New Atheism Research Papers - Academia.edu (original) (raw)

Ugledni i veoma poznati novinar, pokojni Christopher Hitchens, čovjek koji za sebe kaže kako je, nakon što je u životu bio " anglikanac, odgajan u metodističkoj školi, zbog ženidbe pretvoren u grčkog pravoslavca, što su me sljedbenici Sai Babe prepoznali kao inkarnaciju svoga vođe i nakon što me, kad sam se drugi put ženio, vjenčao jedan rabin, bio potpuno spreman prihvatiti se dopunjavanja knjige Varijante religijskog iskustva Williama Jamesa " 1 , na stranicama svoje knjige Bog nije velik nudi pregled religioznog ludila i gluposti religioznih ljudi. Treba odmah na početku reći kako u njegovoj knjizi uopće nema govora o religijskom ili religioznom iskustvu čije bi varijante mogao opisivati. Trebamo se također i upitati kakve veze ima činjenica da je nekoga vjenčao rabin s njegovim religioznim iskustvom? Kao da puka prisutnost jednog rabina na vjenčanju može ponuditi ili izazvati u nekome izvjesno religiozno iskustvo (što je u rijetkim slučajevima ipak i moguće). Ono o čemu Hitchens piše stoga nije religiozno iskustvo nekih ljudi, a ponajmanje njegovo, nego pogubne i nasilne akcije nekolicine ljudi, iako nekada i društava u cjelini, koje su počinjene u ime neke religije ili božanstva. Njegova je knjiga ispunjena obiljem ironičnih i sarkazmom obojanih opisa religija i religioznih praksi običnih ljudi koje je susretao na svojim putovanjima kao novinski izvjestitelj. Ti su opisi očigledno površni i plastični, te stoga mogu odgovarati šabloniziranim predlošcima opisa bilo čega što zahtjeva naše zgražanje i prijezir. Njegova je glavna misao da upravo čovjek stvara Boga i religiju, a ne obrnuto, te kojeg kao takvog iskorištava za postizanje i opravdavanje svojih sebičnih ciljeva. Zahvaljujući profesiji iz koje Hitchens dolazi, njegove su knjige općenito, a time i ova koja se bavi religijom, veoma čitljive i iznimno stilski dotjerane. Njegov stil je prilagođen običnom čitatelju i nudi mu izvjestan broj dostatnih informacija koje na prvi pogled izgledaju iznimno uvjeravajuće, no u stvarnosti i nemaju gotovo nikakvu težinu. Stoga bih mogao reći kako su, iz nedostatka valjanih argumenata, Hitchens, ali i ostali novi ateisti(R. Dawkins, D. Dennett, S. Harris i ostali), primorani pribjeći ironiji i banaliziranju stvari i pojedinih fenomena kako bi ih mogli prikazati u onome svjetlu koje baca tamu na religije i religiozne ljude, a sve da bi tako u raspravu o utjecaju religije na društvo uveli atmosferu nepovjerenja i neprijateljstva prema onome što se pokazuje u bilo kojem obliku religioznim. Religija truje sva ostala područja ljudskog i društvenog. Ona je glavni uzročnik nereda i ratova koji ubijaju milijune nevinih ljudi, bilo da se radi o djeci, ženama, starim i nemoćnim osobama, a koji se vode zbog netrpeljivosti mnoštva religioznih tradicija i pogleda na svijet, čovjeka i život. Hitchens