flagelantskog pokreta i nekih drugih religioznih motiva. O toj promjeni, koja se u europskoj historiografiji naziva socijalno kraeanstvo, vidi: Ladiae, O nekim, str. 3-4. 43 Pannus ex pilis caprinis seu ex camelorum pilis confectus. Lexicon latinitatis 2, 1284.