Gržina, Hrvoje; Katušić, Ivana. „Fotokromi prema fotografijama Franza Thiarda de Laforesta u katalogu tvrtke Photoglob Zürich“. Arhivski vjesnik, 57(2014), 113–127. (original) (raw)
Related papers
Historijska traganja, 2020
Građa je datirana u period od kraja 19. do sedamdesetih godina 20. stoljeća i doprinosi izučavanju razvoja fotografije, ističe značaj fotografije kao medija i ukazuje na pojavu fotografskih ateljea u Bosni i Hercegovini. Na osnovu podjele fotografske građe iz zaostavštine Marice Vojnović u radu se daje uvid u imena 23 fotografa i fotografska ateljea koji su djelovali na teritoriji Bosne i Hercegovine: Sarajevo, Višegrad, Visoko, Nevesinje i Zavidovići, a čije su fotografije zastupljene u zaostavštini. Među njima su poznata imena prvih sarajevskih ateljea, ali i ona manje poznata dosadašnjoj javnosti, poput imena fotografa: Grimberg, Seraphine Sperling, Cabinet Portrait i Visit Portrait, koji u Bosnu i Hercegovinu dolaze kao putujući fotografi nakon 1876. godine. U radu se skreće pažnja na prve akademske fotografe na domaćem tlu, njihovo učešće na inostranim izložbama kao pionire u dokumentarnoj, reportažnoj, umjetničkoj i filmskoj fotografiji. Fotografska građa iz zaostavštine Marice Vojnović neodvojivi je dio historije bosanskohercegovačke fotografske baštine i njen je značaj višestruk.
2019
U Knji znici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 24. svibnja 2019. predstavljena je knjiga Kroz koru do pla sta: Nove spoznaje o Andriji Mohorovi ciću (1857.-1936.), objavljenoj u sklopu Akademijine edicije Rasprave i grada za povijest znanosti. Kako je istaknula urednica knjige, prof. dr. sc. Snje zana Pau sek-Ba zdar, ona detaljno prikazuje zivot i rad Andrije Mohorovi cića i dopunjava dosada snje tekstove o njegovom zivotnom putu i doprinosu meteorologiji, seizmologiji i geofizici. Clanke u knjizi su napisali: Stipe Kutle sa, Mohorovi cić i njegovo doba, akademik Mirko Orlić, Kako je diskontinuitet postao Mohorovi cićev, Marijan Herak, Mohorovi cićev seizmolo ski opus, akademik Vladimir Paar, Andrija Mohorovi cić u ozra cju fizike, matematike, Occamove britve i post-STEM-a, Ivica Martinović, Andrija Mohorovi cić i Sveu cili ste u Zagrebu, Branka Penzar, Alemka Orlić, Pisma Andrije Mohorovi cića sinu Stjepanu, takoder istaknutom znanstveniku. Suurednik knjige, akademik Mirko Orlić, istaknuo je da je Mohorovi cić jedini iz kruga najuspje snijih hrvatskih znanstvenika koji je karijeru proveo u Hrvatskoj, osim razdoblja studija u Pragu, za razliku od Rudera Bo skovića, Nikole Tesle, Lavoslava Ru zi cke i Vladimira Preloga koji su djelovali u inozemstvu, zbog cega se svugdje navodi kao hrvatski znanstvenik. "Za Mohorovi cićev ostanak u domovini, unato c znanju stranih jezika, odlu cujuće je bilo domoljublje", rekao je akademik Orlić. Mohorovi cić je svjetski ugled stekao znanstvenim istra zivanjima u podru cju geofizike, a posebno otkrićem plohe diskontinuiteta koja odjeljuje Zemljinu koru od pla sta ispod nje. Ta ploha danas u svijetu nosi naziv Mohorovi cićev diskontinuitet ili Moho. To je ujedno i najveće znanstveno otkriće do kojeg se do slo u Hrvatskoj. Mohorovi cićevo ime nose i krater na Mjesecu te asteroid izmedu Marsa i Jupitera. Akademik Orlić izvijestio je i o tijeku natje caja za postavljanje spomenika Mohorovi ciću ispred Dr zavnog hidrometeorolo skog zavoda na Gornjem gradu u Zagrebu. Na javni poziv za izradu idejnog rje senja spomenika poslano je 16 prijedloga. Potpredsjednik HAZU-a, akademik Frano Parać, kazao je da je Mohorovi cić svojim djelovanjem ostvario ono sto je planirao Josip Juraj Strossmayer osnivanjem Akademije i modernog Sveu cili sta u Zagrebu, daće Hrvati svoj identitet sa cuvati jedino zahvaljujući kulturi, znanosti i umjetnosti. "Mohorovi cić je pravi reprezentant hrvatske znanosti i kao takav je prihvaćen jer je djelovao u Hrvatskoj. On je ponos hrvatske znanosti i Hrvatske akademije ciji clan je bio pune 43 godine", rekao je akademik Parać. Tajnik Razreda za matemati cke, fizi cke i kemijske znanosti, akademik Goran Pichler, istaknuo je da je Mohorovi cić u Pragu bio student slavnog fizi cara Ernsta Macha te da je eksperimentalni rad u fizici primijenio u meteorologiji i geofizici. Spomenuo je va znost geofizi cara i meteorologa, jer se o planetu Zemlji jo s uvijek malo zna, budući da je bu senje Zemljine kore provedeno tek do dubine od 12.5 kilometara.