Utjecaj CEFTA sporazuma na vanjskotrgovinsku razmjenu poljoprivrednih proizvoda u Bosni i Hercegovini (original) (raw)

SAŽETAK Agrarna politika u Bosni i Hercegovini mora se uklapati u opće globalne procese liberalizacije trgovine koji se odvijaju u dva osnovna smjera: višestrana liberalizacija i dvostrani ugovori o liberalizaciji. Osnovni okvir za višestranu liberalizaciju je Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Od početka 90-ih godina dvadesetog stoljeća posebno se intenzivno odvijaju procesi regionalnih liberalizacija trgovine na svim kontinentima. Poljoprivreda ima i nadalje posebno mjesto u tim procesima s obzirom na najčešće ograničene domete u liberelizaciji poljoprivrednim proizvodima, za razliku od nepoljoprivrednih, gdje se u pravilu ukidaju sve carinske barijere. U prosincu 2006. godine u Bukureštu je potpisan sporazum o izmjeni i pristupanju centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini (CEFTA) i Bosna i Hercegovina je potpisnica tog sporazuma. Sporazum je podlijegao ratifikaciji, prihvatanju ili odobrenju sukladno sa zahtjevima predviđenim domaćim zakonodavstvom. Instrumenti ratifikacije, prihvatanja ili odobrenja su deponovani kod Depozitara. Sporazum je stupio na snagu u drugoj polovici 2007. godine. Prema tome, osnovni cilj ovog rada je sagledati i anlaizirati učinke CEFTA sporazuma na vanjskotrgovinsku razmjenu Bosne i Hercegovine s članicama CEFTA sporazuma. Ključne riječi: Agrarna politika, CEFTA, BiH, carine, vanjskotrgovinska razmjena, WTO UVOD Poljoprivreda ima posebno mjesto u procesima slobodne trgovine s obzirom na najčešće ograničene domete u liberelizaciji poljoprivrednim proizvodima, za razliku od nepoljoprivrednih, gdje se u pravilu ukidaju sve carinske barijere. Ilustrativan je primjer zona slobodne trgovine srednjoeuropskih zemalja, grupe CEFTA, gdje se većina osjetljivih poljoprivrednih proizvoda razvrstava u pojedine grupe i po uzajamno prihvaćenim pravilima. Zapravo je jedina prava zona slobodne trgovine u Evropi na višestranom nivou Evropska unija. Carinska unija je specifičan primjer institucionalnih trgovačkih veza kakve imaju pojedine zemlje, ili grupe zemalja s nekom zemljom. Radi se o usklađenoj vanjskotrgovinskoj politici (na razini carina) prema trećim zemljama i to za sve proizvode. Pri tom uzajamna trgovina zemalja u carinskoj uniji ne mora biti u potpunosti liberalizirana. Na primjer carinska unija između Turske i Evropske unije ne znači da su u njihovoj međusobnoj trgovini ukinute sve carinske prepreke. Mreža ugovora o liberalizaciji trgovine danas je iznimno razgranata i taj proces se nezaustavljivo širi. Neki teoretičari drže da ni poljoprivreda ne bi trebala u tim procesima imati posebno mjesto. Međutim, još uvijek preovladavaju razlozi da to ne bude tako. Oni proizilaze iz višeznačne uloge