Fanzin Revizor / Pravda i tijelo (original) (raw)
Related papers
Vjesnik Istarskog arhiva, 2019
Osobni fond Pazinjanke Katarine Šćuka-Kukec (HR-DAPA-925 Katarina Šćuka Kukec: 1905/1989) ostavština je koja je nastala između 1905. i 1918. godine. U tom se fondu, pored slikovnoga i tiskanog materijala te osobnih dokumenata, nalaze i četiri vrlo osobno intonirana pisma. Uzevši u obzir činjenicu da je stvarateljica Fonda, Katarina Šćuka-Kukec, ostavila svoj zapis bez namjere da bude predočen očima javnosti, ovom su prigodom izostavljana ta četiri osobno intonirana pisma. Riječ je, dakle, o stvarateljici koja u svom životnom vijeku nije javno djelovala pa tako ni na području recepcije ne pripada skupu vrednovanih i/ili ovjerovljenih autora. U tom je kontekstu i sadržaj Fonda oslobođen bilo kakvih pretenzija da se svidi eventualnoj/potencijalnoj čitalačkoj publici. No, taj je sadržaj, osobito njegov slikovni dio, po svojoj intenciji u najvećoj mjeri neutralno i objektivno svjedočanstvo o dijelu povijesti školstva u Pazinu početkom 20. stoljeća. Dopis koji je uputila DAPA-i i dio slik...
Ko Ima Pravo Da Igra? Ometenost I Estetika Egzistencije
ГОДИШЊАК ФИЛОЗОФСКОГ ФАКУЛТЕТА У НОВОМ САДУ, 2015
Članak istražuje odnos između osoba s ometenošću i pozorišta polazeći od rada Udruženja Per-Art. U prvom delu rada autor naglašava da moderno sazrevanje društvene solidarnosti s osobama s ometenošću nije imalo za rezultat njihovu veću, nego manju prisutnost u likovnim umetnostima. Nakon pokazivanja da se prisustvo osoba s ometenošću na platnu vekovima svodilo na mehanizam zahvaljujući kojem se osnaživala svakidašnja svest o »zajedničkom«, i uvežbavala se da s lakoćom odbacuje sve što odstupa od društveno usvojenih normi, autor analizira posebnosti inkluzivnih gestova na savremenoj pozornišnoj sceni. Za razliku od uvođenja pojedinačnih likova s ometenošću u konvencionalne predstave, autor ističe da svakidašnji režim brige osobe s ometenošću prepoznaje kao objekte o kojima se moraju pobrinuti drugi, dok im uslovi grupnog umetničkog rada omogućavaju da iskroje vlastiti lik tako da se, što je najvažnije, ne oslanjaju na predstave i očekivanja drugih. U drugom delu rada autor sučeljava F...
Redukcija U Fenomenologiji I Slikarstvu
Gff, 2017
The article establishes a premise that the artist differs from a philosopher in that he is by the very nature of his work already in the plain of experience of the phenomenological reduction. Starting with the methodological assumptions of phenomenology, which value above all the departure from the boundaries of mundane philosophy, the author points out that modern art finds the notions of holding onto in any form the reproduction of existing reality very foreign. The second part of the article analyses the philosophical insights which interpret modern painting as the spontaneous negation of the natural attitude. The representation of the transformation of the term of abstraction additionally illuminates the relationship between of phenomenology and modern art. Departing from the expressly negative and the affirmation of the positive meanings of abstraction come from the fundamental change in the relation towards the existing world. If for phenomenology abstracting means practicing ...
Reinterpretacija anegdotske familijarnosti u romanu Ljubomornici Sándora Máraija
Anafora, 2016
The study explores the way Sándor Márai's novel entitled Féltékenyek (The Jealous Ones) has modernized the anecdotal tradition of the 19th century Hungarian literature. In addition, it aims to point out the one-sidedness of the approach that considers anecdotal narration old-fashioned in the context of modern literature. The major assumption of the study is that Márai applies anecdotal familiarity as an expression of commonly accepted values of the bourgeois way of life. This concept of familiarity primarily differs from its 19th century version characterized by intimate informality in being more abstract, more intellectual and more formal.