Sozialer Zusammenhalt in Bosnien and Herzegowina (original) (raw)

Značaj rasprave o temi "socijalno povjerenje" U većini publikacija i priloga o razvoju Bosne i Hercegovine brzina transformacije od proglašenja nezavisnosti zemlje 1995. godine ocjenjuje se nedovoljnom i nezadovoljavajućom. Ova procjena se prije svega temelji na slabo razvijenim institucionalnim, ekonomskim, socijalnim i pravnim okvirnim uvjetima. Ovo obrazloženje može se potkrijepiti dokazima, ali ono ipak obuhvata samo dio uzroka sporog kretanja naprijed reformskog procesa, jer je jednako važno tumačenje stanja socijalnih odnosa u društvu odnosno "socijalna povezanost". Tako u slučaju Bosne i Hercegovine treba istražiti stepen i kvalitetu individualnih građanskih odnosa, na osnovu čega se također mogu izvući zaključci o solidarnom ponašanju. No, ni ove spoznaje se ne smiju promatrati odvojeno od prethodno navedenih okvirnih uvjeta, odnosno u svakom pojedinačnom slučaju mora se ispitati uzajamni odnos okvirnih uvjeta i socijalnog povjerenja. To ispitivanje je međutim kompletno tek onda kada se izvrše dodatna istraživanja o tome u kojoj mjeri se to socijalno povjerenje može svesti na individualno ili kolektivno ponašanje. Za Bosnu i Hercegovinu, koja je etnički i vjerski heterogena, mora se razviti socijalno povjerenje, između ostalog, putem visoke kvalifikacije o konsenzusu koja s jedne strane osposobljava da se grade mostovi ka oprečnim predodžbama o vrijednostima i normama, a s druge izgrađuje veze prema ljudima sa sličnim karakteristikama (vjerskim, etničkim itd.). Ta sposobnost traganja za nečim zajedničkim s drugim ljudima će, međutim, imati vrijednost za proces transformacije samo ako se 4 istovremeno i neprestano bude prilagođavala sociokulturnim promjenama. Ne ulazeći dublje u rezultate ankete, mogu se izvući sljedeći opći zaključci. Ovo istraživanje jednim dijelom predstavlja nešto novo za Bosnu i Hercegovinu, a drugim dijelom podaci naglašavaju nedovoljnu dubinu socijalne povezanosti koja je opisana u različitim prethodnim publikacijama o Bosni i Hercegovini. Ipak, provedena poređenja rezultata u ovoj publikaciji pokazuju kako ove anketne vrijednosti načelno ne odstupaju od drugih postkomunističkih država. Međutim, s jednom velikom razlikom, a to je da je Bosna i Hercegovina znatno udaljenija od zajedničkog državnog identiteta. Ovome su, na koncu, kao što su to ova istraživanja uostalom i pokazala, doprinijele i političke stranke kojima su građani poklonili izuzetno malo povjerenja i interesa. Tako bi ove prezentirane anketne vrijednosti o niskom stepenu povjerenja građanstva u demokratiju, državu i druge nacionalne skupine trebale biti dovoljan poticaj ne samo da se nastave istraživački radovi u ovoj oblasti nego i da se konzekventnije i intenzivnije nego do sada radi na stvaranju šire baze povjerenja koja će otvoriti kapiju ka novim mostovima i više zajedništva.