K R I M I N O L O G I J A (etiologija i fenomenologija kriminaliteta) (original) (raw)
Related papers
Neubrojivi počinitelji protupravnih djela u kaznenom pravu i sudskoj praksi Republike Hrvatske
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2017
U radu je prikazana zakonska regulativa položaja neubrojivih počinitelja protupravnih djela s aspekata kaznenog materijalnog i postupovnog prava te odredaba Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama kao i njihova primjena u praksi kroz analizu 25 pravomoćnih kaznenih presuda prema neubrojivim osobama, sve s ciljem uočavanja dobre sudske prakse, ali i pogrešnih postupanja sudova te neujednačenosti u postupanju, a radi podizanja kvalitete presuda otklanjanjem postupanja koja nisu u skladu sa zakonima i ujednačavanja sudske prakse. Presude su analizirane u odnosu na pitanja korištenja zakonskih termina, potpunosti izreka, obrazlaganja odluka o održavanju rasprava u odsutnosti optuženika, forme očitovanja optuženika o optužbama, odluka o troškovima, a posebno u odnosu na kvalitetu obrazlaganja odluka o potrebi i obliku psihijatrijskog liječenja, o čemu te odluke često ne ukazuju jasno na postojanje zakonskih pretpostavki i ne sadrže uvijek dostatne razloge za takve odluke.
Pokušaj krivičnog djela u zakonodavstvu i praksi Turske
2015
Dovršeno krivično djelo je pravilo i na njemu se temelji krivično pravo. I zakonski opisi pojedinih krivičnih djela u posebnom dijelu krivičnih zakona podrazumijevaju dovršeno djelo. Ipak, put do dovršenja umišljajnog djela može proći kroz nekoliko stadija ili faza koje se razlikuju po svom krivičnopravnom značaju. Pokušaj krivičnog djela je zaseban stadij u učinjenju koji se nalazi između pripremnih radnji i dovršenog djela. Predstavlja, zapravo, nepotpuno biće krivičnog djela jer mu nedostaje jedan od predviđenih elemenata, a to je posljedica. Obzirom da je dovršeno djelo pravilo, a za pokušaj bi se moglo reći da predstavlja više izuzetak, postavlja se pitanje njegovog krivičnopravnog značaja. Autor upravo ka ovom institu općeg dijela krivičnog prava usmjerava svoju pažnju analizirajući zakonodavstvo i praksu Turske. Tako rad, zapravo, predstavlja jednu krivičnopravnu analizu instituta pokušaja krivičnog djela u zakonodavstvu i praksi Turske, upućujući na njegov pojam, suštinu, elemente i kažnjivost. Autor posebnu pažnju poklanja i spornim pitanjima oko predmetnog instituta koji postoje kako među turskim teoretičarima, tako i u sudskoj praksi. U cilju boljeg razumijevanja, zakonodavni okvir potkrijepljen je brojnim primjerima iz prakse Vrhovnog suda Turske.
Crimina protiv spolnog morala u vrsarskoj pravnoj zbirci
Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu
U ovom radu, koji predstavlja prvi dio rezultata istraživanja sadržaja – odnosno pravne prirode i uzora – kaznenih odredbi za zaštitu spolnog morala sadržanih u vrsarskoj pravnoj zbirci, središnji su predmet kanonska crimina protiv spolnoga morala koja je za područje Vrsarske grofovije tom zbirkom oblikovao i objavio porečki biskup kao njezin civilni vlastodržac. Riječ je o crimina koja su pripadala općem kanonskom pravu, ali koja – prilagođena mjesnim prilikama Vrsarske grofovije – formalno nisu bila izdana kao izvor partikularnoga kanonskog prava, nego kao njezino vlastito pravo civilne provenijencije, tj. kao njezina statutarna pravna pravila. U ovome radu autori su priredili analizu navedenih crimina, i to tako da su najprije objasnili specifičnosti pravnog izvora u kojemu su uređena, a koji čini polazište istraživanja, zatim jezik i nomotehničke odrednice izričaja u njemu zastupljenih, a u centralnom su dijelu pojedinačno i iscrpno analizirali različite oblike i pojavnosti kažn...
Umjetna inteligencija i odabrani aspekti kaznenoga prava
Filozofska Istrazivanja, 2022
Umjetna inteligencija i odabrani aspekti kaznenoga prava O nekim izazovima za suvremenu pravnu kulturu Sažetak Tema utjecaja razvoja umjetne inteligencije na pravo, pravne profesionalce, njihovu profesiju i uopće pravnu kulturu u hrvatskoj znanstvenoj zajednici do sada se nije značajnije tematizirala. Ovim se radom želi potaknuti na šire analize odnosa između sve raširenije uporabe umjetne inteligencije u našoj svakodnevici i specifičnosti obavljanja pravničke profesije u takvom okruženju. Umjetna inteligencija još uvijek je široko i heterogeno područje. Stoga je opravdano postaviti pitanje: koje se od mnogobrojnih tehnologija u razvoju mogu uporabiti na području prava? Koji se pravni poslovi mogu »povjeriti« novim tehnologijama? Da bi se moglo odgovoriti na ovakva i slična pitanja potrebno je izvrsno poznavati kako umjetnu inteligenciju i pravo, tako i područja njihova preklapanja. Kao tematsko područje proučavanja odabrali smo kazneno pravo kao dio javnog prava i posljednji društveni mehanizam reakcije na neželjena ponašanja. Posebno se osvrćemo na njegova dva važna aspekta: element krivnje u kaznenom djelu te mogućnost autonomnog donošenja odluka u kaznenom pravu. Razmatranja su pokazala da hrvatsko kazneno pravo ima mogućnost i potencijal prilagodbe izazovima umjetne inteligencije kad je riječ o krivnji. S druge strane, s obzirom na trenutne pozicije, upitna je nužnost i vrijednost umjetno inteligentnih odluka u kaznenom pravu vezano uz njegova temeljna obilježja. Zaključno, autori izražavaju otklon od stavova o umjetnoj inteligenciji kao surogatu odlučivanja u kaznenom pravu, ali podupiru stav o umjetno inteligentnim pravnim tehnologijama kao pomoćnom sredstvu u donošenju odluka. Ključne riječi umjetna inteligencija, pravo, kazneno pravo, pravna kultura, načelo krivnje, sudac, donošenje odluka u kaznenom pravu Od početaka »umjetne inteligencije« istraživači su pokušavali razviti kompjutere koji doista »misle«. To je sveti gral proučavanja »umjetne inteligencije«.
Levinasova fenomenologija i obrat ka teologiji
Theoria, Beograd, 2010
Polazeći od stava da je u savremenoj filozofiji sve primetnija tendencija ka relativizovanju važećih granica između filozofije i nefilozofije, autor razmatra pretpostavke prodora teoloških motiva u fenomenološku filozofiju. Prvi deo rada dolazi do zaključka da značajna među savremenim stanovištima pojam filozofije više ne dovode u vezu sa njenim tradicionalnim razgraničenjem od onoga što ona nije, nego sa delegitimisanjem granica. Drugi deo članka razmatra prigovore Badjua i Žanikoa prema kojima bilo kakva vrsta otvorenosti spram teoloških motiva u potpunosti preokreće fenomenologiju u teološki diskurs. Imajući u vidu da se jedinstvo duha više ni ne pokušava uspostaviti posredstvom transcendentalne subjektivnosti, nego se »otvara« odricanjem od subjektivnosti u ime nevidljivog, apsolutnog Drugog, čistog davanja ili arhiobjave, autor zaključuje da okret ka teologiji uvek predstavlja naličje radikalnog razračunavanja sa subjektivnošću.
Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju
electronic form only:: NE
Reforma kaznenog zakonodavstva, dijelom već ostvarena donošenjem novog Zakona o kaznenom postupku, nastavlja se izradom nacrta prijed loga novog Kaznenog zakona, a pojedini slučajevi počinitelja više kaznenih djela upućuju na potrebu šire rasprave o mogućim novim rješenjima odmjeravanja kazne za kaznena djela u stjecaju. Uz prikaz osnovnih načela odmjeravanja jedinstvene kazne, ovaj rad posebnu pozornost posvećuje upravo razmatranju opravdanosti uvođenja i mogućih načina propisivanja isključenja izricanja jedinstvene kazne višestrukim počiniteljima kaznenih djela, čime bi se "probili okviri" općih maksimuma kazni predviđeni dosadašnjim odredbama Kaznenog zakona.
Psiholoska istrazivanja, 2014
Cilj rada jeste ispitivanje razlika u pogledu amoralnosti i socioekonomskih obeležja između osuđenika i osoba koje nisu osuđivane, kao i između dveju grupa osuđenika-počinilaca krađa i počinilaca razbojništava. Uzorak je činilo 100 osuđenika muškog pola (51 osuđen za krivično delo krađe, a 49 za razbojništvo) i 100 osoba muškog pola koje nisu osuđivane a ne razlikuju se od grupe osuđenika po uzrastu. Ispitanici su popunili Upitnik amoralnosti AMRL15 i Upitnik za ispitivanje socioekonomskih karakteristika. Rezultati deskriptivne diskriminacione analize ukazuju na to da osuđenici u odnosu na neosuđivane osobe imaju izraženije gotovo sve dimenzije amoralnosti, a posebno dve dimenzije u okviru amoralnosti indukovane impulsivnošću, kao i nepovoljnije materijalno stanje porodice. S druge strane, osobe osuđene za krađu karakterišu nešto viši skorovi na dve dimenzije u okviru amoralnosti podstaknute brutalnošću, dok osobe osuđene za razbojništva karakterišu povišen antropološki pesimizam i izraženiji problemi unutar primarne porodice u vidu mentalnih oboljenja roditelja. Opšti zaključak je da postoje razlike između tri grupe kako u pogledu amoralnosti, tako i u pogledu socioekonomskih karakteristika. Ključne reči: amoralnost, vršenje krivičnih dela, socioekonomski status 1 Rad je nastao kao rezultat rada na projektu "Identifikacija, merenje i razvoj kognitivnih i emocionalnih kompetencija važnih društvu orijentisanom na evropske integracije" (179018) koji finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije