Multifocal choroidopathy syndrome: A case report (original) (raw)
Related papers
Medicinski casopis, 2013
Miler Fišerov sindrom (MFS) jeste akutna demijelinizaciona polineuropatija koja se karakteriše oftalmoplegijom, ataksijom i arefleksijom. Predstavlja varijantu Guillain-Barreovog sindroma (1). Prvi medicinski podaci o poliganglioradikulopatiji datiraju još od davne 1859. godine, kada je Octav Landry de Thezillat prikazao bolesnike sa ascedentnim parezama (2). Guillain, Barre и Strohl су 1916. godine opisali kliničke karakteristike radikuloneuritisa sa povećanjem količine proteina u cerebrospinalnoj tečnosti bez povećanja broja ćelijskih elemenata (3). Kliničku trijadu-oftalmoplegiju, arefleksiju i ataksiju prepoznao je Colier 1932. године (4), a Miller Fischer je ovaj sindrom opisao kao varijantu Guillain-Barreovog sindroma 1956. godine (5). MFS je retko neurološko oboljenje, i obuhvata 5% pacijenata sa GBS (6). U Evropi je incidenca MFS između 0,04 i 0,18 nа 100.000 stanovnika godišnje što odgovara jednom bolesniku na milion stanovnika (7). U našem slučaju prikazali smo bolesnika sa ataksijom, arefleksijom, oftalmoplegijom, bilateralnom diplegijom facijalisa i znacima bulbarne pareze.
2000
Osnovna nit članka je Pavlov podsjetnik Galaćanima: "Za slobodu nas Krist oslobodi!" (Gal 5,1). Polazeći od galaćanskog slučaja autor razlaže Pavlovo razumijevanje Zakona i vrijednosti djelâ Zakona za opravdanje. Pavlovo načelo opravdanja samo po vjeri u Krista proizlazi iz horizonta njegova razumijevanja kršćanske egzistencije koja je po definiciji slobodna. Galaćanski slučaj bijega od slobode članak vidi kao pojavu koja se javljala i prije i poslije Galaćana. Naziva je "galaćanskim sindromom" sugerirajući ujedno kako Pavlove ideje iz Poslanice Galaćanima mogu imati pozitivni učinak za čovjeka današnjice
Rijetke bolesti vestibularnog sustava
Medicina Fluminensis
Vrtoglavica je jedna od najčešćih tegoba na koju se pacijenti žale liječniku. Može se reći da poremećaj ravnoteže tijekom života doživi oko trećina cjelokupne ljudske populacije pa otuda njegov veliki javnozdravstveni značaj. Ne radi se o jednoj bolesti, već se u slučaju vrtoglavice radi o sindromu koji uključuje stotine različitih uzroka. Liječniku kliničaru to može na prvi pogled djelovati zastrašujuće, ali nakon dublje analize shvaćamo da ogromnu većinu vrtoglavica čini deset najčešćih uzroka, dok se svi ostali mogu svrstati u rijetke bolesti prema važećoj definiciji koja kaže da se svaka bolest koja zahvaća < 5 : 10 000 ljudi smatra rijetkom. Ovo nas upućuje na zaključak da ovakve bolesti nikako ne bi trebalo zanemariti u procesu diferencijalno-dijagnostičkog promišljanja. Može se reći da su rijetke bolesti rijetke, ali da su oboljeli od njih vrlo brojni. Otprilike 5000 - 8000 različitih rijetkih bolesti pogađa 6-8 % stanovništva Europske unije, odnosno između 27 i 36 milijun...
Tifoidni oblik tularemije: prikaz bolesnika
Infektoloski Glasnik, 2011
Svjetlana GRGI] 1, 2) , dr. med., specijalist infektolog Jadranka NIKOLI] 1, 2) , mr. sc., dr. med., primarijus, specijalist infektolog Rok ^IVLJAK 3, 4) , dr. med., specijalist infektolog Tomislav MARETI] 3) , mr. sc., dr. med., primarijus, specijalist infektolog Oktavija \AKOVI] RODE 3) , dr. sc., dr. med., primarijus, specijalist mikrobiolog Miroslav LISI] 3, 4) , prof. dr. sc., dr. med., specijalist infektolog 1) Klinika za infektivne bolesti, Mostar 2) Medicinski fakultet Sveu~ili{ta u Mostaru 3) Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljevi}", Zagreb 4) Medicinski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu Klju~ne rije~i tularemija Francisella tularensis tifoidni oblik
10.5937/mckg48-3329 = Gliomatosis cerebri
Medicinski casopis, 2014
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) definiše gliomatozu cerebri (GC) kao poseban nozološki entitet među drugim glijalnim tumorima centralnog nervnog sistema (CNS) (1). Gliomatoza cerebri je klasifikovana kao difuzni infiltrativni neuroepitelni tumor, koji zahvata najmanje dva moždana režnja i, povremeno, infratentorijalne strukture ili kičmenu moždinu (2). Klinički simptomi i radiološke karakteristike su nespecifične i ova bolest se može mešati sa drugim bolestima CNS-a. Termin gliomatoza cerebri prvi je predložio Nevin 1938. godine. Od tada je u literaturi opisano samo oko 300 slučajeva (3). U našem slučaju prikazali smo ženu sa kliničkom slikom parkinsonizma i brzoprogresivne demencije koja je potvrđena MR pregledom endokranijuma i MR spektroskopijom.
Alzheimer's & Dementia, 2018
ALS: amiotrofična lateralna skleroza (engl. amiotrofic lateral sclerosis) bvFTLD: bihevioralna (frontalna) varijanta FTLD-a (engl. behavioural-variant frontotemporal lobar degeneration) CBD: kortikobazalna degeneracija (engl. corticobasal degeneration) CJB: Creutzfeld-Jacobova bolest (engl. Creutzfeld-Jacob disease) FTDP-17: hereditarna FTLD s parkinsonizmom povezana uz kromosomom 17q21.1 (engl. FTLD with parkinsonism linked to chromosome 17) FTLD: frontotemporalna lobarna degeneracija (engl. frontotemporal lobar degeneration) FTLD-MND: Frontotemporalna lobarna degeneracija s bolešću motornog neurona (engl. frontotemporal lobar degeneration with motor neuron disease) FTLD-tau: FTLD s tau-pozitivnim inkluzijama (engl. FTLD with tau-positive inclusions) FTLD-TDP: FTLD a tau-negativnim, ubikvitin-pozitivnim i TDP-43-pozitivnim inkluzijama (engl. FTLD with tau-negative, ubiquitin-positive and TDP-43-positive inclusions) MAPT: protein tau povezan s mikrotubulima (engl. microtubule-associated protein tau) MID: multiinfarktna demencija (engl. multiinfarct dementia) NIFID: bolest s neuronalnim inkluzijama interemedijarnih filamenata (engl. neuronal intermediate filament inclusion disease) PIB: Pitsburška komponenta-B (engl. Pittsbourg Compound-B) PNFA: progresivna nefluentna afazija (engl. progressive nonfluent aphasia) PSP: progresivna supranuklearna paraliza (engl. progressive supranuclear palsy) SD: semantička demencija (engl. semantic dementia) SAŽETAK Klinički spektar frontotemporalne lobarne degeneracije Marina Paić Frontotemporalna lobarna degeneracija (FTLD) je u dobi do 65. godine života druga najučestalija vrsta demencije uz Alzheimerovu bolest. Od Alzheimerove bolesti se razlikuje po tome što amnestički sindrom nije dominantan u ranijim stadijima bolesti. Klinički se očituje progresivnim poremećajima ponašanja i govora uzrokovanih degeneracijom u frontalnim i prednjim dijelovima temporalnih režnjeva. U oko polovine oboljelih nalazi se nasljedna podloga, što se povezuje najčešće s mutacijom MAPT gena. FTLD obuhvaća spektar klinički, patološki i genetski raznolikih neurodegenerativnih poremećaja. U zavisnosti od anatomske raspodjele patoloških promjena može se razlikovati više kliničkih sindroma: bihevioralna (frontalna) varijanta FTLD-a, progresivna nefluentna afazija, semantička demencija i dr. Ključne riječi: demencija, frontotemporalna lobarna degeneracija, frontalna varijanta FTLD, progresivna nefluentna afazija, semantička demencija SUMMARY Clinical spectrum of frontoremporal lobar degeneration Marina Paić Frontotemporal lobar degeneration (FTLD) is the second most common type of dementia under the age of 65, first being Alzheimer's disease. In contrast to Alzheimer's disease, amnestic syndrome is not characteristic early feature of FTLD. It's clinically characterised by a progressive decline in behaviour and language caused by degeneration of frontal and anterior temporal lobes. In about half of patients there is a hereditary basis, which is primarily associated with mutations in MAPT gene. FTLD includes a range of clinical, pathological and genetic variety of neurodegenerative disorders. Depending on the anatomical distribution of pathological lesions, multiple clinical syndromes can be distinguished: behavioural (frontal) variant frontotemporal lobar degeneration, progressive non-fluent aphasia, semantic dementia and others.
Primjena fototerapije u bolesnika s generaliziranim vitiligom – prikaz slučaja
Medicina Fluminensis : Medicina Fluminensis, 2008
Cilj rada je prikaz slučaja bolesnika s generaliziranim oblikom vitiliga koji je liječen lokalnim kortikosteroidima i uskospektralnom UVB fototerapijom, kao i pregled novih oblika liječenja vitiliga. Prikaz slučaja: Četrdesetdvogodišnji bolesnik zaprimljen je zbog generalizirane pojave vitiliga. Kliničkim pregledom uočene su depigmentirane mliječnobijele makule simetrično raspoređene po koži lateralnih strana trupa, gornjih i donjih ekstremiteta, kao i vratu te periorbitalno na desnoj strani lica. U terapiju je uvedena kortikosteroidna krema, mometazon furoat, a potom i uskospektralna UVB fototerapija koja se provodila tri puta tjedno uz povećanje doze za 20% prilikom svakog obasjavanja do pojave blagog eritema. Ukupna primljena doza iznosila je 69.213 J/cm 2. Liječenje je dovelo do poboljšanja u smislu mjestimične repigmentacije vitiliginoznih lezija, zaustavljena je progresija postojećih, kao i nastajanje novih lezija. Rasprava i zaključak: Iako postoje brojne dostupne metode liječenja, ne postoji univerzalna terapija koja bi bila učinkovita u svih bolesnika s vitiligom. Raznolikost kliničke slike vitiliga posljedica je različitih patogenetskih mehanizama, stoga zahtijeva i različite pristupe u liječenju. Nova istraživanja na polju etiopatogeneze vitiliga omogućit će razvoj novih učinkovitijih modaliteta liječenja koji bi doveli do trajnog izlječenja bolesti.