Interactive Theatre Research Papers - Academia.edu (original) (raw)

Tekst donekle stavlja čitatelja, povremeno svojom prividnom neprohodnošću, a povremeno svojom namjerno naivnom poetičnošću, kao i simuliranjem forme eseja u onu postdramsku situaciju u koju ga stavlja (ili će ga staviti) i sama predstava "Tekst" koji ovdje integralno predstavljam/o napisao sam u jesen 2003. i, svjestan mogućeg isteka njegova roka trajanja, dopunio u proljeće 2004. U datom trenutku prvog predstavljanja javnosti svrha mu je bila da na vrlo složen način objasni čitatelju (onima koji bi mogli dati novac za ostvarivanje projekta/predstave: vije-ćima za kazalište Gradskog ureda za Kulturu grada Za-greba, Ministarstva kulture te komisiji za dodjelu donacija Zagrebačke banke, kao i mogućim koproducentima) sve aspekte i sve teme kojima će se predstava Ex-pozicija baviti, kao i metodologiju kojom ću se ja kao autor koncepta i redatelj služiti u radu s glumcima-performerima ili u kojem će odnosu biti publika i predstava te tko, kako, kada i zašto zapravo kontrolira dramu-radnju ove pred-stave. Predstava je premijerno izvedena 15, 16. i 17 rujna 2005. od 12 do 18h u napuštenoj tvornici emajla " Gorica " u Zagrebu (http://www.urbanfestival.blok.hr/05/hr/pro-jekti/bacaci.html). Dakle, tekst donekle stavlja čitatelja, povremeno svojom prividnom neprohodnošću, a povremeno svojom namjer-no naivnom poetičnošću, kao i simuliranjem forme eseja (tekst koji izvodi sam sebe) u onu postdramsku situaciju u koju ga stavlja (ili će ga staviti) i sama predstava. Kako se sama predstava bavi i " odgovornošću " publike za svoju odluku da se upusti u predstavu koja se u svojem vremen-prostornom rasprostiranju prostire u vremen-prostoru svakog pojedinog posjetitelja kao i njegov vlastiti život, tako i ovaj tekst, svojom repetitivnošću, svojim vrlo pola-ganim izmještanjem pogleda na pojedini pojam, pojedinu sliku/scenu predstave, uvodi čitatelja u izvedbenost tek-sta gotovo istovjetnu izvedbenosti same predstave. On (tekst) traži od čitatelja da za predstavu, kojoj će svjedo-čiti (ako za nju dade novac), i u kojoj će možda sudjelova-ti, koju će mijenjati svojim prisustvom i su-djelovanjem, bude jednako odgovoran kao što je ponekad odgovoran kada mu je stalo do odvijanja vlastitog života. Budući da predstava (ali i čitanje teksta!) istiskuje druge sadržaje iz njegovog osobnog vremen-prostora i nameće svoj, čineći ga sastavnim dijelom linearnosti njegova ili njezina života, tekst se, dakle, meta-pozicioniranjem samoobjašnjava na više simboličkih razina i uspostavlja time više značinjskih mentalnih (izravnih ili suptilno skrivenih) mapa.