Nove spoznaje o oltarnoj slici sv. Martina iz župne crkve u Varaždinskim Toplicama (original) (raw)
Related papers
Kulturološke perspektive utonule baštine sv. Martina na Makarskom primorju
MAKARSKO PRIMORJE DANAS. Makarsko primorje od kraja Drugog svjetskog rata do 2011., 2012
Od 2005. godine Europski kulturni centar sv. Martin iz Toursa, pod nazivom Sveti Martin Europljanin, simbol dijeljenja, zajednička vrijednost, oživljava tisućljetnu europsku tradiciju sv. Martina. Zadatak projekta se sastoji u povezivanju velikog dijela Europe u čije je civilizacijske tekovine utkan kult i tradicija sv. Martina. Kroz simboliku dijeljenja plašta osnažuje se svijest zajedništva i tzv. građanskog dijeljenja zajedničkih dobara s posebnim naglaskom na ekološko osvješćivanje i održivi razvoj. Uz znanstveni, stručni, obrazovni i gospodarski angažman (pod okriljem Vijeća Europe iz Strasbourga i Europskog instituta kulturnih itinerera iz Luksemburga) projekt ima široku i dugoročnu perspektivu. U okviru toga projekta Hrvatskoj pripada posebno mjesto po bogatstvu i raznolikosti martinske baštine. U tom promišljanju ni makarski prostor nije izuzet sa svoja dva važna ruševna martinska svetišta (Kotišina i Samartinje) te jedinstvenom tradicijom „krsnice po svecu“ gdje sv. Martin spada među tri „najsluženija“ sveca, što bi vrijedilo istaknuti lokalno, ali i promatrati na širem dalmatinskom prostoru te na tim premisama zatomljenu makarsku tradiciju sv. Martina revalorizirati i smjestiti u europaki martinski kontekst.
Orijentalni rukopisi franjevačkog samostana Petrićevac
Prilozi za orijentalnu filologiju - POF, 2019
U ovome radu bit će predstavljena do sada nepoznata zbirka rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku a koja se nalazi u franjevačkom samostanu Petrićevac u Banjoj Luci. Riječ je o deset rukopisa, od kojih su dva primjerka Kur'ana, dok su ostali rukopisi iz različitih oblasti, od kur'anskih i hadiskih znanosti, zakonskih rješenja, različitih komentara djela, do djela iz lijepe književnosti. Iako se radi o maloj zbirci, rukopisi koji su u njoj pohranjeni, imaju značajnu vrijednost u rasvjetljavanju i proučavanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
Ranosrednjovjekovna bojna sjekira iz Marinbroda (Banovina)
2010
UDK 904: 739.72 Izvorni znanstveni rad U radu je obra|ena ranosrednjovjekovna bojna sjekira koja je na|ena u koritu rijeke Gline kod Marinbroda na Banovini. @eljezna bojna uska sjekira ima duga~ko, blago prema dolje povijeno sje~ivo s jedne strane i produ`etak za udaranje s druge strane nasada. Sli~ne sjekire pojavljuju se u avarodobnim grobovima i grobovima 9. i 10. stolje}a diljem Karpatske kotline. S obzirom na mjesto nalaza ona pripada avarskom miljeu. Rije~je o jednom od najju`nijih nalaza toga tipa oru`ja u Panonskoj nizini.
Geodetski List, 2021
SAŽETAK. Kartografsko blago Bosne i Hercegovine sastoji se od mnoštva kartografskih dokumenata, među kojima se posebno ističu katastarski planovi stare i nove izmjere. Na planovima je, u različitim mjerilima, detaljno prikazan teritorij Bosne i Hercegovine. Tijekom izrade planova korištena je zbirka znakova (za planove stare izmjere) odnosno topografski ključ (za planove nove izmjere), temeljem kojih su prikazivane različite vrste kartografiranih objekata. U radu se obrađuju značajke kartografskog prikaza i topografiranja pojedinih građevinskih objekata, predočenih na planovima stare i nove izmjere. Dane su karakteristike obrađenih samostana, medresa i manastira te je provedena analiza njihovih prikaza na planovima stare i nove izmjere. Utvrđeno je da su prikazi na planovima nove izmjere ujednačeni, dok su na planovima stare izmjere prilično neujednačeni. Ključne riječi: stara i nova izmjera, katastarski plan, samostan, medresa, manastir.
Grobni humak iz ranoga brončanog doba u Podvršju
Radovi. Razdio povijesnih znanosti
U ovom radu daje se izvještaj o istraživanju i obrada građe jednoga grobnog humka iz ranoga brončanog doba, zvanoga Mala glavica, smještenog na kosi Matakov brig u selu Podvršje, sjev. ist. od Kadra, blizu jedne brončnodobne gradine zvane Mali Šibenik. Humak je istražen u okviru praktičnoga terenskoga rada studenata arheologije Filozofskoga fakulteta u Zadru 1986. godine. Imao je promjer 14x15 m I visinu 0,70 m, jer je dosta oštećen odnošenjem kamenja. Sastojao se od zemlje i kamenja. Bio je izgrađen tako što je najprije obzidom od kamenja označen krug promjera oko 10 m koji je zatim ispunjen čistom zemljom crvenicom debljine oko 20—30 om i na im podlogu polagani ostaci spaljenih pokojnika, pa pokriveni naslagom kamenja i zemlje, prvotne visine oko 1,5—2 m. U humku su otkrivena 4 oštećena groba s ostacima spaljenih pokojnika, od kojih su tri bez grobne škrinje, a jedan sa škrinjom od neobrađenoga kamenja. Od prilogu u jednom grobu nađen je samo I zub psa. Međutim, veća količina grad...
Lektura ⁄ Language editor Ivana MAJER, Marko DIZDAR (hrvatski jezik ⁄ croatian) Marko MARAS (engleski jezik ⁄ English) Korektura ⁄ Proofreads Katarina BOTIĆ Grafičko oblikovanje ⁄ Graphic design Umjetnička organizacija OAZA Računalni slog ⁄ Layout Hrvoje JAMBREK Tisak ⁄ Printed by Tiskara Zelina d.d., Sv. I. Zelina Naklada ⁄ Issued 400 primjeraka ⁄ 400 copies Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu indeksirani su u ⁄ Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu are indexed by: DYABOLA-Sachkatalog der Bibliothek-Römisch-Germanische Kommission des Deutschen Archaeologischen Instituts, Frankfurt a. Main
The medieval church dedicated to Saints Peter, Lawrence and Andrew, known as Petilovrijenci, was built in mid-14th century on the main street in Dubrovnik. In the early 19th century the remains of the church, rebuilt after the earthquake of 1667, were sold at public auction to Luka Sorkočević who built a Neo-Classicist palace on the site. The paper analyses the first, medieval phase of the construction of the church on the basis of available published and unpublished archival sources from the Dubrovnik State Archives, the description of the church in the records of the apostolic visitation of Giovanni Francesco Sormano and archaeological documentation of excavations on the site of the former church. New findings related to its architecture are compared to known representations of the church of Petilovrijenci. Srednjovjekovna crkva posvećena sv. Petru, Lovri i Andriji, popularno zvanim Petilovrijenci, izgrađena je sredinom 14. stoljeća na Stradunu. Crkva danas nije sačuvana te se nje...