"Memoriranje zločina", novi postav Memorijalnog muzeja spomen područja Jasenovca, 2007. (original) (raw)

Friedrich Achleitner, s tvrdnjom kako je betonski cvijet primjer nadrealističke arhitekture u austrijskom časopisu architektur. aktuell iz 2005. opisuje lokaciju: “Dočekuje vas široki (ekspanzivan) krajolik aluvijalnih livada, u kojemu je “cvijet” čija veličina i volumen precizno odgovara mjerilu mjesta, pejsažom transformiranim u artefakt. Pomislite nevoljko (ali nekako posramljeno, i izvjesno s dozom iritacije) na engleske pejsažne vrtove, ili bolje na njemačke romantičarske vrtove, poput Wörlitz, te simbioze klasicizma i romantizma, prosvjetljenja i poezije s vizualnim kolebanjem između klasičnih kultura, pa ipak uz obećanje bolje vrste humaniteta ili postojanja boljih ljudskih bića”. Bogdanović piše kako je odbijao proučiti dokumentaciju na početku posla na iznalaženju simboličke komemorativne forme (spomenik za Jasenovac projektiran je 1959. a podignut 1966. kada je autor uspio obraniti pred Partijom njegovu “formalnu sintaksu”), ali kako je shvaćao i osjećao metafiziku zločina te je, zahvaćen svojevrsnom filozofijskom groznicom snagu principa zla, mehanizme dobra i zla, postojanja i nepostojanja, krivnje i pokajanja pokušao izraziti arhitektonskom formom: “simboli su glasnici različite realnosti ljudi u koje možete ponrijeti jedino intuitivno, potpomognuti čudom osobne mašte”.