Predstavljanje Zbornika Instituta za arheologiju u Zagrebu posvećenog Vlasti Begović (ZIA 8), IARH, 1. 3. 2019. u 11 h (original) (raw)
Related papers
Lektura ⁄ Language editor Ivana MAJER, Marko DIZDAR (hrvatski jezik ⁄ croatian) Marko MARAS (engleski jezik ⁄ English) Korektura ⁄ Proofreads Katarina BOTIĆ Grafičko oblikovanje ⁄ Graphic design Umjetnička organizacija OAZA Računalni slog ⁄ Layout Hrvoje JAMBREK Tisak ⁄ Printed by Tiskara Zelina d.d., Sv. I. Zelina Naklada ⁄ Issued 400 primjeraka ⁄ 400 copies Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu indeksirani su u ⁄ Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu are indexed by: DYABOLA-Sachkatalog der Bibliothek-Römisch-Germanische Kommission des Deutschen Archaeologischen Instituts, Frankfurt a. Main
Milan Žugelj i Andrija Hebrang u dokumentima beogradskog Gestapa i UDBE
Zbornik Janković, 2020
U historiografiji dosad nije poklonjena veća pažnja Milanu Žugelju, poznaniku i suborcu Andrije Hebranga u komunističkom pokretu, a po gestapovskim i udbinim dokumentima sudeći i čovjeku čija je smrt uzrokovana bliskom povezanošću s Hebrangom. Milan Žugelj je dva puta uhićen zbog Andrije Hebranga: prvi put 1942., kada je Hebrang u ustaškom zatvoru njega označio kao svog obavještajnog informatora u Beču i drugi put 1948., kada je Žugelj uhićen zbog sumnje da su Hebrang i on zajedno pristali na rad za gestapovske i ustaške organe. Baš zbog toga smo se odlučili za objavljivanje 19 dokumenata: 16 gestapovskih i 3 udbina, koji su primarna građa za rasvjetljavanje djelovanja Andrije Hebanga i Milana Žugelja; od tih 19 dokumenata su dosad samo dva bila objavljena (u knjizi M. Milatovića o Hebrangu, 1952), ali i ta dva u obliku faksimila, bez navođenja arhivskog izvora.
Knjižnica Etnografskog muzeja u Zagrebu
Etnološka istraživanja
Knjižnica Etnografskoga muzeja je specijalna muzejska knjižnica, koja je, kao i većina specijalnih i muzejskih knjižnica, poluotvorenoga tipa i prvenstveno namijenjena dje- latnicima Muzeja: kustosima, restauratorima i preparatorima. Formirana ubrzo nakon osnivanja muzeja, rasla je zajedno s muzejskim fundusom. U radu se opisuje njezina povijest, važniji fond i obrada građe te iznose neki problemi
Bosniaca, 2016
Potreba za čuvanjem, zaštitom, organiziranjem, ali i otvorenim pristupom dokumentima, rukopisima, knjigama i drugim materijalnim svjedocima opće i kulturne historije postaje sve izraženija. Polazeći od značaja kulturnog i historijskog naslijeđa, ova civilizacija nastoji izgraditi sistem u kojem će sve što je nastalo i nastaje biti adekvat-no zaštićeno i dostupno za korištenje u naučne, obrazovne i kulturne svrhe. U odnosu na različite mogućnosti materijalne destrukcije, kao mjesto sigurne pohrane i čuvanja kulturnog naslijeđa i sjećanja javlja se digitalni arhiv – digitalni repozitorij slika, knjiga, rukopisa i drugih dokumenata.U kojoj je mjeri značajno raditi na digitalnoj pohrani i zaštiti rukopisa govori nam i činjenica da su u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu stradali brojni arhivi, biblioteke i rukopisne zbirke. U ovome radu na primjeru Orijental-nog instituta u Sarajevu pokazat ćemo koliko je značajno da proces obnove rukopisnih zbirki i različite arhivske građe, pored kl...
2019
U Knji znici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 24. svibnja 2019. predstavljena je knjiga Kroz koru do pla sta: Nove spoznaje o Andriji Mohorovi ciću (1857.-1936.), objavljenoj u sklopu Akademijine edicije Rasprave i grada za povijest znanosti. Kako je istaknula urednica knjige, prof. dr. sc. Snje zana Pau sek-Ba zdar, ona detaljno prikazuje zivot i rad Andrije Mohorovi cića i dopunjava dosada snje tekstove o njegovom zivotnom putu i doprinosu meteorologiji, seizmologiji i geofizici. Clanke u knjizi su napisali: Stipe Kutle sa, Mohorovi cić i njegovo doba, akademik Mirko Orlić, Kako je diskontinuitet postao Mohorovi cićev, Marijan Herak, Mohorovi cićev seizmolo ski opus, akademik Vladimir Paar, Andrija Mohorovi cić u ozra cju fizike, matematike, Occamove britve i post-STEM-a, Ivica Martinović, Andrija Mohorovi cić i Sveu cili ste u Zagrebu, Branka Penzar, Alemka Orlić, Pisma Andrije Mohorovi cića sinu Stjepanu, takoder istaknutom znanstveniku. Suurednik knjige, akademik Mirko Orlić, istaknuo je da je Mohorovi cić jedini iz kruga najuspje snijih hrvatskih znanstvenika koji je karijeru proveo u Hrvatskoj, osim razdoblja studija u Pragu, za razliku od Rudera Bo skovića, Nikole Tesle, Lavoslava Ru zi cke i Vladimira Preloga koji su djelovali u inozemstvu, zbog cega se svugdje navodi kao hrvatski znanstvenik. "Za Mohorovi cićev ostanak u domovini, unato c znanju stranih jezika, odlu cujuće je bilo domoljublje", rekao je akademik Orlić. Mohorovi cić je svjetski ugled stekao znanstvenim istra zivanjima u podru cju geofizike, a posebno otkrićem plohe diskontinuiteta koja odjeljuje Zemljinu koru od pla sta ispod nje. Ta ploha danas u svijetu nosi naziv Mohorovi cićev diskontinuitet ili Moho. To je ujedno i najveće znanstveno otkriće do kojeg se do slo u Hrvatskoj. Mohorovi cićevo ime nose i krater na Mjesecu te asteroid izmedu Marsa i Jupitera. Akademik Orlić izvijestio je i o tijeku natje caja za postavljanje spomenika Mohorovi ciću ispred Dr zavnog hidrometeorolo skog zavoda na Gornjem gradu u Zagrebu. Na javni poziv za izradu idejnog rje senja spomenika poslano je 16 prijedloga. Potpredsjednik HAZU-a, akademik Frano Parać, kazao je da je Mohorovi cić svojim djelovanjem ostvario ono sto je planirao Josip Juraj Strossmayer osnivanjem Akademije i modernog Sveu cili sta u Zagrebu, daće Hrvati svoj identitet sa cuvati jedino zahvaljujući kulturi, znanosti i umjetnosti. "Mohorovi cić je pravi reprezentant hrvatske znanosti i kao takav je prihvaćen jer je djelovao u Hrvatskoj. On je ponos hrvatske znanosti i Hrvatske akademije ciji clan je bio pune 43 godine", rekao je akademik Parać. Tajnik Razreda za matemati cke, fizi cke i kemijske znanosti, akademik Goran Pichler, istaknuo je da je Mohorovi cić u Pragu bio student slavnog fizi cara Ernsta Macha te da je eksperimentalni rad u fizici primijenio u meteorologiji i geofizici. Spomenuo je va znost geofizi cara i meteorologa, jer se o planetu Zemlji jo s uvijek malo zna, budući da je bu senje Zemljine kore provedeno tek do dubine od 12.5 kilometara.