Prikaz izložbe "Amorella ploveći grad" Duske Boban (original) (raw)

2019, http://croatian-photography.com

Ako fotografija konstituira jezik, fotografija makete broda Amorella jest analogijska u odnosu spram stvarnog objekta – ona je denotacijska, dok su fotografije s plovidbe broda (kao postvarenog modela) konotativne. Fotografski označitelj i označeno su u međusobno tautološkom odnosu, što je Barthes nazivao paradoksom fotografije kao medija samog. Putovanje je “izvor emocija” (Le Corbusier). Na nekoliko fotografija s putovanja broda Amorella vidimo putnike koji nisu aktivirani sudionici procesa putovanja, kao prolaska, već čekaju da dođu do njegova cilja. Iako sjede blizu jedni drugima, međusobno se ne odnose, čak se ne promatraju. Benjamin slučajne susrete putnika u modernome društvu opisuje kao: “dva stranca se nađu licem u lice, dotiču se neposredno pogledom i dahom”. Ruskin u 19. stoljeću piše o “toposu paketa” – “željeznica pretvara čovjeka iz putnika u živ paket”. Putnik jedva da je upoznao imena gradova kroz koje je prošao i prepoznaje ih samo letimično po tornjevima najpoznatijih katedrala, koje mu izgledaju kao stabla nekog dalekog šetališta. “Moving Hotel” bila je popularna oznaka za željeznicu i parobrode 19. stoljeća u Americi; parobrod na Mississippiju bila je mobilna palača ili “Floating Palace” stila “Steamboat Gothic”, koji analogiju nalazi u opremi željeznica. “Svijet u malom bila je uobičajena karakterizacija kojom su putopisci opisivali parobrod na zapadu, a on je to zaista i bio. Tamo se odvijao život, kao i na kopnu, samo bitno intenzivnije. Tamo su ljudi radili, tamo su jeli, spavali, zabavljali se, tamo su se razbolijevali, a nije bio rijedak slučaj ni da umru na brodu. Bilo je to društvo s vlastitim stilom života. Tamo se mogla promatrati sloboda u međuodnosu ljudi iz najrazličitijih društvenih slojeva, koja je na inozemne goste ostavljala dojam koji je bio naprosto simboličan za demokratsku jednakost Amerike”. U sanduku kočije, koju zapravo tvore dvije frontalno spojene nosiljke, putnici sjede jedni nasuprot drugima, taj aranžman sadrži poziv na razgovor tijekom putovanja. Prvi plan je prostorna dimenzija koja čini bitno iskustvo predindustrijskog putovanja. Nova brzina putovanja odvaja putnika od prostora kojim je dotada bio dijelom, prostor iz kojeg putnik istupa postaje mu tableau. Panoramski pogled, za razliku od tradicionalnog, ruskinovskog, ne pripada više istom prostoru kao i opaženi predmeti.