Struktura nedopuštene kohabitacije - analiza decizionističkoga modela politike u BiH (original) (raw)
Related papers
Izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine – rodna analiza
Reforma izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, 2021
U ovom radu ponudit će se rodna analiza potreba i mogućih pravaca reforme izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine. Fokus rada će biti na tri centralna istraživačka pitanja. Prvo, analizirat će se u kojoj mjeri i na koji način konsocijacijski politički sistemi o(ne)mogućavaju predstavljanje žena u politici. Pri tome će se u obzir uzeti različite dimenzije predstavljanja (formalno, deskriptivno, sadržajno i simbolično predstavljanje). Drugo, analizirat će se da li je Izborni zakon Bosne i Hercegovine usklađen sa Zakonom o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine. I treće, ispitivat će se u kojem pravcu se trebaju i mogu odvijati reforme izbornog zakonodavstva BiH. U tom kontekstu biće predstavljene i preporuke CEDAW komiteta i različite rodno odgovorne inicijative za reforme izbornog zakonodavstva koje dolaze kako od institucija nadležnih za rodnu ravnopravnost, tako i iz sfere civilnog društva.
Sociologija I Prostor, 2006
SA@ETAK Osnovni cilj rada jest ukazati na va`nost socijalne dimenzije u reformi visokog {kolstva u Hrvatskoj i Europi. Pritom valja imati na umu~injenicu da je iznala`enje europskih politi~kih preporuka za pobolj{anje kvalitete i pravednosti javnih sustava visokog obrazovanja osnovna zada}a ministarskih konvencija Bolonjskoga procesa. Sukladno tome, u radu se poku{ava odgovoriti na pitanja pridonose li, na normativnoj razini, institucije visokog obrazovanja uklanjanju nejednakosti u pristupu i sudjelovanju u visokom obrazovanju, odnosno na koji se na~in u~e{}e u viso-ko{kolskom obrazovanju posreduje vi{im dru{tvenim statusom. Analizi ovih pitanja pristupa se u tri koraka: najprije se, na osnovi analize slu`benih dokumenata Bolonjskog procesa, konceptualno odre|uje {to je to "socijalna dimenzija" visokog obrazovanja; potom se daje kratak pregled karakteristi~nih teorijskih pristupa vezanih uz tematiku obrazovne i socijalne nejednakosti; na kraju se analiziraju neki normativni aspekti sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj i dostupni empirijski podaci vezani uz socijalne karakteristike hrvatskih studenata/ica.
Kad kokoš pomisli da je labud: gradba diskursa putem dihotomizacije
Suvremena lingvistika, 2021
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu jaculig@ff zg.hr »Kad kokoš pomisli da je labud«: gradba diskursa putem dihotomizacije Rad predstavlja primjer analize gradbe diskursa na društvenim mrežama putem parova leksema koji u tom diskursu nose suprotna značenja. Diskurs koji se ovdje analizira izgrađen je oko situacije u kojoj je bivša predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, uspinjanjem na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu nakon predstave Labuđe jezero izazvala negodovanje dijela javnosti, što je dovelo do uporabe novih i kontekstno uvjetovanih parova leksema suprotnih značenja. Leksemi kokoš i labud u kontekstu ovoga diskursa poslužili su kao podloga za razvoj daljnje komunikacije njegovih sudionika koju odlikuje dihotomizacija pojmovnoga znanja kao odraza konteksta situacije, ali i konteksta kulture (Žic Fuchs 1991) u kojoj se diskurs razvio. Razumijevanjem antonimije u širemu smislu (Jones et al. 2012) kao značenjskoga odnosa koji izvire iz suprotstavljanja pojmova s obzirom na njihove stvarne ili prividne karakteristike, možemo objasniti kako i zašto su leksemi kokoš i labud, ali i drugi leksemi uporabljeni kao antonimi u predmetnome diskursu, dovedeni u odnos suprotnosti, iako nisu standardno ni konvencionalno primjer antonimije (Jeff ries 2010, Jones 2002, Murphy 2003). Putem takvih parova leksema sudionici diskursa mogu uputiti snažne društveno relevantne poruke. Budući da je predmetni diskurs izrazito kulturološki specifi čan, analiziran je s obzirom na pripadajuće mu pojmovne domene koje predstavljaju pozadinsko znanje njegovih sudionika (Sharifi an 2011), ili makro-kontekst (Van Dijk 2009). Taj makro-kontekst potom služi za gradbu mikro-konteksta (Van Dijk 2009) putem dihotomizacije pojmova, odnosno leksema koji uobičajeno ne predstavljaju antonimiju (Jones et al. 2012). Ovakav primjer može nam približiti važnost odnosa suprotnosti u svakodnevnom diskursu, ali i njihov značaj u strukturi pojmovnoga sustava. Spoznaja da se čak i nekonvencionalizirani parovi leksema mogu dovesti u odnos suprotnosti ukoliko gradba diskursa to zahtijeva ide u prilog tezi da je antonimija u širemu smislu fl eksibilan i kreativan značenjski odnos koji bi mogao rasvijetliti neke spone između jezika i uma.