Apstinencijska kriza pseudopolitičkog stanja (original) (raw)

2018, Narativi i politička istina u kontekstu humanistike

Apstinencijska kriza pseudopolitičkog stanja ili povratak političkoga kao medija slobode Sažetak: Autori polaze od klasičnog poimanja političkoga kao područja ostvarivanja ljudske slobode koje vuče korijene u radovima Hanne Arendt. Nedvojbena je činjenica da ovakav tip manifestiranja političke slobode služi kao svojevrstan ideal tip evaluacije sadašnjega političkog stanja i kao takav nam pruža izvanrednu kritičku referencu. Osnovna teza na kojoj se bazira cjelokupni rad jest da smo zapali u postpolitičko stanje unutar kojega je politička sloboda ogoljena na neprepoznatljive ostatke kvazipolitičkih prava, dok je javna sfera unutar koje se ista ostvaruju postala hermetički zatvoren okvir tehnokratskoga monopola. Živimo svijet simulirane politike (društvo spektakla) u kome se svako ozbiljno egzistencijalno upozorenje ili ugroza tretiraju kao puke informacija, odnosno medijska sirovina. Politika je depolitizirana, svedena na lako probavljivu informaciju, politički narod je razvlašten, a odgovornost za ostvarenje slobode bačena na teret pojedincu. Stoga je nužno propitati i prokazati depolitizacijske mehanizme kojima se političko 'očistilo' od stvarne slobode i postalo instrument u rukama tehnokapitalističke civilizacije. Nadalje, bit će riječi o kompenzacijskim sferama i elementima koji su svojevrsni ideološki nadomjestci (narkotizirajuće sredstvo) te služe kao pasivizirajući procesi s ciljem očuvanja postojeće političke simulacije. Društvo spektakla je zamijenilo političko društvo, potrošačka sloboda je zamijenila političku slobodu. Problem je u tome što se cijeli proces rastakanja političkoga odvijao unutar starih diskursa političke legitimacije, stoga se nalazimo u ogromnom procjepu ideološko-semantičkih kategorija političke legitimacije realnosti i kvazipolitičke ispražnjenosti od bilo kakvoga stvarnog političkog sadržaja.

Općinske uprave u vrijeme šestosiječanjske diktature

Časopis za suvremenu povijest, 2013

Članak će pratiti djelovanje najnižih samoupravnih jedinica na prostoru Savske banovine u doba šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Kao samoupravna jedinica, općina je u razdoblju od 1929. do 1934. bila podvrgnuta usustavljivanju u uske okvire rada od strane diktatorskog režima. Već početkom diktature režim je preko organa državne uprave ukinuo svaki pravi oblik samouprave i supsidijarnosti u općinama, zamijenivši ga sustavom komesarijata i protežiranja njemu sklonih ljudi.

POSTOSMANSKI ORIJENT: od fragmentacije do asabijaha s osvrtom na arapsko-izraelski sukob

Europske studije, 2016

Prvi svjetski rat donio je korjenit društveni preustroj na područja Bliskog istoga koja su od 1517. bila dijelom Osmanskoga Carstva. Predmet ovoga članka jedna je od najvažnijih promjena koje su obilježile razdoblje između početka Velikog rata i današnjega vremena, a to je fragmentacija arapskih političkih, ideoloških, vojnih i religijskih aktera. Budući da je ta fragmentacija, osim procesa stvaranja nacija i prodiranja različitih ideologija, u određenoj mjeri rezultat arapsko-izra-elskog sukoba, u članku je opisan utjecaj pluralnosti arapskih političkih aktera na dinamiku odnosa između Arapa i Izraelaca. Kroz prizmu arapsko-izraelskog sukoba, u članku su prikazani neki trendovi u suvremenim bliskoistočnim pro-cesima vezanima uz isprepletenost religije islama i politike, te se ukazuje na njihovu relevantnost u kontekstu nastanka Islamske države, ambicije obnove kalifata i eshatološke vizije ponovne defragmentacije islamskoga svijeta kroz reaktualizaciju koncepta asabijaha.

Re-legitimiziranje univerziteta–jedan novi Witz

hrcak.srce.hr

Re-legitimiziranje univerziteta-jedan novi Witz Sažetak Osnovno pitanje koje rad pokreće je na koji nam način istraživanje ideje univerziteta omo gućuje da danas pred njom otvorimo nove horizonte? Fichteovo, Schleiermacherovo i Hum boldtovo inzistiranje na obrani autonomije univerziteta stvorilo je novi problem-sudbin sko vezivanje univerziteta za državu pokazalo se kao preveliko breme. Pritisnut zahtjevima države za proizvođenjem profesionalne kompetencije, u svijetu koji je sve više insistirao na administrativnoj i privrednoj funkcionalnosti i efikasnosti, univerzitet se sve više udaljavao od svojih modernih prosvjetiteljsko-humanističkih okvira, odnosno, od proklamirane eman cipatorske uloge znanja. Međutim, on je jednako bio žrtvom visoko podignutog tona kojim je bio praćen govor filozofa njemačkog idealizma. Univerzitet tako biva razapet između znanosti, nacije i države. Ideja univerziteta se time pretvorila u ideologiju univerziteta. Di jagnoza je glasila da je univerzitet ostao bez svoje ideje. Tako se danas odgovor na pitanje ima li ideja univerziteta još uvijek snagu legitimizacije same institucije, kod Habermasa, Lyotarda i Derridaa, poklapa s pokušajem »buđenja« samih živih aktera univerziteta, pro fesora i studenata. Današnji put filozofije u nekakvo novo legitimiziranje univerziteta mo guće je samo ako ova revidira svoj stav prema toj instituciji. Možemo li re-legitimiziranje univerziteta shvatiti kao jedan novi vic?! Ključne riječi ideja univerziteta, znanost, vic, komunikacija, bios theoretikos, znanstvena zajednica FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 123 God. 31 (2011) Sv. 3 (619-634) Z. Dimić, Re-legitimiziranje univerziteta-jedan novi Witz

Javna uprava i politički sustav u Albaniji: upravne reforme u nestabilnom političkom okruženju

2015

U radu se analiziraju temeljne komponente javne uprave u Albaniji. Sve se institucije javne uprave analiziraju dinamički i kontekstualno: specifično povijesno naslijeđe i suvremena dinamika političkog sustava temeljni su čimbenici koji uvjetuju (ne)uspjeh reformi albanske javne uprave u tranzicijskom razdoblju. Njihov se utjecaj očituje kroz politizaciju javne uprave, centralističko ustrojstvo javnih institucija i slab položaj lokalne samouprave te hijerarhično i etatizirano poimanje čitavog javnog sektora. Razdoblje intenzivnih upravnih reformi započinje s procesom pristupanja Albanije Europskoj uniji. Ona svojom politikom kondicionalnosti i nadzorom inicira i usmjerava reforme većine javnih institucija. Na formalnoj (zakonodavnoj) razini reforme su uglavnom zadovoljavajuće provedene, no njihova implementacija i stabilnost usvojenih institucija i

Loading...

Loading Preview

Sorry, preview is currently unavailable. You can download the paper by clicking the button above.